KOSOVSKI BOJ - MIT A NE STVARNOST
Autor: Fikret Hafizović
Objavljeno: 11. Jun 2013. 01:06:13


Pred nama je jedan datum 15.juna po starom kalendaru ili 28.juna po novom, a koji se uzima kao godišnjica kao nekog povijesnog događanja koji se kao odigrao neke 1389.godine u našem bližem okruženju. Svi, koji se i malo bave poviješću znaju o čemu se zapravo radi, a radi se o; kao Kosovskom boju čiji su učesnici sa jedne strane Turci muslimani kao napadači i osvajači, i sa druge strane Srbi pravoslavci koji su napadnuti i koji se kao brane.

Konstruktori mita su u bitku, na stranu kao branilaca, ubacili i bosanske velikane Tvrtka I Kotromana i Vlatka Vukovića jer onda kada su osmišljavali i dorađivali ovu konstrukciju za njih je bilo neminovno u bitku ubaciti i Bosanske velikane kako bi i na taj način uvjerljivije Bosnu ubacili u kršćansko-pravoslavne zajednice. To im je, inače, bio prioritet da na kao historijskim osnovama dokazuju da su Bošnjaci u Bosni zahvaljujući Turskom osvajanju, a ne da su njeni autohtoni narod te i na taj način dokazujući da je Bosna povijesno Srpsko pravoslavna zemlja i da je kad-tad treba vratiti povijesnim vlasnicima. Koliko smo samo zbog toga krvarili, a nikada nismo ukazivali na njihove povijesne konstrukcije? Možda to prije nismo ni mogli, ali šta nast to koči danas? Ali, danas smo opterećeni njihovom mitologijom i nikako da shvatimo, da su to povijesne konstrukcije, a ne stvarnost, a to nas stoljećima koštalo naših života!?

Ne bih se trebao mnogo zanimati a niti trošiti vrijeme na ove povijesne nebuloze, ali kako ove povijesne konstrukcije imaju refleksiju i na učenost ali i povijesna zbivanja Bošnjaka, jer zbog toga su stalno kidisali na nas, a mi krvarili i svoje vjekovno branili red je da se i sam tim malo više pozabavim i pokušam mom čitaocu objasniti suštinu ove povijesne konstrukcije.

Osnova moje tvrdnje je: stvarna-življena, dakle realna povijest, kojom derogiram konstrukcije i mitove. Njome pokušavam vratiti dignitet Bošnjaku, jer je u proteklim stoljećima njegova prošlost minimizirana i totalno dezavuisana. Kada će to Bošnjak shvatiti? Zašto rađe prihvata konstrukciju svog negatora, nego realnu podlogu svog bitisanja? Zar je toliko indoktriniran, da mu je indoktrinacija i pamet obuzela? Dok se Bošnjak ne osvijesti, njegovi vapaji biće samo jauci u šuplje.

Odmah ću poći s tvrdnjom da je boj mit, a nikako da je bio stvarnost. Da je nastao od naših negatora. Da je politički motiviran, te da je cilj i današnjim žiteljima, uticajnim, ali i vladaocima Srbije- Srbima pravoslavcima održati povijesni status Srbije koji su joj obezbjedili raznim konstrukcijama pa i mitom pravoslavni povjesničari, ali i vladaoci od prije jedan do dva vijeka. Onda kada su prognali njene stvarne utemeljitelje Srbe muslimane i Srbiju ustanovili kao pravoslavnu državu. To su i mogli uraditi, onda, kada su u Srbiji ostali da vladaju sami i kada su dokazivali kao povijesno da je Srbija u rana vremena bila pravoslavna država, jer onih Srba koji su staru Srbiju gradili na monoteizmu više nije bilo u toj državi, a koji bi mogli demantovati njihove konstrukcije a i svi sakralni objekti starih Srba-muslimana koji bi bili negacija njihovim povijesnim konstrukcijama su porušeni, a onda su na njihovim temeljima gradili i grade svoje još ''starije''.

Ako je u Srbiji sredinom XIX stoljeća i ostalo nešto žitelja Srba muslimana, onda je to bio zanemarljiv procenat u odnosu na njihov broj iz srednjih stoljeća i kao takvi bili su obespravljeni i nisu ni na koji način mogli uticati na povijesnu istinu. Forsirajući identifikaciju Srba isključivo na pravoslavlju uspjeli su takve stavove nametnuti onim Srbima muslimanima koji su ostali da žive sa njima u Srbiji, ali i komšijskim narodima pa i Bošnjacima, tako da trenutno pod nazivom Srbin i Bošnjak podrazumijeva pravoslavnog žitelja. A zašto je to tako obrazložiti ću kasnije.Tada je začeta ista politika kojom pravoslavci i danas nameću i dezaviuišu i svoje građane, ali i druge te na isti način na povijesnim konstrukcijama trenutno vladaju u svojim enklavama na Balkanu.


Da je boj mit, a ne stvarnost, pokušat ću objasniti na povijesnim činjenicama koje nisu uzimane jer pravoslavci kao i katolici temelje svoju povijest na kršćanstvu i sve povijesne činjenice, bez obzira kako su se odvijale, oni propuštaju kroz kršćansku matricu: ''Evropa je kršćanski kontinent'', te iz tog razloga skoro svaki povjesni događaj obavijen je velom kršćanske propagande.
Konkretno, kada je u pitanju ''Kosovski boj'', mit je nastao u vremenu kada su pravoslavci Srbije nakon 1912. godine počeli naseljavanje Kosova, a koji su se prozvali Srbima i za tu narodnost vezali pravoslavlje u XIX stoljeću kada su iz Srbije, konkretno iz Beogradskog pašaluka prognali-morali otići Srbi muslimani i osloboditi Beogradski pašaluk na osnovu dogovora Rusije i Porte a za Ruski teritorijalni ustupak Turskoj u sada njenom istočnom dijelu južno od Armenije.

Pravoslavci Srbije sa pravoslavcima Crne Gore i Makedonije su tih godina, u takozvanim Balkanskim ratovima, uz podršku pravoslavne Rusije, ali i nekih katoličkih država Evrope progonili autohtono muslimansko stanovništvo jugoistočnih dijelova Balkana koji su do tih godina bili u Balkanskom islamskom komonveltu-Osmanlijsko carstvo i pripajali ove teritorije sada pravoslavnoj kneževini Srbiji. Tada se Srbija, ali sad kao pravoslavna država širi teritorijama na kojima vlast povijesno nikada nije bila kršćanska pa dakle ni pravoslavna.

U tom periodu, na početku XX stoljeća, oni će od opljačkane muslimanske imovine kosovskog muslimanskog življa te rušenjem muslimanskih sakralnih objekata, a najviše starih džamija, praviti svoje sakralne objekte uz propagandu da su muslimani nakon Kosovskog boja kada su kao okupirali Kosovo rušili njihove crkve iz doba Dušanove vladavine i na temeljima istih kao pravili džamije.
Baš tada-početak XX stoljeća napravljeni su svi ti njihovi ''vekovni'' sakralni objekti, a to se očituje po stilu, ugrađenom materijalu, ali i prema činjenici da u ranijim periodima nisu organizovano živjeli, a niti imali vlast na tom dijelu Balkana, osim što su to konstrukcijama i istim mitom uspjeli inkorporirati u svoju povijest, a onda u bivšim Jugoslavijama kroz zajedničke institucije i nama nametnuti povijesnu konstrukciju o njihovoj-pravoslavnoj staroj Srbiji.

U velikim centrima Kosova kao što su Priština, ili pak Prizren to nisu radili-pravili ''stare'' manastire, u njima su i danas od sakralnih starih objekata samo džamije, tekije i utvrđenja, ali su to uradili u provincijama Dečanima i Gračanici i obično se, kada je u pitanju Kosovo i kao njihova stara povijest pozivaju na te dvije bogomolje. A, kada pregledate manastir Gračanicu, onda revnosnom promatraču za oko će zapeti temelji te bogomolje, jer su temelji sa ulazne strane od tamnijeg kamena, a sa stražnje strane su od bijelog kamena. Dakle, kamen koji je korišten za njene temelje nije jednoličan i zaključak koji se može izvesti u tom smislu je; da je manastir rekonstrukcija nekog ranijeg objekta jer je za gradnju manastira korišten postojeći materijal srušenog objekta. To će vam potvrditi i stari mještani Gračanice-muslimani koji kažu da su to bili temelji srušene džamije. Dakle, manastir nije iz perioda srednjeg stoljeća kada oni ubacuju svoju vlast na Kosovo.

Kada su Dečani u pitanju, onda ćete otkriti da je u pod tog manastira ugrađen jedan stećak, što nam govori da su i Dečani iz novijeg perioda, jer su u pod manastira ugradili stećak da predstavlja kao vezu pravoslavlja i vjernika čiji je nadgrobni iskaz bio stećak. Međutim, stećak ne pripada pravoslavnoj vjersko-kulturnoj tradiciji te je i to dokaz da je nepromišljeni graditelj u pravoslavni objekat ugradio sakralno-kulturno obilježje druge provenijencije, tj. da je i ovaj manastir iz kasnijeg vremenskog perioda, a najprije iz početka XX stoljeća, jer tada po prvi put ostvaruju svoju pravoslavnu vlast na tom dijelu Balkana.

U ove tvrdnje, o gradnji pravoslavnih sakralnih objekata na Kosovu u kasnijim vremenskim periodima, nema sumnje jer na Balkanu sve do XIX stoljeća nije bilo nikakve pravoslavne Srbije i sve ono o čemu oni nas obmanjuju i nastoje da ubijede su njihove povijesne konstrukcije iz razloga ubacivanja pravoslavlja u neka stara vladanja. Iz činjenice da u tom periodu nije bilo pravoslavne države, koja se mogla jedino zasnivati na većinski pravoslavnim žiteljima, onda nije imao ko ni praviti sakralne objekte pravoslavne provenijencije. A da su ih pravili kasnije kada su počeli da vladaju ovim krajevima je barem razumnim jasno.

Samo da napomenem; da je upravo na Kosovu, na Gori, u mjestu Mlike najstarija džamija na ovim našim prostorima sa Bošnjačkom populacijom, a za koju se zna. Džamija je iz 688.H. ili 1289. N.e. Nisu tu džamiju pravili pravoslavci nego muslimani. Tada, u tim područjima Balkana nije bilo Turaka koje ovi povjesničari dovode u kontekst Kosovskog boja, jer je to 100 godina prije kao tog događaja nakon čega je po tim konstruktorima došlo do islamizacije.

Ova džamija je dokaz da su na Balkanu u XIII stoljeću na ovim teritorijama živjeli muslimani, da Islam nisu na Balkan inkorporirali Turci, te da nije bilo nikakve islamizacije. Da se Islam samo nadgradio na postojeću religiju monoteizam-Arijanizam koji je bio vladajuća religija većine naroda u Evropskim državama. Odatle i naša povezanost sa nekim blagdanima iz predislamskog, ali monoteističkog perioda-jurjevo.

Jedna digresija: Način na koji su Turci bili u Islamu je primjeren i Balkanskim narodima. Ni Turcima Islam nije niko naturao, a oni muslimani. Zašto to tako nije i sa Bošnjacima? Nije, jer nas je neko učio da to nije tako, a mi toliko fer učenici da nećemo ni laži da demantujemo. Zar za pametne E. Kusturica nije očigledan primjer kako laž utiče na čovjeka da mijenja i duhovnost.

Da su i tada muslimani Kosova imali i vlast je dokaz to što su i danas-danile žitelji tih sredina muslimani, da su na Gori skoro u 100% odnosu , da džamija u Mlike svjedoči njihovo prisustvo od davnina, a ne od ''Kosovskog boja'', da i dalje muslimani Gore u svojoj vjersko-povijesnoj kulturnoj tradiciji imaju kao blagdan Jurjevo, a kao vezu stare monoteističke tradicije koju ovi negatori vole nazivati paganskom, jer da je bilo u srednjim stoljećima tu neka druga vlast-konkretno pravoslavna, džamije nebi ni bilo, ne bi bila ni sagrađena, jer džamije prave samo muslimani.

Od kuda onda može biti i neki boj između muslimana i pravoslavaca kada u tom vremenu na toj teritoriji nema, a niti se da naslutiti pravoslavna država?

Mit o Kosovskom boju nastaje u periodu kada su početkom XX stoljeća pravoslavci svoju državu proširili na jug, tj. kada su u svoju pravoslavnu kneževinu Srbiju, koja je nastala netom sredinom XIX stoljeća na nasilan način inkorporirali Kosovo.

Na Kosovu, u blizini Prištine, je turbe sultana Murata. Ta lokacija u narodu je poznata kao Gazimestan, tako da je taj lokalitet i u nazivu tursko-muslimanski izraz, a ne slavenski koji bi trebalo da bude, ako obilježava srpsko-pravoslavni povijesni događaj. Naziv je dobio, od muslimanskog naroda koji svoju tradiciju crpi iz Islama, koji je tu bio dominantan a naziv je zahvaljujući gaziji-sultanu Muratu, jer su u turbetu sahranjeni njegovi unutrašnji dijelovi tijela. Gazimestan u prijevodu bi bilo u smislu; predio-mjesto gdje je sahranjen gazija-junak dobrotvor, a to zato što je sultan Murat bio na čelu vojske koja je organizovana da štiti muslimane-muslimanske zemlje Balkana i Istočne Evrope i zato je on za muslimane gazija, a lokalitet dobio naziv po njemu.

Sultan je u tim danima 1389. godine bio u proputovanju sa svojom muslimanskom vojskom prema Mađarskoj koja je bila kao i Srbija u sastavu zajednice Islamskih država. To tako niste učili, ali je to tako bilo, jer je Mađarska bila većinski muslimanska zemlja, a njena vladarska porodica Arpadovići dobro povezana sa ostalim vladarskim muslimanskim porodicama Balkana. Polovinom XIII stoljeća u Gezinoj vojsci, prema svim povjesničarima, je veliki broj ljudi i imenima muslimani. Tada su vojske bile jednovjerske, jer su države teokratske, pa ako su u Gezinoj vojsci muslimani, kako je onda Mađarska iz tog perioda mogla biti kršćanska država, a Geza kao Mađarski kralj je musliman? Kao dokazi za ovu tvrdnju koriste i mnogi sakralni objekti muslimana po Mađarskoj koje ovi konstruktori povijesti dovode u kontekst Turskog osvajanja, a ne da su ih pravili autohtoni mađarski neprevjeravani muslimani.

Isto tako, kada se radi o periodu XIV, ali i ranijih stoljeća u Srbiji tada nema ni pojma da se moglo raditi o nekakvoj pravoslavnoj Srbiji. Srbija je tada pod muslimanskom vlašću i njeni čelni ljudi među kojima i Lazar Hrebeljanović su islamske provenijencije, ali sa svojim starim slavenskim imenom. Vi se čudite na ovakvu tvrdnju, jer ste baratali informacijama koje su vam servirali naši negatori, a da ih nije imao ko demantovati i na tome i sami zasnivate svoje poznavanje o tom dijelu i naše povijestiu, a to nije bilo tako. Evropski muslimani, u tom periodu, nosili su svoja narodna a ne orijentalna imena. Tako će i Lazar, zbog imena po tim povijesnim konstruktorima postati pravoslavac. A, samo da naglasim da je njegova kći Olivera postala sultanija, da je i sam Lazar sa svojim ljudima bio u sastavu islamske vojske. Da su njegova djeca Stefan i Vukoje duži peiod nosili muslimanske bajrake u bitkama sa Evropskim katolicima.

Treba znati da po šerijetu sultan nije mogao oženiti ženu koja nije monoteista. Razmišljanja i naglabanja u smislu povezivanja vlasti na pravoslavlju i islamu i iz tog razloga ženjenje Bajazita Oliverom su nebuloze i nebih htio o tome ni pisati. U svemu je presudila činjenica da su pravoslavni povjesničari imenom određivali i vjeru, ali i ubacivanje pravoslavnog elementa u vladajuće elemente u tim stoljećima i onda tako učili i naše.

Sa zapadne strane muslimanskoj Mađarskoj je prijetila opasnost od novoformiranih katoličkih država koje su nastajale u čitavoj Evropi nasilnim svrgavanjem monoteističke vlasti ustoličiti katoličanstvo i na njemu uspostavljati vlast. To je vrlo teško vrijeme za Evropske monoteiste-muslimane koje su katolici nazivali različito: katari, patareni, alibigenezi,hugenoti, husiti i slično, ali najčešće heretici a sve u zavisnosti od zemlje iz koje su vršili progone. U povijesti su zabilježena stradanja Evropskih muslimana, ali pod krinkom nekih tamo heretika, koji su negirali Isusa kao Boga. I sva ona spaljivanja vještica su na isti način sprovođena nad muslimankama koje su sa svojom djecom ostale da žive u katoličkim sredinama, ali kada su otkrivene da ispoljavaju Islam inkvizicija ih je palila na lomačama.

Tog 28. juna sultan Murat je bio u pokretu sa svojom muslimanskom vojskom prema Zapadu ali ga je na Kosovu zatekla smrt. To je ljetno vrijeme i hirurzi su njegovo tijelo oslobodili unutranjih organa koje su sahranili na mjestu gdje je i umro, a što je i po muslimanskoj tradiciji.
Na tom mjestu je napravljeno turbe, a nešto kasnije, zahvaljujući sultanu Sulejmanu tu je napravljena turbetarska kuća i određena porodica koja će brinuti oko turbeta. Porodica taj posao radi stoljećima tako da i danas-danile obavlja tu dužnost, a živi od dobrovoljnog priloga koji ostavljaju posjetioci turbeta.

Ostali čvrsti dio sultanovog tijela je balzamovan i odnešen u Istambul i sahranjen u turbe pored njegove džamije.

Dakle, naš gazija je umro prirodnom smrću, ne isključujem da se to moglo desiti i drugačije, ali boja zasigurno nije bilo, jer za boj trebaju dva aktera, a onog drugog aktera zasigurno, po povijesnim gibanjima, nije moglo nikako biti.

Kada su se pravoslavni Srbi uspjeli domaći teritorije Kosova i kako je na Gazimestanu bilo Muratovo turbe, onda na pitanje od kuda to na Kosovu, a sada u njihovoj državi ? došlo se do različitih konstrukcija o postojanju turbeta i na taj način znanog mita o Kosovskom boju, a onda je to konstrukcijama prevedeno u povijest. Tu je i kao sultanov ubica Miloš, koji kao na lukav način, u boju, ubija gaziju. Po konstruktorima mita u boju ''zamalo'' nisu izvojevali pobjedu, ali presudnu ulogu u pobjedi Turaka imao je sultanov sin Bajazit, koji prema povijesnim činjenicama kasnije ženi Lazarevu kćer, a Bajazitov tast-Lazar je kao ostavio svoje kosti boreći se za pravoslavlje. I dok pravoslavci Lazara krste, što je žalosno sa islamskog aspekta, jer je bio musliman, njegovi će potomci slijedeća stoljeća boriti se za muslimane i njih neće ovi konstruktori interpolirati u pravoslavne, jer su u svim kasnijim dokumentima muslimani. Ali opet neće biti autohtoni Srbi muslimani, nego prevjeremni sa pravoslavlja.

Dakle, po njima, u boju je ''hrabro poginuo'' i Lazar, a već sam napomenuo da su sva njegova dalja pokoljenja bila islamske provenijencije itd. Ne pitaju se, a niti upućuju kritiku zašto se njegova pokoljenja nisu tragom svog ''hrabrog pravoslavnog'' djeda borila i dalje za djedovu ''svetu'' ideju-pravoslavnu Srbiju i pravoslavlje? Lazara veličaju, a pokoljenja mu ne ignorišu. Zanimljivo? Po tim konstruktorima povijesti i njihovoj teoriji pravoslavlja kao vladajućeg u Srbiji nestaje, jer Turci nameću svoju vjeru i sva Srbija postaje muslimanska pa tako i Lazarevi potomci?

Suština formiranja mita o Kosovskom boju je bio jedan od načina kako Srbiju, ali kao pravoslavnu uvesti u srednjovjekovnu povijest. Kasnije će oni u bitku konstrukcijama uvesti i našeg Tvrtka I Kotromanića i Vlatka Vukovića te na perfidan način-povijesnom konstrukcijom i Bosnu popravoslaviti, a Bosna nikada nije bila kršćanska pa iz ove konstatacije ni njeni vladari nisu mogli biti kršćani pa tako ni Tvrtko, a niti Vlatko.

Od kako znamo za sebe baratamo sa činjenicom da Srbi slave svoj poraz na Kosovu i to baš tako i govorimo. Pišem onako kako Bošnjaci misle, mada za mene uz narod Srbi obavezno ide i odrednica ili pravoslavaci ili muslimani. Informacije, da su Srbi izgubili Kosovski boj dobijali smo od njih. Za nas Bošnjake takve informacije su bile sa čuđenjem. To smo sa podozrenjem prihvatali i čudili se kako to da Srbi (bez pravoslavni) slave svoj poraz ?

A, u stvari suština slavlja nije u porazu nego uvezivanju povijesti! Oni na taj način, slavljenjem poraza, nepostojeću pravoslavnu državu Srbiju uvode u povijest. To je perfidno osmišljeno, od njenih historičara kako bi pravoslavci Srbije koji su u XIX stoljeću preoteli vladanje Srbijom od Srba muslimana, iskonstruisanom na mitu poznatom povijesnom činjenicom inkorporirali svoje vladanje u period prije nego što su, za njih i zvanično muslimani zavladali Srbijom. Kako tada, prije 1389. nije bilo pravoslavne Srbije, nije bilo ni vladajućih Srba pravoslavaca pa nisu mogli biti ni poraženi. Dakle, tog njihovog Kosovskog boja nije ni bilo.
Na stranu sva moja poređenja i pisanja i dokazi jer suština, a time i osnova organizovanja muslimana u srednjim stoljećim je Kur'an časni.

Ko to ne može da prihvati i shvati taj ne može da piše Bošnjačku povijest, jer je Bošnjačko povijesno ishodište časni Kur'an.
Negacija da je islamska vojska mogla na Kosovu da napada i osvaja je Kur'anski stav koji slijedi:

Sura II- Al-Baqare, prijevod B. Korkut, Ajet 190.:
''I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, nevoli one koji zapodijevaju kavgu.''
Imperativ ovog ajeta je borba muslimana protiv onih koji ih napadnu, a sami nisu smjeli bezrazložno započinjati sukobe. Dakle, boja na Kosovu s onog aspekta koji nam određuju pravoslavni povjesničari nije moglo biti, a da je muslimanska vojska prolazila Kosovom ka Mađarskoj koju uznemiravaju evropski katolici je i po ovom ajetu.

Kada će Bošnjaci, koji rade na povijesti Bošnjaka, shvatiti da je u tim periodima valadanja muslimana osnova njihovog bitisanja bio Kur'an časni i da tu nije bilo proizvoljnog ponašanja i da drugog zakona nije bilo? To je muslimanski ustav koji se morao poštivati, jer tada nije bilo nekih drugih ideologija. Sve dok Bošnjački povjesničari ne budu davali prednost Kur'anu, kada je njihova povijest u pitanju, nikada neće biti u istini. Po našoj kulturi i stremljenjima mi tome težimo-istini, ali nikako da shvatimo da ono što nam pišu drugi je negiranje samih nas te prihvatanjem takvih informacija puni smo laži.


I što je najgore što i sami Bošnjaci Srbe poistovjećujemo vjerski sa pravoslavljem. I dovoljno je reći Srbin da Bošnjak musliman misli na pravoslavca. I to nam je nametnuto u protekla dva stoljeća, jer su pravoslavci svojom isključivosti nametnuli svoj stav da je sve pravoslavno, ako je Srpsko. To nije bilo prije 150 i više godina. Stari Srbi muslimani gradili su staru Srbiju na monoteizmu i kao takva je egzistirala kroz sva stara stoljeća sve do početka XIX stoljeća i kako sam napmenuo tada će Srbija po prvi put postati kršćanska zemlja i to pravoslavna na teritoriji Beogradskog pašaluka. Sve graditelje stare Srbije oni će konstrukcijama podvesti pod pravoslavlje tako da i pomisao na Lazara, Dušana ili Vuka, Bošnjaka imenom asocira na pravoslavlje, a oni to tada zaista nisu bili.

Za razmišljanje o Srbiji kao staroj jakoj muslimanskoj zajednici sa svojim žiteljima Srbima muslimanima neka posluži za primjer Beograd iz XVII stoljeća. Kada je Evlija Čelebi boravio u Beogradu oko 166o. Godine on piše da u Beogradu ima preko 270 sakralnih objekata islamske provenijencije. Nisu te objekte pravili, a niti koristili pravoslavci. Sam broj sakralnih objekata islamske provenijencije govori ko su bili žitelji Beograda, a prema tome i njegovi utemeljitelji.
Razlog da pravoslavci Srbije slave Kosovski boj kao izgubljenu bitku je prosto iz njihovih povijesnih, ali apologetskih razloga. Prije svega, bitke nije ni bilo, jer u tom periodu pravoslavne Srbije nije bilo, ali slavljenjem i izmišljenog poraza oni u povijest uvode Srbiju kao pravoslavnu državu, a Tursku kao okupatorsku zemlju sa kojom je kao inkorporiran Islam u Balkanske države.

Niti je tada Srbija bila pravoslavna, a niti je Turska na Balkanu osvajala. Sve zemlje Balkana u tom periodu bile su sa muslimanskim vladanjem i one su se udruživale u Islamski komonvelt kako bi se lakše i što uspješnije odbranili od katolika Zapadne Evrope, koji su kidisali prvo na Mađarsku, paHrvatsku ali i na Bosnu pod motom ''Evropa je kršćanski kontinent''.

Srbija iz tog perioda je muslimanska zemlja, a njeni velikani su vjerski monoteisti, a među njima i Lazar. Ovdje ću navesti citat iz knjige kao poznatog vizantologa G. Ostrogorskog :''Istorija Vizantije'' Zagreb, 2007. Str. 211: Negdje u Vlaškoj kao desio se sukob vojske Mirčea i osmanske-muslimanske vojske. Citat:
'' U ravnici Rovine došlo je 17.V 1395. do krvave bitke. Na osmanskoj su se strani, ispunjavajući svoju vazalsku dužnost, borili i srpski kneževi Stefan Lazarević, sin i nasljednik kosovskog junaka, zatim Vukašinov sin Marko, koji je vladao područjem oko Prilepa, i tast Manuela II, Konstantin Dragaš koji je zapovijedao u Istočnoj Makedoniji. Kraljević Marko i Konstantin Dragaš u toj bici su izgubili živote.''

Ovaj citat sam naveo iz razloga da vidite kako se konstruiše povijest.
Prije svega, hoću da napomenem činjenicu da u islamskoj vojsci, prema šerijetu, nije mogao bit kršćanin, jer muslimansku vojsku mogu da čine samo oni koji ratuju u ime Allaha, a to su muslimani. U periodu srednjih stoljeća države su teokratske i to isključivo muslimanske i kršćanske. Kršćanske se formiraju na zapadu Evrope kao katoličke države, od kojih je i najveća prijetnja Balkanskim muslimanskim zemljama. Sukobi se i odvijaju u ovim relacijama, jer katolici: pljačkaju, ubijaju, progone muslimane i preuzimaju vlast počevši od početka XIII stoljeća. Zato u muslimanskoj vojsci nije moglo biti kršćana. Kršćani su kao punoljetni, a kao žitelji muslimanske države, prema šerijetu, mogli samo da plaćaju porez-điziju, a nikako da učestvuju u borbi. Ovi, koji kršćane uvode u muslimanske redove preko kao nekog vazalstva su najveće apologete i oni su oni koji konstruišu povijest.

A zašto je to tako?
Vidite i sami da se iz navedenog citata i Stefan i Marko i Konstantin bore u osmanskoj vojsci noseći islamski barjak zajedno sa muslimanima, a protiv kršćana. Ovi što pišu povijest ne polaze od predhodne Kur'anske činjenice da u islamskoj vojsci ne može biti kršćanin, a kako su u njoj nabrojana trojka onda oni za te apologete nisu muslimani nego vazali. Njihova imena nisu orijentalna te za ove povjesničare-konstruktore to dobro dođe, jer oni ih provlače kroz kršćansku matricu i tako i Stefan i Marko i Konstantin konstrukcijom, zbog imena, podpadoše pod kršćane.
Za Stefana znamo, osim što je Lazarov sin, da je učestvovao u branjenju Srbije kao muslimanske države, da je bio u tijesnoj vezi sa sultanskim dvorom, jer je njegova sestra bila sultanija-žena od Bajazita, da su njegova dalja pokoljenja imala značajne funkcije u Islamskom komonveltu i to nama nije dovoljno da Stefana ne posmatramo kao kršćanina, nego prihvatamo konstrukcije od naših negatora da je samo zbog imena, ali i zbog toga što su mu ovi konstruktori oca popravoslavili i on pravoslavac te na taj način i sami dezavujišemo svoju povijest, a sebe činimo neznalicama.