POLITIČKA REHABILITACIJA I MEDIJSKI EGZIBICIONIZAM
Autor: Prof. dr. Mehmed Meta
Objavljeno: 05. Jul 2013. 13:07:24
Prof. dr. Mehmed META: U ovom kontekstu treba razmišljati što se namjera i sudbine „dogovora“ koji treba da rezultira iz inicijative i potpisivanja nekog Memoranduma među bošnjačkim partijama na Kosovu tiče. Čitav ovaj proces „usaglašavanja i dogovaranja“ za neke njegove sudionike će predstavljati kupovinu vremena i mogućnost političke rehabilitacije uz pokušaj transfera odgovornosti za postojeće stanje i njegovu besperspektivnost na druge učesnike dogovaranja, dok će za druge predstavljati tipično gubljenje vremena i medijski egzibicionizam. Kako god to bilo shvaćeno, odnosno iz koje god njihove perspektive ovaj proces bio posmatran, iz čitave ove farse neko će imati „koristi“. Njihovi će „mediji“ imati o čemu pisati, čaršijske priče i ogovaranja će dobiti na intenzitetu, potencirat će se pitanje političke težine jednih, drugih, trećih..., lansirane će biti nove rang liste o bošnjačkim liderima i sl.
Život u prostorno i vremenski definiranom mentalnom, duhovnom, kulturnom, medijskom, intelektualnom i svakom drugom prostoru je dominantna mantra razmišljanja Bošnjaka na Kosovu. Ovakav pristup je inicijalno kreiran i politički lansiran prije nešto više od desetak godina. Taj vremenski period je u današnjim turbulentnim uslovima života isuviše dugačak da bi mogao biti shvaćen kao jedno devijantno ponašanje imanentno tranzicionim kretanjima. U jednom začaranom krugu i u jednom dobrovoljno odabranom kulturnom, političkom i svakom drugom getou formulirana su neka provincijska pravila i uspostavljene neke interne hijerarhizacije „autoriteta“ u oblasti politike, kulture, medija, obrazovanja i sl.

Živimo u jednom izoliranom svijetu izvrnutih vrijednosti, gdje internet portali i ugašeni štampani mediji predstavljaju „medijske kuće“ od nacionalnog interesa, gdje škole u kojima se nastava odvija bez udžbenika čine nacionalnu inovaciju XXI stoljeća, gdje jedni „političari“ pokockavaju, drugi kaldrmišu, a treći popločavaju bošnjačke mahale, gdje se patriotizam mjeri stepenom lojalnosti „slijepim vođama“ i njihovom putu prema nacionalnoj provaliji i gdje intenzitet bahatosti i arogancije predstavlja mjerilo političke moći bošnjačkih lidera.

U ovom kontekstu treba razmišljati što se namjera i sudbine „dogovora“ koji treba da rezultira iz inicijative i potpisivanja nekog Memoranduma među bošnjačkim partijama na Kosovu tiče. Čitav ovaj proces „usaglašavanja i dogovaranja“ za neke njegove sudionike će predstavljati kupovinu vremena i mogućnost političke rehabilitacije uz pokušaj transfera odgovornosti za postojeće stanje i njegovu besperspektivnost na druge učesnike dogovaranja, dok će za druge predstavljati tipično gubljenje vremena i medijski egzibicionizam. Kako god to bilo shvaćeno, odnosno iz koje god njihove perspektive ovaj proces bio posmatran, iz čitave ove farse neko će imati „koristi“. Njihovi će „mediji“ imati o čemu pisati, čaršijske priče i ogovaranja će dobiti na intenzitetu, potencirat će se pitanje političke težine jednih, drugih, trećih..., lansirane će biti nove rang liste o bošnjačkim liderima i sl.

Veliki je politički i medijski rizik bio prisutan da se neki od ključnih aktera bošnjačkog političkog predstavljanja (NDS, Vakat i SDA) na „dogovor“ o zajedničkom djelovanju po pitanjima od „egzistencionalnog“ interesa za budućnost Bošnjaka na Kosovu nije odazvao. Prihvatam na sebe eventualni rizik da u bošnjačkim političkim krugovima i njihovim medijskim i ostalim afilijacijama budem etiketiran kao osoba koja želi opstruirati najavu „dogovora“ i potpisivanje nekakvog memoranduma o razumijevanju.

Da li bi dogovor bio potreban ako bi bošnjačke partije radile na realizaciji ciljeva interesnih grupacija koje su im dale povjerenje na izborima? Da li njihovi razgovori i pregovori oko zajedničkog nastupa i integrativnog djelovanje znače raspodjelu političke dividende i moći ili strateško pozicioniranje prije lokalnih izbora? Da li su neki od bošnjačkih lidera spremni da se odreknu političkog utjecaja i zloupotreba obrazovnih instanci u političke svrhe i da li su neki od njih samo formalni a ne i faktički sudionici u dogovaranju? Dr Balić i gospođa Redžepi mogu praviti svaki aranžman u interesu Bošnjaka sa Vakatovcima, ali i oni moraju biti iskreni da li to mogu sa njima? Mnogo je dilema, nepoznanica i neizvjesnosti, a vrijeme će pokazati i cilj i prave namjere, kako organizatora, tako i sudionika u razgovorima.

U jedno sam samo siguran, od dogovora neće biti ništa, a volio bih da se dogovore.