Gospodin Perović može voditi dijalog sa bilo kim iz reda Bošnjaka u njihovom Sandžaku i šire, ili njegovoj Crnoj Gori, ali to mora biti na jednom kulturnom i prije svega ljudskom nivou, a ne da zbog pravih ili pak krivih poteza pojedinaca, bilo o kome da se radi, i da udara na islamske svetinje, odnosno na ono u šta vjeruju pripadnici bošnjačkog naroda, najzad i svi muslimani svijeta. Zbog takvih šovinističkih pobuda i poteza neće se dozvoliti da bilo ko, pa ni Perović, diskredituje cijeli jedan narod i religiju. Svakako želimo istaći da su čestiti Bošnjaci zahvalni i pamte svaki djelić zaštite i pomoći, ali isto tako neće nikome padati na koljena, dok će isto tako na uvrede i poniženja odgovoriti onako kako dolikuje i zaslužuju oni koji napadaju i omalovažavaju njihov narod i svetinje.

Saopćenje Odbora za obilježavanje 100.godišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima Plava i Gusinja (1912-1913) iz New Yorka u povodu pisanja Slavka Perovića na svom BLOGU.
U nedoličnim napadima i uvredama generalno prema Bošnjacima, kao pripadnicima islama, te u (nepristojnoj) prepisci sa reisom Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori, kojeg Perović „savjetuje” sa kim treba a sa kim ne da organizira i uživa u ramazanskim iftarima. Ipak, da su imali u vidu žrtve te da je poslušan glas vjernika, niti bi bili pozvani a ni za iftarskom sofrom sjeli oni crnogorski političari koji su u proteklih 20 godina prolivali nedužnu bošnjačku krv. Ali političke koalicije i partnerstva [DPS - BS] su svedena na tome da se do iftarske sofre i kroz krv može grecati samo da ušićare kraljevi stranaka. Nego, Perović je javnosti otkrio još jednu važnu novost, kako je i on, naglašavamo - kao nemusliman, upetljao prste u strukture Islamske zajednice u Crnoj Gori, tj. za poziciju reisa, što je prouzrokovalo pucanje tadašnje jedinstvene Islamske zajednice, odnosno odvajanje od matične institucije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Sarajevu. Perović sa svog bloga upućuje niz pitanja aktuelnom reisu IZ u CG, citiramo: “Znaš li ko se zalagao za funkciju reisa? Ja, Fejziću! A znaš li đe su ti sjedjeli Bošnjaci, reise? Sjeđeli su u velikom broju, u poslaničkom klubu DPS-a…” Ovi navodi dodatno obavezuju rukovodstvo Mešihata IZ u CG na čelu sa reisom Rifatom Fejzićem da više ne kalkuliraju već da se bez odlaganja odazovu pozivu Rijaseta IZ u BiH, i da se obavezno uključe u institucionalno reorganiziranje Islamske zajednice u novonastalim državama na prostoru bivše Jugoslavije, čije sjedište treba biti u Sarajevu. U ovom veoma važnom reorganiziranju muslimani – tj. Bošnjaci u CG i Sandžaku ne žele da budu obezglavljeni tj. da ostanu izvan institucija matične domovine Bosne i Hercegovine.

Konkretno, Perović mora shvatiti da reis Fejzić ima pravo da pravi i uživa u iftarima sa svojom braćom u islamu, ako se radi o Bošnjacima, Turcima, Arapima, Albancima…, dok njemu (Peroviću) niko ne spori da pravi večere sa svojim bratom u vjeri Amfilohijem, ili pak svima onima sa kojima dijeli troprsti krst / križ, ili koje on može bratom zvati.

Gospodin Perović može voditi dijalog sa bilo kim iz reda Bošnjaka u njihovom Sandžaku i šire, ili njegovoj Crnoj Gori, ali to mora biti na jednom kulturnom i prije svega ljudskom nivou, a ne da zbog pravih ili pak krivih poteza pojedinaca, bilo o kome da se radi, i da udara na islamske svetinje, odnosno na ono u šta vjeruju pripadnici bošnjačkog naroda, najzad i svi muslimani svijeta. Zbog takvih šovinističkih pobuda i poteza neće se dozvoliti da bilo ko, pa ni Perović, diskredituje cijeli jedan narod i religiju. Svakako želimo istaći da su čestiti Bošnjaci zahvalni i pamte svaki djelić zaštite i pomoći, ali isto tako neće nikome padati na koljena, dok će isto tako na uvrede i poniženja odgovoriti onako kako dolikuje i zaslužuju oni koji napadaju i omalovažavaju njihov narod i svetinje.

Tvrdimo, čestiti Bošnjaci pamte svaki trun dobra, posebno iz iz teških agresorsko-genocidnih '90-tih, koji su prema njima učinili pripadnici drugih religija i naroda, pa iako se mogu pobrojati na prste jedne ruke, među kojima se isticao Slavko Perović. Ali itekako Bošnjaci pamte svaki djelić zla, posebno genocide koji su pripremani u državnim ‘kuhinjama’ i vršeni u kontinuitetu više od tri stoljeća nad miroljubivim bošnjačkim narodom u Crnoj Gori, u raznim oblicima državnih granica, zaključno sa učešćem Crne Gore sa Srbijom u agresiji i genocidu u cijeloj BiH, Sandžaku... Peroviću mora biti jasno, i da dobro upamti: taj bošnjački narod kojeg on i slični njemu žele prikazati kao da su “poturice” i podstanari u Crnoj Gori, živi na svojoj zemlji i u svojoj islamskoj vjeri, tu je bio i prije crnogorske okupacije, i to sa bogatom bošnjačkom kulturom, u dobroj mjeri tragičnom ali časnom historijom, i dakako bogatim bosanskim jezikom. Ta bošnjačka zemlja je okupirana od strane onih na koje se Perović zaklinje, koji su nakon okupacije, genocida, istrebljenja… nasilnim metodama od strane vojne crnogorske kraljevske hunte i svetosavsko-pravoslavne bratije imali samo jedno za cilj - krst, kama i smrt, odnosno zločinačkim genocidnim metodama istrebljenje ili porobljavanje jednog europskog miroljubivog naroda.

Iznenađeni smo da se Perović na svom blogu nedolično okomio na islam, koji naziva “okupatorskom religijom”. On se također upustio u prekrajanje historijskih činjenica, posebno u periodu kada se obilježava stoljeće od crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima u plavsko-gusinjskom kraju 1912-1913., za koji je odgovoran kralj Nikola sa svojom političkom, vojnom i pravoslavno-crkvenom svitom. Perović nas podstiče na razmišljanje da je njegova otvorena namjera aboliranje glavnih genocidnih likova iz zločinačke krvave prošlosti i historije Crne Gore. Perović piše: “U prevodu – okupatori vjekovni! I ti se čudiš Plavljanskogusinjskim događajima, hahahahaha, ko ih zaustavi? Kralj Nikola! Ponovi li se nešto slično iđe drugo u novooslobođenim krajevima Crne Gore? Niđe! Kralj Nikola je bio – genije!”

Iz ovog citata se da zaključiti da je i Slavko Perović potvrdio fakte uglednih bošnjačkih, albanskih, engleskih, američkih historičara, da je u balkanskim ratovima ključni zločinac kralj Nikola! Genocid (prema Peroviću „Plavljanskogusinjski događaji“) je dovršen a ne zaustavljen; nije ga niko zaustavio, pa ni zloglasni („genije“) kralj Nikola. Naposljetku, sami Perovićevi navodi za plavsko-gusinjski kraj da se radi o “novooslobođenim krajevima Crne Gore”, ustvari potvrđuju da su okupirani, još jasnije - da nikada nisu pripadali Crnoj Gori.

Isto tako, Peroviću treba da bude jasno, da su svi Petrovići u crnogorskoj dinastiji, baš svi, imali za cilj zločinačku misiju: 'ubij bližnje 'svoje', nasilno ih pokrsti i opljačkaj njihova bogatstva, zemlju... Opet naglašavamo ulogu zločinca kralja Nikole koji je tačno prije stoljeća imao za cilj da istrijebi Bošnjake i Albance plavsko-gusinjskog kraja, te da na plodnoj zemlji ispod Prokletija, u ravnici nadomak Plavskog jezera i Alipašinih izvora, naseli svetosavsko življe kako ne bi skapali od gladi u krševitoj Crnoj Gori. Da budemo još jasniji, kralj Nikola u onom vremenu je bio isto što Crnogorci Milošević, Karadžić, Đukanović... u ovom vremenu. Znači, da se radi o zločincima, te se žrtvama genocida i njihovim potomcima ne može prodavati priča da se radi o „genijima“, kako je hvalospjevno za kralja Nikolu naglasio Perović.

Gospodin Perović sa šovinističkim pamfletom na svom blogu najavljuje svoj povratak na političku scenu u Crnu Goru, baš onako kako su to činili i Miloševićevi džemperaši Bulatović, Đukanović, Marović, Vujanović…(protiv kojih je i on bio), koji su ranih 90-tih jurišali na Bošnjake na prostoru rasturene i bošnjačkom krvlju zalivene bivše Jugoslavije. Perović na internet zvona najavljuje da obnovlja rad Liberalnog saveza Crne Gore, ali sa šovinističkim skribanterijama potvrđuje da svoj povratak na političku scenu Crne Gore ulazi sa visokom dozom islamofobije i bošnjakofobije, odnosno uvredama prema islamu i prema Bošnjacima, kao pripadnicima islama. Jer je izgleda napokon shvatio da je to najprofitabilniji posao veliko-nacionalista u privatnoj Đukanovićevoj prćiji koja se zove Crna Gora, te užoj i široj Miloševićevoj Srbiji. Kakvog li apsurda! Liberalni savez, sa dekadentnim i reakcionarnim programom! Pa to je pljuvanje na međunarodnu ideju liberalizma; takvih liberala u svojim redovima bi se stidjeli europski liberali, a i svjetski. Takva liberalna demokracija je moguća samo u Crnoj Gori.

Nego, sa ovim činom Perović potvrđuje da je spašavajući muslimane u vremenu srpsko-crnogorske agresije na BiH, spašavao i samog sebe, jer su ga i njihovi glasovi nekoliko godina održavali u političkom životu, sve dok sa Koljibardom nije postao klinički politički leš: živ, zbori a učinak na nivou mrtvaca.

Krajnje je žalosno zašto Slavko Perović baš danas, nakon više od 20 godina genocidne i politicidne ujdurme protiv Bošnjaka, oponaša Miloševićeve pudlice iz 90-tih, koji su nakon genocidne agresije na krvava ratna odijela natukli crnogorske europske frakove, ispod kojih još uvijek teče krv nevinih bošnjačkih žrtava genocida Foče, Višegrada, Trebinja, Bileće, Sarajeva, pa sve do Srebrenice…

Opet, hvala Peroviću što je 90-tih spašavao Bošnjake od srpsko-crnogorske svetosavske bratije, koji su po receptima iz zločinačkog Gorskog vijenca od genocidnog pjesnika Njegoša, namjeravali istrijebiti sve one koji ni po cijeni života nisu htjeli prihvatiti svetosavlje, već su vjerni ostali islamu i bošnjačkoj naciji. To je dokaz ("Nema prisile u vjeru…"! Kur'an 2;256) da su svi oni sa ljubavlju prihvatili vjerovanje u Jednog i Jedinog Boga dž.š., dok posebno naglašavamo da žalimo što se Perović tako jadno osjeća u njegovoj okupatorskoj vjeri, kako sam ističe. Zato ga pozivamo javno, naglašavamo - bez prisile, da prihvati islam i da spasi sebe, te da, inša-Allah, slast iftara podijeli sa reisom ili pak onima koje mu je on kroz blog-piskaranja savjetovao da su mu preči i da su mu braća. Posebno se nadamo, ako Perović dođe na politički tron da neće crnogorskoj policiji slati depeše de nakon iftara presreću bošnjačke prvake koji demokratskim sredstvima žele razvoj europsko-sandžačke regije i napredak svih onih koji žive na tom tlu, - piše u saopćenju Odbora za obilježavanje 100.godišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima Plava i Gusinja sa sjedištem u New Yorku.