Poslije silnih napada koje je Džemaludin (i Nedžad) Latić izrekao u novinama ministra (četničke) sugrnosti Radončića na uvaženog dr. Cerića, postavljam pitanje ko su ustvari braća Džemaludin i Nedžad Latić

Ismet ZUKORLIĆ: Već je svima poznato da u Bosni više ništa ne funkcioniše osim fudbalske reprezentacije koju predvodi legendarni Pape Safet Sušić i IZ na čelu sa reisom Kavazovićem. Ali gle čuda, poslije putešestvija po Sandžaku braća Latići opet dolaze na bosansku scenu, i to među mračne sile koje kontroliše Radončić i njegov brat po zanatu Mile Dodik. Sigurno se i vi pitate kao što se i ja pitam, ko su ustvari Latići? Gdje god se nešto okreće oko Bošnjaka tu su Latići.

Posljednji napadi Latića (Džemaludina i Nedžada) na Reisu-l-ulemu emiritusa dr. Mustafu Cerića dovode me u sumnju u iskrenost i patriotizam braće Latić, mada mi tu još mnogo stvari nisu jasne, te sam se odlučio na jednu kraću analizu.
U sudskom procesu organizaciji Mladih muslimana koji je okončan 1983. Džemaludin je osuđen na 6,5 godina, oslobođen nakon malo više od dvije godine, 1986. godine, najbolje prošao od sviju optuženih i osuđenih. Odmah nakon izlaska rahmetli predsjednika Alije izetbegovića iz zatvora, uključuje se u SDA i svo vrijeme biva i predsjednikov savjetnik, a uz to mu pomaže i brižni brat Nedžad. Pred sam rat, sa još nekoliko rashodža, osnivaju „Muslimanski glas“, koji u vremenu srpsko-crnogorske agresije preimenuju Bošnjački nacionalni list „Ljiljan“ . Čim je okončana agresija, uz blagoslov i pomoć koju su imali, zato što su bili u vlasti ili uz vlast, osnivaju i Bošnjačku TV. Kratko nakon toga ukinuti su Ljiljan i tv. Ogromne donacije su nestale. Na pitanje zašto su prestali sa radom i gdje su ogromna sredstva, ni dandanas odgovora nema!

JEDAN U SARAJEVU, DRUGI U NOVOM PAZARU: Zbog nerazjašnjenih okolnosti ili nesnalaženja u politici nema ih više u SDA. Da li je u pitanju lični sukob ili ne znam šta, Džemaludin dolazi u Novi Pazar i dobija mjesto redovnog profesora na IUNP, a uz to radi i kao profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Mlađi brat sebe je angažao u Sarajevu, s pravom, da piše protiv komunističkih zlodjela u doba Titove Jugoslavije. Međutim i ako je ispljuvao koliko je mogao, ljudi ili nemaju vremena a sigurno ni novaca da prelistavaju njegove knjige. Kaže mi jedan ahabab, danas piše ko stigne pa običan čovjek ne može pogoditi koje djelo ili kojem pisacu vjerovati da bi bilo šta pročitali, pa makar ga pisali Latići.

OBOJICA U NOVOM PAZARU: Nakon osnivanja Bošnjačke demokratske zajednice (BDZ) u Sandžaku dolazi i Nedžad. Najvjerovatnije uz asistenciju svojega brata Džemaludina i zahvaljujući prisnim odnosima sa Muftijom Zukorlićem. U Sandžaku su imali sve privilegijama ali i uživali su u bošnjačkom gostoprimstvu. On se odmah uključuje u rad i organizaciji najmlađe bošnjačke političke partije. Vjerovatno je Džemaludin napunio uši Muftiji Zukorliću kako je Nedžad bio savjetnik rahmetli predjedniku Izetebegoviću (čime se Nedžad i sam hvalisao po čaršiji) i da će njegovo iskustvo mnogo značiti, jer u tom pokretu su mladi i neiskusni političari, što je i Muftija sigurno znao pa je pomoć bila i potrebna. Odmah dobija mjesto u Muftijinom okruženju, uvijek je uz rame Muftiji, piše i izdaje knjigu Od Muftije Šemsikadića do Muftije Zukorlića pod naslovom „Sandžačko stoljeće“, a prije toga istu takvu, „Boja povijesti“, objavio je u Sarajevu, gdje piše o Aliji Iztebegoviću, za koju ga je vlasnik Avaza Radončić optužio da je „Alijino pašće“. Promovišući ova dva velikana kroz ove dvije knjige, on ustvari promoviše sam sebe. Biva postavljen za glavnog i odgovornog urednika bošnjačkog glasila „Pan Bošnjak“,učestvuje u osnivanju SBK, brani stavove i razloge osnivanja na televizijskim kanalima i drugim medijima, nakon osnivnja na koncu 2012., ulazi u sam vrh te bošnjačke institucije.

IZBORI PROĐOŠE OBOJICA LATIĆA ODOŠE: Nakon izbora očekivanja su bila velika: preuzeti vlast u Sandžaku (Sandžak koji država Srbija uz pomoć poltrona ministra Ljajića drži u getu), Latići su vidjeli sebe u samom vrhu. Međutim nije prošlo očekivano, dolazi do izdaje pojedinih nažalost glavnih političkih ličnosti, predsjednik stranke Elfić i njegov najbliži saradnik Marukić gaze Statut stranke BDZ i uzimaju stranku u lično vlasništvo što dovodi do smjene predsjednika, koji je zadržao mjesto poslanika u Skupštini Srbije. To je Elfiću izgleda bilo malo, pa odnosi i stranački novac i sve što je u tom momentu stranka posjedovala. To se može dogoditi samo u Srbiji, jer u Srbiji nema zakona a i ako ga ima kada su Bošnjaci u pitanju tu se zakon ne mora poštovati. Bar tako kažu srpski političari, za Bošnjake je drugačije pravilo igre. Gle čuda na sve to Latići zašutješe! Nedžad je još u dobrim kontaktima sa Elfićem, sa današnjeg gledišta ništa čudno?! Još uz sve to Nedžad Elfiću i Marukiću sa sarajevskog mindera piše saopštenja, što je potvrdio njegov poslati email koji su kao dokaz objavili mediji u regionu. Ali sa tim se potvrdiše tvrdnje, za šta god su Latići uhvatili to brzo propade. Eto to su Latići.

BRAĆA „L“? – Već je svima poznato da u Bosni više ništa ne funkcioniše osim fudbalske reprezentacije koju predvodi legendarni Pape Safet Sušić i IZ na čelu sa reisom Kavazovićem. Ali gle čuda, poslije putešestvija po Sandžaku braća Latići opet dolaze na bosansku scenu, i to među mračne sile koje kontroliše Radončić i njegov brat po zanatu Mile Dodik. Sigurno se i vi pitate kao što se i ja pitam, ko su ustvari Latići? Gdje god se nešto okreće oko Bošnjaka tu su Latići. Vjerovatno da nisu dobri fudbaleri, s tim i godine su u pitanju, inače bi se i tu uz Papeta i Džeku priheftali. Ali vidim da nisu orni za reprezentaciju jer nemaju od toga koristi. Iz IZ novac se ne daje tek tako, ali tamo se mora i davati, jer se IZ u principu samoizdržavaju zato što država o njoj ne vodi brigu. Dok s druge strane u Sandžaku Srbija uz pomoć poltrona formira paralelnu IZ, ne bi li vršili opstrukciju centrale u Sarajevu i sijali smutnju među vjernicima, što donekle i uspjevaju.

PLJUVANJE PO VJERSKIM LIDERIMA: Kada je Džemaludin na televiziji blatio reisa Cerića, i kada su izlagali i potvorili Muftiju Zukorlića u Radončićevom „Dnevnom avazu“, za koji se otvoreno priča da je nastao od donacija namijenjen žrtvama genocida, dolazi do reakcije IZ u Srbiji i isključivanja Džemaludina Latića sa Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru. Tada nastavljaju na najneljudskijim napadima, bacaju ljagu i na reisa Cerića, a da ne govorimo o vjeri kojoj pripadaju i kojom su se Latići kitili da su jedini pravi vjernici da ih Allah uputi na pravi put.
Sada Latići brane reisa Kavazovića od navodnog uticaja od bivšeg reisu-l-uleme dr. Cerića i muftije Zukorlića, iakobošnjačka javnost zna da je upravo reis Kavazović i bio njihov kandidat za tu funkciju, dok su braća Latići bili protiv njiegovog izbora, bar je tako RTV Novi Pazar prenosila, ali eto danas ga štite od onih čijim je sebepom i izabran. I gle čuda otkud se sada u sve upetljava i priča o UDB-i? Da li je ovo pitanje bez odgovora ili mi bezbeli još nagađamo ko su ustvari braća Latići? U praksi obavještajnih službi, vjerovatno postoje i neka pravila igre. Informacije ko radi za UDBU, vjerovatno mogu znati samo onaj ko u stvari radi za tu obavještajnu službu. Mogu i drugi djelomično znati bar one nebitne podatake koji se plasiraju da javnost prepričava i da se zastrašuje, ali sigurno ne mogu znati ko sve radi za tu obavještajnu službu i ko su sve oni koji će širiti dezinformacije i praviti smutnju, nepovjerenje među ljudima, naravno uz debele novčane nadoknade. Logički se postavlja pitanje, kad su braća Džemaludin i Nedžad Latić znali udbaške podatke koje su iznijeli, zašto su šutjeli ovoliki vakat?! Njima je dobro poznato kako se vrbuje, kako su i zašto vrbovani naši ugledni ljudi? Kako im je i zašto prijećeno? Najzad nameće se pitanje, zašto su se sve godine trpali do reisa Cerića i bili u(z) njegove idejne bošnjačke nacionalne i projekte? To samo potvrđuje o udbaškom podmetanju braće Latića sa ministrom (četinčke) sigurnosti koji se do jučer šlepao uz Cerićevo džube.

LOVCI NA NOVAC: Bez nekog detaljnog sumiranja djelovanja i rada braće Latića postavlja se pitanja, zašto odgovorni ne ispitaju istinu o sredstvima sa kojima su nastali Ljiljan i Bošnjačka tv, ali i Radončićev Avaz? Da li je to u pitanju ljubav Latića i ministra (četničke) sigurnosti prema domovini Bosni koja već dvadeset godina živi na daytonskoj infuzuji, ili je u pitanju iskrena ljubav prema novcu? Moje mišljenje je da je ljubav prema novcu jača nego prema domovini. Skoro svakog čovjeka možeš sa novcem kupiti, samo je pitanje kolika mu je cijena. Jedino, mislim, da ne možeš kupiti iskrenog Allahova roba, pa se jasno nameće pitanje i njihovog imana, ali to najbolje Allah zna, jer se oni hvališu da su odrasli na stekiji.

MI IMAMO SAMO JEDNU DOMOVINU: Kolika je cijena ljubavi prema majci - znamo svi, a naša druga majka je domovina. Prva nas je rodila, druga odhranila. Kolika je cijena domovine postavio bih pitanje Latićima i od koga oni brane domovinu i njene najvitalnije institucije, od dušmana ili od samih sebe? Ta i takva kakva jeste domovina Bosna, koju su agresorske snage dovele u teško stanje. Ipak, mi druge nemamo i za nju se trebamo iskreno boriti. Što reče jedan od naših alima "Naši susjedi imaju po jednu, po jednu i po ili neki po dvije ili dvije i po države, a mi nemamo pravo ni jednu", i ti što imaju više od jedne hoće ovu našu bolesnu da je raskomadaju. A šta radimo mi, pitam Latiće? Zar ima majka cijenu za koju se može prodati, a kao vjernici zar nije farz boriti se za svoj narod i svoju naciju uz jezik i kulturu koju vjekovno posjedujemo i sve to zajedno čini zajednicu, državu. Zar nije čast i obaveza svakog Bošnjaka boriti se za svoju domovinu , a ne uz pomoć dušmana je rušiti. Jasno je nisu nam je dušmani puškom oteli 90-tih, pa pitam Latiće, ali i ministra Radončića, zar nakon genocida i ličnih interesa trebamo da Domovinu prodamo za šaku maraka? Ovo mi plaho miriše na 90-te . Bilo ne ponovilo se!