Diwanov vikend osvrt na slučaj gusinjski svatovi PRETUČENI SVATOVI – BOG IM DAO
Autor: Dr. Bisera Suljić-Boškailo Objavljeno: 14. Jul 2013. 02:07:17
I eto tako se prije nekoliko dana ta snaga ljudstva sa zastavama crnogorskim i bošnjačkim uputila put Rožaja. I desi se čudo neviđeno. Zasretnu ih dva huligana na kružnom toku, provociraju ih lijepo, maltretiraju, i na kraju izvuku dvojicu svatova iz auta, od kojih je jedan čak policajac. I šta im još urade? Lijepo ih oni izlupetaju na oči stotine svatova i odu. Svi kao stali u čudu, nigdje junaka da reagira kako bi svaka mlada i žena poželjela – a to je zaštitnički. Nekada su bošnjački i crnogorski svatovi ginuli za ponos, za riječ, za sitnicu, to znamo iz starih priča, i nije mali primjer mjesta koja se i danas zovu Nevjestačko ili Svatovsko groblje. Ali danas… Umjesto junaka dobili smo neke jade koji gledaju prepadnuto dok dvojica polupijanih huligana tuku dva svata. Kao žena ne mogu to da shvatim i pitam se kakav je to strah da su ponosni i junački “Crnogorci” dozvolili da im ponize i veselje i sve njih, pa i sve nas? I još što je najgore na sva zvona pričaju o tom “junaštvu”, očekujući od nekog suda i policije da ih sad odbrani.
Ali ne, mi smo dopustili da nas ponižavaju i mlate. Zanimljivo je pratiti reakcije čitalaca na portalima i vidjeti ono što ne možeš ni sam da shvatiš, da su mirno svatovi gledali kako ih gaze. Mnogi će reći kako je to dobro da su imali sabura, da je sreća što nisu reagirali jer su time spasili da se ne desi još veće zlo. A zar ima većeg zla nego da se ovo dozvoli. Da se dozvoli da svaka polupijana budala radi šta hoće. Ne znam, ali kao Bošnjakinja sam razočarana, a po reakcijama mnogobrojnog ženskog dijela čitateljstva na portalima, vidim da nisam sama i da su mnoge, kao i ja, šokirane reakcijom bošnjačkih svatova, odnosno nereakcijom takvih svatova koji su trebali da brane svoje slobodno biće i dostojanstvo. “Mi jesmo Muslimani – Bošnjaci koji žive u Crnoj Gori koja nas je zaboravila i koja nas prepušta na milost i nemilost ljudima koji gaje mržnju protiv nas, a ništa im skrivili nijesmo. U Gusinje dolaze ljudi iz dijaspore, koji su preživjeli isto što i ja i koji su bili u koloni svatova i koji možda nikad više neće doći jer im je dosta takvih trauma. A što je najgore svi pokušavaju to da zataškaju” , napisao je sagovornik “Vijesti”. Da crkneš od muke na ovakvu reakciju. A posebno na ovu: “Automobili sa svatovima bili su puni žena, nevjesta je bila u tradicionalnoj nošnji. Običaj je da se svatovi nikad i nigdje ne zaustavljaju. Da smo htjeli, mogli smo svi da izađemo i da se napravi pokolj. Srećan sam što to nije tako, jer ko zna šta bi se desilo”, kaže ovaj Gusinjanin. Baš da li je to izjavio Gusinjanin, jedni od ljudi kojima sam se najviše divila jer su uspjeli u Americi mnogo više nego jedan čovjek može? Ne mogu da danima dođem sebi i da u to povjerujem. No, ko zna zbog čega je tako. Možda ćemo iz ove lekcije naučiti da je vrijeme da počenemo da se sami branimo, a ne samo da kukamo, i da budemo eto neka žrtva, jer ako se ne branimo i ne pokažemo nekom bolesnom “Paunoviću” i “Popoviću” da si jači, opet će isto uraditi i ne samo ti, već će se roditi novi “Popovići” i “Paunovići” da nam to rade i da nas ponižavaju. Kako jedna čitateljka reče u jednom komentaru na tekst o pretučenim svatovima: “Onaj ko od sebe pravi crva, ne može se žaliti što ga gaze.” |