Bismillahir-Rahmanir-Rahim

“Svako živo biće smrt će okusit, zatim ćete se Nama vi vratiti.” (El-‘Ankebut, 57)

Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici

24. novembra pročitah priču nastalu na temelju istinitog događaja, a u svakom slučaju je vrlo zanimljiva. Radi se o četverici vidno pijanih mladića koji su ušli u automobil želeći nastaviti noćni provod. Svratili su do kuće jednog od njih, a njegova majka, zabrinuta zbog stanja u kojem su bili, kazala je: „Draga djeco, pazite se i neka vas Bog čuva!“ Pijani mladići su se na ovo nasmijali, a jedan od njih je rekao: „Nemamo mjesta za Boga, puno nas je auto. Možemo Ga smjestiti jedino u gepeku, neka Ga tamo.“

Ubrzo se dogodila strašna nesreća. Sva četverica pijanih mladića su poginuli u smrskanom autu. Došla je policija, hitna pomoć, vatrogasci, ali mladićima nije bilo spasa. No, sve je šokiralo ono što su vidjeli u gepeku uništenog vozila. Tamo je bila „školjka“ jaja i ni jedno jaje nije bilo razbijeno! Subhanallah! Pouka je ovo za one koji razmišljaju. Čovjek, koji je slabo biće, ne smije se oholiti i Stvoritelja izrugivati i provocirati! Niko ne može Gospodaru svjetova nauditi. Samo mi možemo biti gubitnici. Neka Uzvišeni uputi sve one koji su u zabludi.

Kad smo već kod „školjke“, juče ste mogli pročitati u Dnevnom avazu da je Visočanka Jasmina Memić u prodavnici kupila školjku jaja, među kojim je bilo jedno jaje neobičnog i čudnog izgleda. To jaje je imalo čudne bore i ispupčenja koja su formirala vrlo jasan natpis „ALLAH“, na arapskom jeziku. Allahu ekber! „Pokazivat ćemo im Mi Znake Naše u prostranstvima svemirskim, i u njima samim, sve dok im ne bude jasno da je Kur'an Istina.“ (Fussilet, 53)

Jasno je da će svako živo biće smrt okusiti, ali niko ne zna kada, gdje i kako. To znanje pripada samo Sveznajućem Gospodaru svjetova. Za trenutak odlaska s dunjaluka moramo biti uvijek spremni. A bit ćemo spremni jedino ako budemo permanentno živjeli u okviru Božjih propisa.

Evo još jednog poučnog kazivanja u kojem se, manje-više, svi možemo prepoznati. Jednoga dana vozio se neki čovjek sa svojom djecom u modernom automobilu. Putovanje je bilo veoma ugodno sve dok ih ne zaustavi jedan čovjek. „Ko si ti i šta želiš?“, upita ga vozač. „Ja sam dolar“, reče čovjek. „Želim da me povezeš sa sobom, trebat ću ti u životu.“ Čovjeku se svidje ideja, smjesti čovjeka/dolara na prednje a dijete premjesti na zadnje sjedište.

Nastavili su da se voze kad ih ponovo zaustavi neki čovjek, koji reče da je euro. „Povezi me, trebat ću ti u životu“, reče euro. I njega smjestiše u auto, a djecu prebaciše u gepek.

Nastaviše sa vožnjom, pa ih ponovo zaustavi jedan čovjek, koji reče da je on dunjaluk, otac i majka dolara i eura, i da je on vredniji od svega drugoga. Naravno, smjestiše i njega i nastaviše sa vožnjom dok ih ne zaustavi čovjek koji reče da je on islam i da želi da i njega povezu sa sobom. Islam reče da od čovjeka traži ono što je za njega najbolje i najkorisnije: Da se pridržava Kelimei-šehadeta, da klanja pet vakata namaza, da posti ramazan, da daje zekat i obavi hadž, ako je u mogućnosti.

„Čekaj, ima li u tome dolara, eura, dunjaluka?“, upita čovjek. „Nema“, odgovori islam. Čovjek: “E, onda ti nemaš mjesta sa nama.“ Islam: „Stani, čovječe, uzmi me, trebat ću ti!“ Čovjek: „Šta ćeš mi, ja već imam sve što mi treba.“ Dodade gas i ostavi islam iza sebe.

Nakon kraće vožnje čovjek stiže do kraja puta i ugleda čovjeka od čijeg izgleda mu uđe strah u kosti a kosa se naježi. „Ko si ti?“, jedva promuca čovjek. „Ja sam melek smrti“, odgovori. „Pa, šta hoćeš od mene?“ „Hoću da ti uzmem dušu.“ „Ima li išta da ti mogu dati?“, zavapi čovjek.
-2-
„Ima, islam“, reče melek smrti. „Uh, ja sam islam ostavio iza sebe, hoćeš li me sačekati da odem po njega?“ „Evo ti dolari, euri, evo ti sav dunjaluk, samo me poštedi“, reče čovjek. Ma, ne, ništa meni ne treba, tvoje vrijeme je isteklo, tvoj životni put se ovdje završava i ništa te više ne može spasiti“, reče melek koji uzima duše. Allahu ekber! Ostadoše vile, kuće, stanovi, djeca, porodica, auta, pare, prijatelji, fotelje i sve dunjalučko. Bez ičega, baš kao kad se i rodio. Subhanallah!

Danas, kada neko umre, njegova smrt se oglašava učenjem salle sa munare. Čim bi se začulo učenje salle, svi muslimani bi znali da je neko umro i da mu treba otići klanjati dženaze-namaz. Salla jeste oglašavanje nečije smrti, ali ona ima istinitu i vrlo snažnu poruku za one koji je slušaju – za žive. Jer, umrli je završio svoju dunjalučku misiju i riječi salle mu baš ništa ne znače. Ona se uči na arapskom jeziku i znači:

Požurite sa namazom, prije isteka vremena,
i požurite sa teobom /pokajanjem prije smrti.
O Gospodaru naš! O Allahu!

Smrt je šerbe/piće koje će svi ljudi ispiti,
a ćefini su odjeća koju će svi ljudi obući.
O Gospodaru naš! O Allahu!

Tabut je lađa na koju će se svi ljudi ukrcati,
a kabur je kuća u koju će svi ljudi ući.
O Gospodaru naš! O Allahu!

Neka čovjek traži jedno od dvoga: Džennet ili Džehennem.
Jedna skupina će u Džennet, a jedna skupina u Vatru.
O Gospodaru naš! O Allahu!

Svako živo biće smrt će okusiti,
zatim ćete se Nama vi vratiti.
O Gospodaru naš! O Allahu!

Sve što je na Zemlji – prolazno je,
a Lice Gospodara tvoga, Veličanstvenoga i Plemenitoga, ostaje!
O Gospodaru naš! O Allahu!

I vidjet ćeš meleke kako lebde oko Prijestolja/Arša,
slaveći hvalom svoga Gospodara!
A njima će se po Pravdi presuditi i reći će se:
“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”

Ostaje samo da nas drugi ogasule, umotaju u bijele ćefine, odnesu u mezarje, polože u kabur i ostave nas same, a drugi se vraćaju kućama bezbrižni, kao da smrt nije za njih, pa zaborave na Allaha, na namaze, na džemat, na odgoj djece, na smrt, na Ahiret i polaganje računa za svoja djela! A to čeka sve nas. I sutra je to! Razmišljajmo o tome svakog momenta. Naravno, dunjaluk je nama potreban, ali ne bez Boga, već dunjaluk u kojem će biti zastupljen Uzvišeni Bog i Njegov Poslanik, s.a.v.s. Takav dunjaluk je nama nasušno potreban. Uzvišeni Allahu, omogući nam da Te se uvijek sjećamo, a i Ti nas ne zaboravi, oprosti nam grijehe, obaspi nas Svojom milošću, učini nas uspješnim i prosperitetnim u svim sferama života i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.

Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici, 29.11.2013. god.