Naš glas će se morati čuti
POMAŽU LI BOŠNJACI ŠESTORICI OSUĐENIH HRVATA, RATNIH ZLOČINACA?
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 06. Jan 2014. 21:01:56
Elmedina MUFTIĆ: Bošnjaci nisu svjesni šta znači udruženi zločinački poduhvat, kakva je to odgovornost, da takvom presudom se mijenja karakter rata u BiH i dobija međunarodni karakter. Hrvatska je svjesna. I Hrvati lobiraju, kupuju naše bijednike, "rove i vrte gdje ni burgija neće"... Bošnjaci nesvjesni i izgubljeni u vremenu i prostoru, samo posmatraju dešavanja i još se prave kao da ih se ovo ne tiče, kao da su u ratu u BiH ubijani šišmiši, a ne ljudi, ne mi, Bošnjaci.
U posljednjih nekoliko mjeseci svjedočim neobičnim događajima, s pravom bih ih nazvala i suludim, koji se dešavaju od strane Bošnjaka. Pitam se, šta sve ovo treba da znači? Da li Bošnjaci svjesno pomažu šestorici Hrvata, koji su u mjesecu maju 2013.godine osuđeni na ukupno 111 godina zatvora, doduše nepravomoćnom presudom, odnosno čeka se odluka Žalbenog vijeća haškog tribunala. I dok se čeka konačan ishod presude, koja ima veliki značaj, a posebno ostavlja trag na državu Hrvatsku, Bošnjaci, odnosno pojedinci iz bošnjačkih krugova kao da su izgubili razum i sumanutim postupcima, izjavama i djelovanjem, na direktan ili indirektan način pomažu ŠESTORICI OSUĐENIH HRVATA.

Počelo je sa "priznavanjem nepočinjenog zločina nad Hrvatima Vareša", odnosno nepreciziranja ko je počinio zločin nad Hrvatima Vareša, pa do osnivanja zajedničkog udruženja boraca Armije BiH i HVO-a u Mostaru. Jako čudno. Skoro za ne povjerovat, da se desi da se udruži žrtva i dželat. Ali kako smo mi narod paradoksa izgleda je moguće i prihvatljivo sve. Preživjeti rat, ostati neokaljanog obraza, oduprijeti se agresiji istočnih i zapadnih komšija, genocidu koji je godinama sistematski pripreman za uništenje jednog naroda (Bošnjaka), i onda u miru početi trgovati sa svim ovim, je prljavo, bezobzirno, neljudski da insan ne povjeruje, odnosno da podigne svoj glas toliko da se od vriska proizašlog iz užasa zatrese svemir.

U kakav mračni vilajet je upala bošnjačka politika, ostaje nepoznanica običnim ljudima, koji iz straha, neznanja, borbe za egzistenciju samo šute i posmatraju, kako ih njihovi izabrani predstavnici prodaju u bescjenje, odnosno za neke "velike" političke poene i šićare. Nikad mi kao narod nećemo sazreti, dokle god nam genocid nije trajna opomena i naša svetinja, dokle nam nisu sveti šehidi i njihovi životi, dok najbolje sinove Bosne, naše gazije, momke koji su jurišali na tenkove, smatramo teretom društva, nepoželjnim i onima koji nam kvare politički ambijent u novom pohodu na bratstvo i jedinstvo, i to opet preko leđa Bošnjaka. Zar nas ovo ne vraća na 1945. godinu, kad su generacije Bošnjaka tada i sada, tjerali da zaboravimo, Foču, Višegrad, Rogaticu i ostala stratišta Bošnjaka, silovanja, progon, opet nam se ponavlja ista priča, opet moramo da zaboravimo, tjeraju nas, progone,

Hrvatska zločinačka šestorka
zabranjuju da mislimo, govorimo i djelujemo. Smijemo samo onoliko, koliko je dovoljno kad treba da se dobiju izbori, i da se malo osjetimo nacionalnim. Čim se dođe do pozicija i domogne vlasti, odmah "revolucija počne da jede svoje sinove"...

Bošnjaci nisu svjesni šta znači udruženi zločinački poduhvat, kakva je to odgovornost, da takvom presudom se mijenja karakter rata u BiH i dobija međunarodni karakter. Hrvatska je svjesna. I Hrvati lobiraju, kupuju naše bijednike, "rove i vrte gdje ni burgija neće"... Bošnjaci nesvjesni i izgubljeni u vremenu i prostoru, samo posmatraju dešavanja i još se prave kao da ih se ovo ne tiče, kao da su u ratu u BiH ubijani šišmiši, a ne ljudi, ne mi, Bošnjaci...

Brine me letargija komplete bošnjačke javnosti, ne zainteresovanost za ovako bitna pitanja. Brine me što dozvoljavamo pojedincima da se ponašaju kao da je ovo totalna anarhija i da izlaze iz okvira političkih programa i platformi. Brine me šutnja onih koji su morali da progovore o svemu ovome, da daju svoj stav. Trebali su. Ali nisu. Na žalost. Ima nas koji govorimo. Naš glas će se morati čuti. "Izgubljeno je samo ono od čega odustanemo". Ja odustati ne znam...