Uz godišnjicu izgubljenog mirovnog sporazuma iz Daytona
DRŽAVA U LUDAČKOJ KOŠULJI
Autor: Muhamed Mahmutović
Objavljeno: 22. Nov 2013. 18:11:34
Muhamed MAHMUTOVIĆ: Ovaj famozni sporazum je donio i novi pojam u međunarodno pravo, a to je "konstitutivni narodi", kojeg do tada nije bilo ni u jednom rječniku. Ni do dan-danas se tačno ne zna šta taj pojam znači, ali je u svakodnevnoj upotrebi i svako se na njega navikao. U početku se mislilio da svako ko je "konstitutivan" može mjesto u kojem živi smatrati svojim, ali se brzo uvidjelo da to nije tako, jer Bošnjak i Hrvat da to jesu na teritoriji manjeg entiteta, onda bi se on zvao Republika Bošnjačka, Srpska i Hrvatska, ne bi samo Republika Srpska.
Godišnjica potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma se kao i sve drugo u Bosni i Hercegovini obilježava na različite načine. U manjem BH-entitetu, taj dan slave kao "republički" što je jedna od mnogih kontraverzi vezanih za taj sporazum, po kojeme jedan entitet nosi obilježje države, kojega nema ni država u kojoj se nalazi!

Ne treba biti veliki stručnjak u političkim naukama i međunarodnom pravu, kako bi se vidjelo da taj sporazum podcjenjuje svačiju inteligenciju, a pogotovo stanovnika države u kojoj se i dan-danas otvaraju masovne grobnice sa preko hiljadu ubijenih civila u njima.

Zahvaljujući tom sporazumu, BiH je miljama udaljena od EU, iako geografski pripada tom prostoru, a zbog nepravde koja joj je učinjena trebala je biti davno punopravnom članicom.
Potpisnici Dejtonskog sporazuma su mrtvi, a original sporazuma niko ne zna gdje je, koji uz to nikad nije parafiran u Parlamentu BiH.

Taj sporazum je ujedno i Ustav Bosne i Hercegovine, zasigurno jedine punopravne članice UN-a, koja, dakle, ne zna gdje joj je Ustav. Valjda zato ga sad tumači svako onako kako njemu odgovara, a tumač Dejtonskog sporazuma, ili kako ga zovu, Visoki predstavnik, je odavno odlučio da se više ne mješa u svoj posao, za koji je itekako dobro plaćen i on i njegov skupocijeni upravni aparat - OHR!

Predsjednik manjeg entiteta, koji se kako-god to paradoksalno zvučalo zaista službeno (u sporazumu koji se negdje izgubio) zove Republika Srpska, sada već sasvim otvoreno osporava nadležnosti Visokog predstavnika, koji je sasvim sigurno bio dio tog sporazuma, za šta je najbolji dokaz da je još uvjek tu na grbači osiromašenog naroda i da svake godine podnosi neki izvještaj o svom radu u UN-u, a periodično i nekim zemljama koje su poznate kao zemlje Kontakt grupe za sprovođenje Dejtonoskog sorazuma.

Taj predsjednik, Milorad Dodik, usprkos osporavanju nadležnosti Visokog predstavnika, dakle jednog dijela sporazuma, govori da se svi trebaju pridržavati Dejtona ili da se treba "mirno razići" svako na svoju stranu. Nekada bi spominjanje secesije nekakvog razlaza bilo okarakterisano kao direktan udar na taj sporazum i strogo sankcionisano, ali sada nakon osamnaest godina i saznanja da sporazum više ne postoji Milorad Dodik to sasvim otvoreno radi, pa je prije nekoliko dana otišao i korak dalje ustvardivši studentima u Beogradu da je "RS država, sviđalo se to kome ili ne"!

Ko pročita samo dosad šta sam napisao o nelogičnostima nepostojećeg sporazuma po kojem funkcionira država BiH, neće se moći načuditi da ta država još ikako funkcionira i da sasvim ozbiljni predstavnici EU, SAD i drugih država, vode nekakve pregovore sa političkim predstavnicima BiH, koji su priča za sebe. Po klasičnim mafijaškim metodama "trojki", "četvorki", "šestorki" ti predstavnici funkcioniraju - svako sa svakim i - svako protiv svakoga! Kad bi nekad uspjeli, nekakvim čudom pronaći nekakvo rješenje, neko se pozove na Dejtonski sporazum u kojem navodno ima, entitesko veto, vitalni nacionalni interes i ostale kočnice, koje svako može kao ručnu kočnicu automobila potegnuti, ali niko ne zna kako se vraća nazad ni kad se tačno zna da neko nije imao pravo da je potegne.


Entitetske granice Daytonskog sporazuma
Ovaj famozni sporazum je donio i novi pojam u međunarodno pravo, a to je "konstitutivni narodi", kojeg do tada nije bilo ni u jednom rječniku. Ni do dan-danas se tačno ne zna šta taj pojam znači, ali je u svakodnevnoj upotrebi i svako se na njega navikao. U početku se mislilio da svako ko je "konstitutivan" može mjesto u kojem živi smatrati svojim, ali se brzo uvidjelo da to nije tako, jer Bošnjak i Hrvat da to jesu na teritoriji manjeg entiteta, onda bi se on zvao Republika Bošnjačka, Srpska i Hrvatska, ne bi samo Republika Srpska.

Ni u FBiH nije ništa bolje, ako gore nije, tu se iz imena entiteta ne može razaznati ko je "konstitutivan", a bezbeli da ne može ni na terenu!

Dejtonskim sporazumom je predviđena i neviđena izborna diskriminacija svih grđana BiH iako se dosta dugo govori samo o manjinskoj diskriminaciji "Sejdić-Finci", zbog toga što već ima sudski epilog. Ali šta ako se neko dosjeti i tuži državu što Bošnjak ili Hrvat u entitetu RS, kao i Srbin u Federaciji BiH ne može glasati za kandidata iz svoga naroda? Dakle uskraćen je za slobodu mogućnosti izbora na parlamentarnim izborima u BiH. Jednom riječju jedna značajna, možda i natpolovična grupa birača je diskriminirana jer nema mogućnost i slobodu izbora svog kandidata za člana Presjedništva BiH!

Gore od ovoga su mogli smisliti samo politički predstavnici BiH, ta famozna šestorka, koja je nedavno zamalo prihvatila model da se član Predsjedništva bira na osnovu regije i broja krvnih zrnaca (kako ne bi bilo nikakve diskriminacije, ko biva), pa tako neko, recimo, iz USK bi mogao birati člana Predsjedništva samo ako je kojim slučajem kandidat iz USK i naravno odgovarajuće etničke pripadnosti. Pošto tim izgubljenim sporazumom nije bilo jasno definirano ko može pripadati kojoj etničkoj grupi, desilo se je da se član Predsjedništva Željko Komšić izjasnio kao Hrvat i već osam godina obnaša tu dužnost, a oni koji za sebe kažu da su jedino oni Hrvati ne priznaju ga!
Bilo bi zaista predugačko nabrajati sve nelogičnosti vezane za Daytonski sporazum, a osim što je zaustavio rat, ništa više pozitivno se u njemu ne bi našlo i da znamo gdje je, zato se sa velikom sigurnošću može reći da u BiH neće biti prosperiteta dok se ne usvoji moderan ustav po mjeri svih građana, koji to sasvim sigurno zaslužuju!

Zato se ovome danu ne može niko radovati osim političara kojima odgovara ovakvo stanje kako bi o(p)stali na vlasti.

P.S. U državi kakvu smo dobili Daytonskim sporazumom, oni koji su je branili puškom poput Abu Hamze, nalaze se iza rešetaka kao zvijeri, bez optužnice, a oni koji su napunili Tomašicu i druge masovne grobnice slobodno šetaju ili imaju visoke funkcije u policiji rs koja je i presudom Haškoga suda označena kao izvršilac genocida!