Dževad PONJEVIĆ: Ne tako davne 1995.godine, u mjesecu avgustu, kada je sunce slobode zabljesnulo Bosnu i vraćao se osmijeh na njeno lice, pobjednički pohod imao je gorak ukus u ustima mnogih Krajišnika. Vijest o pogibiji generala Izeta Nanića, komadanta proslavljene bužimske 505-te Viteške brigade odjeknula je k'o munja Krajinom i cijelom Bosnom i Hercegovinom. Peti avgust 1995.godine ostat će upamćen kao dan kada je najveći krajiški i bosanski sin i gazija otišao šehidskim stazama ka Džennetu, ako Bog da.

Ne tako davne 1995.godine, u mjesecu avgustu, kada je sunce slobode zabljesnulo Bosnu i vraćao se osmijeh na njeno lice, pobjednički pohod imao je gorak ukus u ustima mnogih Krajišnika. Vijest o pogibiji generala Izeta Nanića, komadanta proslavljene bužimske 505-te Viteške brigade odjeknula je k'o munja Krajinom i cijelom Bosnom i Hercegovinom. Peti avgust 1995.godine ostat će upamćen kao dan kada je najveći krajiški i bosanski sin i gazija otišao šehidskim stazama ka Džennetu, ako Bog da.

Bužim, uspavani vitez, podno plavoga bosanskoga neba, na obroncima ljute Krajine, vijekovima leži u pitomoj dolini čekajući da se probudi prvim sabahskim ezanima, prvim zrakama sunca, ali i prvim zovom majke Bosne ako je zatreba od dušmana braniti. Selame te ova nepregledna bužimska brda i doline. A tek ljudi, njegovi Bužimljani vazda su bili vrli junaci i dične gazije. Svaka će te kuća dobro ugostiti k'o bližnjega svoga i konak ako treba svome musafiru dati. I osluhneš li bolje, začut ćeš još, možda, zveket čekića posljednjeg kovača, ili kosca kako slaže prve otkose trave, ili još žubor vode sa česme što se u ibrik slijeva, dok se kradom ašik eglen vodi. Iako je mali grad, on ima ljude velikoga srca, koji su svi do jednoga branili svoj dom i domovinu kad je to najviše trebalo. I zbog toga je Bužim od nepoznatoga toponima postao simbol otpora i slobode kako cijele Krajine, tako i cijele Bosne i Hercegovine.

Ne tako davne 1995.godine, u mjesecu avgustu, kada je sunce slobode zabljesnulo Bosnu i vraćao se osmijeh na njeno lice, pobjednički pohod imao je gorak ukus u ustima mnogih Krajišnika. Vijest o pogibiji generala Izeta Nanića, komadanta proslavljene bužimske 505-te Viteške brigade odjeknula je k'o munja Krajinom i cijelom Bosnom i Hercegovinom. Peti avgust 1995.godine ostat će upamćen kao dan kada je najveći krajiški i bosanski sin i gazija otišao šehidskim stazama ka Džennetu, ako Bog da. Najmlađeg vojskovođu rodila je ponosna majka Rasima i još šest sinova. Na samom početku agresije na BiH, ova majka dala je Bosni svoga prvoga sina šehida Nevzeta.

Peti avgust 1995.godine ostat će upamćen kao dan kada je najveći krajiški i bosanski sin i gazija otišao šehidskim stazama ka Džennetu, ako Bog da. Najmlađeg vojskovođu rodila je ponosna majka Rasima i još šest sinova.

Oficir bivše JNA, sjajan strateg, veliki i neustrašivi ratnik dječačkog lica, skroman a u isto vrijeme nasmijan, uvijek je ulijevao povjerenje u svoje borce, pripadnike 505-te Viteške brigade, odbrambene kičme Petog korpusa Armije BiH. Zbog generala Izeta Nanića, njegovih Hamzi i Gazija i svih njegovih boraca koji nisu čitavo vrijeme rata dopustili neprijatelju pedalj slobodne teritorije, ostvarili su mnoge ratne pobjede i podvige, hrabro su bdjeli na svim frontovima i čuvali bosansku granicu. Preko petsto bužimskih šehida ugradilo je svoje živote u temelje jedine nam domovine Bosne i Hercegovine i ostavili nam je u amanet kako se Bosna voli, kako se Bosna brani. Zbog ratnih zasluga Izet Nanić 1994.godine odlikovan je priznanjem Zlatni ljiljan, a 1998.godine posthumno je dobio Orden heroja oslobodilačkog rata.

Svake godine u mjesecu avgustu, Bužimljani se sjećaju važnih datuma svoje bliže historije, petog avgusta 1995.godine, kada je Izet Nanić, najveće krajiško srce puno Bosne prestalo kucati, i petnaestog avgusta 1992.godine, kada je osnovana 505-ta Viteška brigada koja je očuvala važan dio Bosne i Hercegovine i kako takva ostala prepoznatljiva po svome neustrašivom herojstvu i svojim hrabrim gazijama.