Ismeta ČEDIĆ: Ona kao muslimanka staje u zaštitu muslimanomrsca i islamofoba a napada jednog od najvećih bošnjačkih intelektualaca dr. Muhsina Rizvića r.a. koji je u kapitalnom djelu “Bosanski muslimani u Andrićevom svijetu” napisao životnu biografiju dobitnika Nobelove nagrade za mržnju prema bosanskim muslimanima, odnosno Bošnjacima, koji je veliskosrpskim i crnogorskim nacionalistima stvorio potku za novi genocid. Ovaj Amilin tekst Milorad Dodik i Nemanja Kusturica mogli bi posuditi regrutovanim četnicima Andrićgrada čiji su temelji udareni na popljačkanoj bošnjačkoj krvavoj zemlji (baš kao i cijela genocidna tvorevina RS) na obali rijeke Drine, kojom teče krv nedužnih Bošnjakinja i Bošnjaka. Naravno Amila ne vidi da ta četnička banda sa vladajućim višegradskim strukturama i danas vrše genocid nad žrtvama genocida, pored redovnih prijetnji povratnicima, prijete rušenjem kuće "Živa lomača" u Pionirskoj ulici u kojoj je zapaljeno više od 70 bošnjačkih civila. Umjesto da stranice svog lista posvete bošnjačkim povratnicima i stanu u njihovu zaštitu, jer obnovom ove kuće žele sačuvati sjećanja na genocidu nad Bošnjacima koji je počinjen u ovoj općini tokom posljednje srpsko-crnogorske agresije na BiH, Amila po narudžbi maše perom kao oni troprsti ludaci sa puškama iznad Sarajeva.

Novinarka lista „Dani“ Amila Kahrović-Posavljak sa tekstom „Cerićevim stazama revolucije“ vratila je čitatelje pomenutog lista u vrijeme predizborne kampanje za Reisu-l-ulemu IZ u BiH. Izgleda da reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić već više od godinu dana nije bio na naslovnici, odnosno udaru ovog komunističkog biltena, te da je pomenuta novinarka (pod hidžabom) dobila nalog da u istom listu i pomenutom tekstu napadne njega i još nekoliko uglednih Bošnjaka. Amila telali da u „doba izbora za reisu-l-ulemu Mustafa Cerić je javno obznanjivao da je Muamer Zukorlić njegov favorit...“. Pitam se kome je potrebna ta priča i to godinu dana nakon izbora. Amila i oni za koje ona izvršava prljave novinarske poslove, ali i javnost, posebno bošnjačka, znaju da su se reis Cerić i muftija Zukorlić zalagali da za budućeg Reisu-l-ulemu bude izabran mr. Husein ef. Kavazović. Isto tako Amila i njeni mentori trebaju da znaju da Mešihat IZ u Sandžaku, dakako kao dio Islamske zajednice u BiH, također ima pravo da kandidira svog člana u svim organima IZ u BiH, pa time i za Reisu-l-ulemu. Tako Bošnjaci iza Kozje ćuprije, bar oni kojima to nije jasno, trebaju se naviknuti da će onoga koga kandidira sandžački Mešihat biti punopravan kandidat za izbore, pa bio to muftija Zukorlić ili neko drugi iz saffa sandžačke uleme. Prema mojem saznanju, za protekle izbore iz Sandžaka kandidatura je ovjerena za tadašnjeg tuzlanskog muftiju Kavazovića, Amila to ne zna niti joj je njen mentor rekao. Ali prema onome što se može sada propratiti, bar u tri sarajevska medija, čini se kao da je nova kampanja počela, ili možda neko još staru vodi. Ali da se razumijemo i da bude jasno na čelu vjerske i najstarije institucije IZ u BiH je reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović, dok je reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić, lider nacionalne institucije Svjetskog bošnjačkog kongresa, koji se čvrsto usjeca u svijest svih Bošnjaka.
Nego, prošlo je više od godinu dana od kako je mr. Husein ef. Kavazović izabran za Reisu-l-ulemu IZ u BiH (23.sept 2012.). Sve čestite Bošnjake i Bošnjakinje je oduševila primopredaja dužnosti između dotadašnjeg reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića i novoizabranog mr. Kavazovića, kao i polaganje zakletve i uručivanje Menšure (15.nov. 2012.). Amile radi, članovi Odbora za predaju Menšure bili su predsjednik Sabora IZ u BiH mr. Safet ef. Softić, dotadašnji reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, muftija ljubljanski dr. Nedžad Grabus, glavni muftija Muamer ef. Zukorlić, profesor šerijatskog i svjetovnog prava dr. Fikret Karčić, predsjednik Udruženja ilmijje IZ u BiH Mensur ef. Pašalić.

Dva reisa: Primopredaja dužnosti

Amilin tekst koji ključa od potvora, napada i bljuvanja vatre na reisa Cerića, muftiju Zukorlića, mr. Mirnesa Kovača, Ekrema Tucakovića i Muhameda ef. Velića, ali i mr. Fatmira Alispahića i dr. Selmu Rizivić, koji su izgleda morali nju pitati kakav je sadržaj pisma trebao biti da bi ga poslali Reisu-l-ulemi, pa iako je samo pismo savjet i(li) upozorenje da se predstavnici Fondacije Popisi 2013., suzdrže od davanja paušalnih izjava vezano za rezultate popisa genocida, kako ga je nazvao mr. Alispahić. Ali šta Amilu briga za genocidni popis i hoće će li i koliko će biti Bošnjaka.
U međuvremenu listajući po pretrižvačima naletih na Amilin tekst “Metode falsificiranja teksta na primjeru “Mare milosnice” Ive Andrića” u kojem ona kao muslimanka staje u zaštitu muslimanomrsca i islamofoba a napada jednog od najvećih bošnjačkih intelektualaca dr. Muhsina Rizvića r.a. koji je u kapitalnom djelu “Bosanski muslimani u Andrićevom svijetu” napisao životnu biografiju dobitnika Nobelove nagrade za mržnju prema bosanskim muslimanima, odnosno Bošnjacima, koji je uz genocidnog pjesnika Njegoša veliskosrpsko-crnogorskim nacionalistima stvorio potku za novi genocid nad našim narodom u BiH i Sandžaku. Ovaj Amilin tekst Milorad Dodik i Nemanja Kusturica mogli bi posuditi regrutovanim četnicima Andrićgrada čiji su temelji udareni na popljačkanoj bošnjačkoj krvavoj zemlji (baš kao i cijela genocidna tvorevina RS) na obali rijeke Drine, kojom teče krv nedužnih Bošnjakinja i Bošnjaka. Naravno Amila ne vidi da ta četnička banda sa vladajućim višegradskim strukturama i danas vrše genocid nad žrtvama genocida, pored redovnih prijetnji povratnicima, prijete rušenjem kuće "Živa lomača" u Pionirskoj ulici u kojoj je zapaljeno više od 70 bošnjačkih civila. Umjesto da stranice svog lista posvete bošnjačkim povratnicima i stanu u njihovu zaštitu, jer obnovom ove kuće žele sačuvati sjećanja na genocidu nad Bošnjacima koji je počinjen u ovoj općini tokom posljednje srpsko-crnogorske agresije na BiH, Amila po narudžbi maše perom kao oni troprsti ludaci sa puškama iznad Šeher Sarajeva.

Posebno sam iznenađena na Dževada Hodžića i njegov obračun sa neistomišljenicima, kako pod krovom Rijaseta, tako i van njega. Kad bi se bar nekada obračunao sa onima koji proganjaju Bošnjake, pa makar to bilo u Vildaninom Oslobođenju ili Amilinim Danima…
Na pretrižvačima internet mreže može se pročitati nakićena biografija Dževada Hodžića da je, mašallah, docent na Fakultetu islamskih nauka na predmetima etika, uvod u filozofiju, islamska etika (Ahlak); bivši je novinar u Redakciji "Preporoda" (1986-1987); bivši je zamjenik glavnog i odgovornog urednika propalog "Ljiljana" (1998-2000). Ali vidi još čuda sadašnji je kolumnista (ne)zavisnih dnevnih novina „Oslobođenje“ a bivši je i sadašnji saradnik (ne)zavisnog sedmičnika „Dani“; i sadašnji je (vjerovatno i budući) savjetnik reisu-l-uleme Kavazovića za odnose sa javnošću. U stvari prema onome što se može pročitati Dževad Hodžić je „stilista“ za novi „stil“ novog reisu-l-uleme i Rijaseta za odnose sa medijima, posebno onim koji treba da nastave kuditi starog a hvaliti ovog reisu-l-ulemu. Mišljenja sam da “novi” reisu-l-ulema to od njega ne traži, dok “starog” kuđenje baška ne tangira.
Naime, Hodžić je zadužen da kao stručnjak za „stil“ obuči reisu-l-ulemu Kavazovića kako da sa „osjećajem za mjeru ... dobrog stila“ uspostavi odnos sa javnošću, ali i odnos prema medijima u Islamskoj zajednici. Ovaj osjećaj za „stil“ i ovo znanje o „stilskim“ trendovima u medijima, kao svojevrsnu sezonsku modnu reviju, koju sad treba Islamska zajednica da primjeni pod Dževadovim nadzorom (nije to cenzura), Dževad ef., je naučio u Zagrebu. Naime, kao glavni imam Zagrebačke džamije, gdje je naslijedio dr. Cerića. U vrijeme agresije na Bosnu, Dževad ef. Hodžić je imao dovoljno vremena da, pored imamskog posla, čita o raznim stilovima i da obilazi razne zagrebačke modne revije, gdje se prikazuju stilovi sa osjećajem mjere, kao ključa za uglađen i trendovski izlazak u javnost. Vjerovatno u otuda Dževadov novi stil sa leptir mašnicom na posljednjem bajramskom prijemu.

Dževad H. Amila K.P.

Nažalost, Dževadov kolega sarajevski imam Muhamed ef. Velić, kojeg napada Amila, vjerovatno nije imao vremena da čita knjige o stilovima, niti je mogao obilaziti stilske modne revije. Dok je Dževad ef. čitao o stilovima u Zagrebu, imam Muhamed ef. Velić je živio i borio se za opstanak u opsjednutom Sarajevu pod kišom granata, tamo gdje je smrt bila bliža od jake iza vrata, gasulio šehide, imamio dženaze i tješio džematlije. I zato se ne treba čuditi što se imam Muhamed ef. Velić i drugi ne uklapaju u taj novi stil, kojeg Dževad Hodžić prodaje (cijena nije poznata) reisu-l-ulemi i Rijasetu kao novu vrijednost, koja treba da poništi sve dosadašnje vrijednosti u Islamskoj zajednici koje nisu u skladu sa Dževadovim „osjećajem za mjeru ... dobrog stila“. Jer, tu mjeru „dobrog stila“ u Islamskoj zajednici sad, naravno, propisuje Dževad Hodžić u suradnji sa njegovoj mu partiji Stranci demokratske akcije (SDA) te njegovom mu 'tjedniku' „Dani“ i njegovoj mu dnevnoj novini „Oslobođenje“.

Ta Dževadova nova mjera u Islamskoj zajednici objavljena je u u stilu novinarske „anlize“ novinarke Amile, koja onako usput napisa da su tekstovi razočaranog Mirnesa Kovača „doveli do prijetnji ubistvom Hafizovića“. Ne vidim ni jednog razloga zašto bi Mirnes Kovač trebao biti razočaran, ali vidim debeli razlog da Kovač pokrene tužbu protiv mentora i nalogodavaca novinarke Amile Kahrović-Posavljak za klevetu za koju u velikoj mjeri snosi odgovornost i Dževad Hodžić, koji se sa svojim novim „osjećajem za mjeru ... dobrog stila“ preko „Dana“ obračunava sa svojim kolegama u Islamskoj zajednici Ekremom Tucakovićem, Mirnesom Kovačem i Muhamedom Velićem.

Nama običnim smrtnicima stalno je naumu, ali ne znam zašto to Dževad Hodžić zaboravlja, da Islamska zajednica nije ničija babovina, pa tako ni njegova, već neotuđiva i zajednička vrijednost svih muslimana i muslimanki, uključujući i one koji ne razumiju i ne prihvataju novi „stil“ Hodžića sa kojim se iz pera novinarke Amile želi gaziti čast i ugled ljudi, poput imama Muhameda ef. Velića, Ekrema Tucakovića i Mirnesa Kovača. Svi oni se nisu nikoga bojali da dignu glas protiv pokušaja ukidanja vjeronauke u školama Sarajevskog kantona. Oni su nepodobni zato što „se javno ili još uvijek prikriveno javljaju za riječ“ a Dževad bi htio da se oni više ne javljaju za riječ ni javno, ni prikriveno u Islamskoj zajednici. Nikako! Jer je njihovo vrijeme prošlo!?

Bošnjački velikan: Husejn ef. Đozo

Očito, prošlo je i vrijeme Husejn ef. Đoze i zato niko u Islamskoj zajednici: ni Fakultet islamskih nauka, kojeg je veliki Husejn ef. Đozo podizao i za njega program napisao, ni islamske informativne novine „Preporod“, koje je Husejn ef. Đozo pokreno i čiji je dugogodišnji glavni i odgovorni urednik bio, ni Udruženje Ilmijje, na čijem čelu je Husejn ef. Đozo bio tolike godine, niko od Đozinih studenata, niko od njegovih najbližih dugogodišnjih saradnika u Islamskoj zajednici, niko od onih koji se zaklinjaše u Đozu kad se pozivaše na nužnost očuvanja islamske tradicije Bošnjaka, koju su navodno ugrozili takozvani vehabije, niko od silnih Đozinih ahbaba – ama baš niko ni jedne riječi u odbranu Husejn ef. Đoze od napada, kojeg su nedavno pokrenuli srpski nacionalisti i fašisti u suradnji sa bošnjačkim izdajnicima. To me je posebno zabolilio i začudilo da baš niko od njih nije reagirao makar u onim prokomunističkim sarajevskim medijima kojima uredno dostavljaju informacije da napadaju, klevetaju i potvore ugledne Bošnjake. Dakako, odbranu Husejn ef. Đoze ti vrli pametni sarajevski umovi sa „osjećajem za mjeru ... dobrog stila“ su prepustili Zlatku Hasanbegoviću u Zagrebu, koji je na dostojanstven način stao u zaštitu ne samo časti i ugleda Husejn ef. Đoze, već i časti i ugleda vjere i bošnjačke nacije. Zapaženo je u svom stilu, koji, naravno, nije u stilu "stiliste" za islam i Islamsku zajednicu Dž. Hodžića, ustao u odbranu lika i djela Husejn ef. Đoze reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić.
Ne može proći a da se ne kaže da je šutnja odgovornih ljudi i institucija Islamske zajednice o napadu na Husejn ef. Đozu velika sramota i velika mrlja na obrazu svih onih koji su se zakleli da će štititi čast i ugled islama i muslimana - Bošnjaka.
A to je tako zato što je došlo novo vrijeme u kojem vlada Dževadov „osjećaj za mjeru ... dobrog stila“, jer valja opravdati to novo radno mjesto „stiliste“ u Islamskoj zajednici. I valja još jednom potvrditi staru arapsku poslovicu: „Čuvaj se zla onoga kojem si dobro učinio“.
Nažalost, Dž. Hodžić radi upravo to, jer si umislio da je došlo njegovo vrijeme za njegov posao "stiliste" u Islamskoj zajednici u stilu da na dobro treba udariti zlom, ako ne šutnjom, onda klevetom u "Danima".
Dokle li i kako li, vidjet ćemo!
Jer, na ovome svijetu ništa nije vječno, osim Allahove vječne riječi, Allahovog vječnog nura i Allahovog vječnog stila!
Da zaključim jednom lijepom viješću. Naime u subotu večer u Frankfutu je održano veče vakifa i donatora pod motom “Kapija Peštera”. Ovo veče za historiju održano je u organizaciji Bošnjačke nacionalne fondacije (BNF), Zajednice sandžačke dijaspore (ZSD) i Sandžak biznis asocijacija (SABA). Večer je upriličena za Islamski kulturni centar u Dugoj Poljani, kao u obnovu Arap džamije u Novom Pazaru.
U ovoj veličanstvenoj večeri sakupljeno je oko 730,000€, odnosno oko 630.000€ za Kapiju Pešteri i 100.000€ za obnovu Arap džamije.
Na skupu su se obratili glavni muftija IZ-e u Srbiji Muamer-ef. Zukorlić, predsjednik BNF-a Hako Duljević, predsjednik Medžlisa IZ-e Sjenica Fikret ef. Fijuljanin i Ferhan Sejdović, predsjednik građevinskog odbora za izgradnju najmodernijeg Islamskog centra na Balkanu koji se gradi na Pešteru.
Dok su sve društvene mreže preplavljene ovom informacijom, sarajevski mediji izgleda čekaju šta će prvo objaviti njihove kolege u četinčkom “Kuriru” i drugim srpsko-crnogorskim medijima kako bi tu vijest prenijeli, svakako ne kao senzaciju kako Bošnjaci Sandžaka sakupljaju novac i grade objekte za buduće generacije. Čak ni službena stranica Rijaset.ba nije objavila ovu vijest. Baš kao da su sarajevski mediji pod jednom cenzurom, ili je nešto zadimilo pod novim šefom za javnost.