Kasim Sarajlić: Senadin Lavć je pravi primjer tog visokog, nepučkog i nedodirljivog bošnjačkog intelektualca, kojem smeta sve što je izvan, iznad i ispod njegovog nivoa, kojeg on pravi zajedno sa svojim kolegama u Bošnjačkoj zajednici kulture "Preporod", poput Hadžema Hajdarevića, pjesnika i političara, Asima Mujkića, profesionalnog etičara i moraliste, Šaćira Filandre, plaćenog politologa i dr. Našem Laviću naročito smeta miješanje vjerskog i nacionalnog, jer to je prevaziđeno. To su ostaci iz srednjovjekovne vjere, kulture i nacije.

Gledam sinoć na TV Igman snimak intervjua sa Senadinom Lavićem, predsjednikom Bošnjačke zajednice kulture "Preporod", kojeg je vodio Anes Džunuzović, generalni sekretar organizacije "Mladi muslimani". Intervju je vođen uoči dženaze u Srebrenici pa je Senadin Lavić nosio bijeli cvijet na reveru svog kaputa.

Uvaženi predsjednik Bošnjačke zajednice kulture (BZK) Senadin Lavić je potanko objašnjavao razliku između etnije i nacije, inzistirajući da se ne smije praviti zbrka oko tog dvoga. Bošnjaci su etnija a Bosanci su nacija. A Muslimani su vjerska kategorija.

Uvaženi profesor socijologije Lavić nije zabrinut za Bošnjake na predstojećem popisu. On vjeruje da su Bošnjaci zreo i pismen narod, ali nije dovoljno informisan pa bi stoga trebalo s njim razgovarati i informirati ga o pojmovima kao što su etnija, nacija, vjera, država itd. Profesor nije kazao ko bi to trebao sa narodom razgovarati. Njegovo je samo da kaže da to treba, a neko drugi bi trebao to odraditi. Jer, nije posao visoko uvaženih profesora u Sarajevu da hodaju po bosanskim selima i gudurama kako bi došli do Bošnjaka i kako bi im objasnili sve te pojmove o kojima eto oni nemaju pravu informaciju iako su i zreli i pismeni.

Profesor Lavić je rekao svoje na televiziji i to je od njega dovoljno. Odnosno, to je veliki napor kojeg on čini za bošnjački narod, kojem treba da bude čast što ima tako pametnog i mudrog predsjednika Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" o kojoj Bošnjaci malo znaju, ne samo zato što im je teško upamtiti puno ime te navodno njihove kulturne zajednice, već i zato što ne čuju i ne vide njenu neku zapažanu kulturnu aktivnost. Oni nekako više znaju za Hrvatsku kulturnu zajednicu "Napredak" i njenog predsjednika Franju Topića, koji nema potrebu da zamara Hrvate svojim tumačenjima oko razlike između etnije i nacije. Naročito sad pred popis. Hrvatima su ti pojmovi savršeno jasni. Hrvat je svugdje Hrvat i etnički, i nacionalno, i državno, i vjerski - katolik. No, iako se nađe pokoji Hrvat koji ne prihvata tu vrstu "totalitarizma", ili ti "nacinalizma", on šuti i ne osporava većini Hrvata da se tako "totalitarno" osjećaju u naciji, državi i religiji.

Također, Franjo Topić nema potrebe da osporava postojanje ni jedne od četiri aktivne hrvatske akademije nauke i umjetnosti. Njemu to ne smeta i ne osjeća se ugroženim za svoje mjesto predsjednika "Napretka". Naprotiv, Franjo Topić vidi u svim tim akademijama vlastitu snagu i veliku dobit za hrvatski narod. Franjo Topić ne govori o hrvatskim akademicima sa podsmjehom i podništavanjem. Štoviše, Franji Topiću ne smeta što u Hrvata ima raznolikih nacionalnih organizacija, koje rade za promicanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta. I još nešto, Franjo Topić se ne boji konkurencije u natjecanju za što bolji i efikasniji rad na hrvatskom nacionalnom napretku, naravno, sa "Napretkom" ruku pod ruku.

Na bošnjačku (ne)sreću Senadin Lavić je totalno suprotan svom kolegi Franji Topiću. Naš Senadin Lavić ima potrebu da svojim tumačenjima oko etnije i nacije Bošnjake ne samo zamara, već i zbunjuje i to baš pred popis kad treba biti što kraći i što jasniji oko nacije, jezika i vjere. Našeg Lavića izgleda vodi stara profesorska maksima da što je lekcija nejasnija, profesor izgleda sve pametniji. Jer, ako profesor govori jasnim i prostim jezikom da ga obični narod razumije, onda bi se moglo reći da je profesor "prostak" i, ne daj Bože, da je "populista" pa bi mu to pokvarilo ugled među kolegama od salonskog akademskog formata. Zbog toga, profesori Bošnjaci moraju ostati na visini tako da ih obični puk ne može dohvatiti. Jer ako bi ih, ne daj Bože, puk dohvatio, onad bi im ostala pučka mrlja u njihovoj akademskoj karijeri.

Hoće li biti 'napredka' u Preporodu: Svi pogledi uprti u dr. Lavića (Foto: Krug 99)

Senadin Lavć je pravi primjer tog visokog, nepučkog i nedodirljivog bošnjačkog intelektualca, kojem smeta sve što je izvan, iznad i ispod njegovog nivoa, kojeg on pravi zajedno sa svojim kolegama u Bošnjačkoj zajednici kulture "Preporod", poput Hadžema Hajdarevića, pjesnika i političara, Asima Mujkića, profesionalnog etičara i moraliste, Šaćira Filandre, plaćenog politologa i dr. Našem Laviću naročito smeta miješanje vjerskog i nacionalnog, jer to je prevaziđeno. To su ostaci iz srednjovjekovne vjere, kulture i nacije. Od toga se svijet davno otkačio i sad tako visi u zraku bez te vjere, kulture i nacije iz tog omraženog srednjovjekovnog vremena. Kojeg Lavić ne može da smisli, naročito zato što se tu pojavljuju hodže sa ahmedijama. Lavću ne smetaju popovi i fratri. Niti mu smetaju hrvatski i srpski intelektualci kojima ne smeta simbioza vjerskog i nacionalnog u Hrvata i Srba. Jer, ako bi Laviću to zasmetalo, ne daj Bože, onda bi ga se moglo označati da je protiv vjerskog i nacionalnog suživota u Bosni. A to Lavić ne može sebi dozvolit. Jer, Lavić je kosmopolit, koji ne podnosi da se u Bošnjaka naglašeno vide vjerski simboli u naciji i kulturi, jer bi to moglo da iritira druge, koji, kao i Lavić, ne vole da vide nikoga u Bošnjaka da se podjednako diči svojom vjerom i nacijom.

No, Senadinu Lavću i njegovim mu jaranima u "Preporodu" najviše smetaju Bošnjačka akademija nauka u umjetnosti i Svjetski bošnjački kongres. To je za Lavića prevaziđeno. Prije svega zato što može da nadiđe Lavića i njegove mu jarane, a to znači da ih se može ugroziti u njihovom mirovanju, hladovanju i uživanju na jaslama državnog budžeta, kojeg oni uzimaju, jedu i pojedu tako da za druge ništa ne ostane. Čak ni za prijevod na engleski jezik Muhsina Rizvićeve kritike na roman Ive Adrića "Na Drini ćuprija". Nema u Šaćira Filandre i Senadina Lavića para za to, jer je to jako rizično za njihov image kosmopolita, koji ne žele da se dira tamo gdje je osjetljivo pa makar na štetu Bošnjaka, kojima Lavić govori da imaju kulturnog predstavnika u "Preporodu", koji je jako star, pa im zato ne treba mlada Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU). Jer, da se Senadina Lavića pita ni Amerikancima ne bi trebao ni Yale, ni Stanford, ni Chicago pored Harvarda. To je Laviću ostalo iz bivših vremena kad su komunisti u jednoj instituciji imali sve pod svojom šapom, a to se zove partijski monopol, držeći tako pod kontrolom svako mišljenje i svako ponašanje koje bi moglo izaći izvan dometa partijske discipline i jednoumlja.

Lavić ne zna šta je BANU, ali mu to smeta. Baš zato što o tome ništa ne zna, Lavić je apriori protiv toga. Naročito zato što se tu miješaju ahmedije, koje on ne može smislit, odnosno on poštuje hodže, ali mu smeta da se hodže petljaju u naciju i kulturu. Ta polja su predviđena za njega i njegove mu jarane Hadžema, Šaćira i Asima, koji su zaduženi da u jalovom salonu bošnjačke kulture procjenjuju šta je za Bošnjake kulturno a šta nije. Jer oni se ne miješaju u politiku. Oni se samo miješaju u dodjelu iz budžeta za njihove jalove salonske debate.

Za Senadina Lavića Svjetski bošnjački kongres je prava noćna mora. On tu pojavu vidi kao veliku opasnost za državu Bosnu i Hercegovinu, naročito zato što su na čelu te svjetske bošnjačke organizacije iz domovine. Lavić misli da bi takvu bošnjačku organizaciju trebao voditi neko iz bošnjačke dijaspore sa Harvarda, Sorbone i Oksforda. Jer na tim univerzitetima ima Bošnjaka koji bi mogli biti na čelu jedne globalne bošnjačke organizacije. Sjajno zapažanje kosmopolite Lavića. Nadamo se da će on raditi na ostvarenju te svoje zamisli. U međuvremenu, Svjetski bošnjački kongres će, ako Bog da, nastaviti svoje aktivnosti u domaćem kapacitetu unatoč ili uprkos Lavićima, koji zapravo i ne znaju zašto su protiv panbošnjačkog okupljanja. Njima je rečeno da treba biti protiv toga i oni to, po starim bošnjačkim navikama, dobro provode. Oni su, u stvari, protiv svega što otkriva njihov nerad i javašluk; njihov kukavičluk; njihovo podaništvo; njihovo neznanje; njihovu jalovu misao; njihov bezobrazluk; i njihovu neodgovornost.

I baš kad sam očekivao da generalni sekretar organizacije "Mladi muslimani" Anes Džunuzović povede ozbiljan dijalog sa Senadinom Lavićem, koristeći argumente alima Kasima Dobrače i Mehmeda Handžića, ustanovim, na moje veliko razočarenje, da Anes nema ni truna od tradicije Mladih muslimana. Jadno i bijedno je bilo gledati dva Bošnjaka na TV Igman kako se slažu da nema potrebe graditi ništa novo u Bošnjaka, jer su oni navikli da im je lijepo sa starim, vehtim i lojavim (ne)kulturnim i (ne)nacionalnim zajednicama i udruženjima, kojima nije ni do kulturnog, ni do nacionalnog "preporoda, već do ličnog i interesnog "prelaženja" iz jednog u drugi profitno-jaranski krug.

Uoravo zbog tih i takvih jalovih bošnjačkih intelektualaca, svaki Bošnjak treba da se probudi i da prihvati maksimu: "Svaki Bošnjak je odgovoran za drugog Bošnjaka" u domovini i dijaspori. Jer naša sudbina je ista svugdje i na svakom mjestu.

Bože, daj nam da u Ramazanu upalimo svijeću spasa za nas i našu djecu. Amin!