Elifa KRIJEŠTORAC: Ibrahimova ispovijest bila je toliko emotivno snažna, da su se na trenutak pred prisutnim učesnicima okruglog stola otvorila jedna druga vrata, iza kojih se oslikao jedan sasvim drugačiji svijet u kome obitavaju Bošnjaci južnog Sandžaka. Svijet stradanja, svijet nepravde i nezamislive patnje Bošnjaka, a koji još uvijek konfrotiraju sa pritiscima državno policijske torture od strane vlasti u Crnoj Gori. Tokom razgovora se došlo do zaključka, da je najgora spoznaja u svemu ovome i činjenica, što su svi ovi ovi problemi završili pod tepihom, a najčešće iz razloga poltronstva bošnjačkih političkih i drugih predstavnika.

Na samom ulasku u Stolberg, na onom mjestu gdje po običaju stoji tabla sa natpisom grada, umjesto toga može se vidjeti velika tabla sa natpisom: „U Stolbergu nema mjesta Rasizmu“.

Poslije ovakve poruke, svakom putniku namjerniku i sugrađaninu ovog lijepog grada na tromeđi Njemačke, Belgije i Holandije jedino još ostaje osjećaj da se nalazi na sigurnom i da je dobro došao u ovaj lijepi grad. Zbog toga se može reći da Bošnjaci koji žive u ovom gradu s ponosom mogu reću - da kada se već moralo napustiti svoje ognjište, za život nisu mogli odbrati bolji grad od Stolberga i njihovih tolerantnih sugrađana.

Sandžaklije sa predstavnicima njemačkog i evropskog javnog političkog života
U takvom jednom gradu dana 04.maja 2013. godine održan je okrugli sto, pod pokroviteljstvom novoosnovane fondacije “Heimat geselschaft Sandžak-Euregio“ čiji predsjednik je Zaim Čelebić, Bošnjak porijeklom iz južnog Sandžaka (Crna Gora).

U svečanoj atmoferi okruglom stolu su prisustvovali brojni gosti iz njemačkog i evropskog javnog političkog života, predstavnici medija, kao i vodeći članovi raznih bošnjačkih udruženja.

Među nekoliko prominentnih imena iz javnog i političkog života Evrope i Njemačke bili su Andrea Genten, Regionalni ured za integracije –Aachen; Peter Schöner, predsjednik Evropskog društva za društveno političko obrazovanje; Aneline Adohlps Generalni, sekretar Gremija za dodjelu Evropske socijalne nagrade, kao i novinari nekoliko lokalnih i regionalnih javnih medija.



Ispred BKZ Belgije Nedžad Ćeman, BKZ Luksemburga Mehdija Čelebić, Elifa Kriještorac –Fraknfurt, Bošnjački nacionalni fond Enver Korać, iz oblasti kulture Sulejman Aličković iz Luxemburga, kao i Ibrahim Čikić, u javnosti poznat kao žrtva crnogorskog policijskog terora nazvana „Akcija Lim 1993 “ i autor dokumentarnog i autobiografskog romana „Gdje sunce ne grije“, potom, predstavnik Njemačkog olimpijskog saveza dr. Ernes Esko Kalač i članovi Bošnjačkog kulturnog centra-Aachen.

Muhadžiri, gdje ste sada?
Jedna od tema okruglog stola, a koja je stajala u naslovu, privukla je pažnju svih učesnika, prvenstveno zbog pitanja koje se postavljalo a koje je glasilo „Prije dvadeset godina muhadžir, šta sam sad?“

Sa ovom temom se željelo osvrnuti na stradanja Bošnjaka i drugih na prostorima ex-Jugoslavije i posljedicama rata, kao i o uspješnoj integraciji istih u njihovoj novoj domovini.

Nakon uvodne pozdravne riječi domaćina, dr. Ernes Esko Kalač je nadahnuto govorio o svojoj uspješnoj karijeri koju je za kratko vrijeme ostvario kao sportski radnik, ujedno opisujući i svoj trnoviti muhadžerski put koji ga je, kao i mnoge druge građane bivše Jugoslavije doveo u Njemačku, da bi na kraju tog puta stao, kao uspješan čovjek i jedan od vodećih ličnosti u svim sportskim gremijima Njemačke, počev od lokalnog do saveznog novoa.

Svijet stradanja, svijet nepravde i nezamislive patnje Bošnjaka
Nakon toga, tema se spontano prenijela na drugi teren tj. na ispovijest Ibrahima Čikića, a koju je na njemačkom jeziku prevodila autorica ovoga teksta. Ta Ibrahimova ispovijest bila je toliko emotivno snažna, da su se na trenutak pred prisutnim učesnicima okruglog stola otvorila jedna druga vrata, iza kojih se oslikao jedan sasvim drugačiji svijet u kome obitavaju Bošnjaci južnog Sandžaka. Svijet stradanja, svijet nepravde i nezamislive patnje Bošnjaka, a koji još uvijek konfrotiraju sa pritiscima državno policijske torture od strane vlasti u Crnoj Gori. Tokom razgovora se došlo do zaključka, da je najgora spoznaja u svemu ovome i činjenica, što su svi ovi ovi problemi završili pod tepihom, a najčešće iz razloga poltronstva bošnjačkih političkih i drugih predstavnika. Zauzimanjem potpuno indiferentnog stava prema tragediji svoga naroda i zabijanjem glave u pijesak, oni su jednostavno izabrali put šutnje i zataškavanja, a što je prouzrokovalo da se o problemima sa kojima konfrotiraju Bošnjaci južnog Sandžaka u Evropskim institucijama ništa nije znalo.



Trebalo je samo pogledati u šokirana lica Evropskih političkih predstavnika, dok je Ibrahim ispovijedao svoju golgotu a koja uprkos svemu što je Ibrahim preživio još ne prestaje da biva. Ova ispovijest ili svjedočenje, plijenilo posebnu pažnju onih, koji su direktno učestvovali na pregovorima kada se su se 2011. kao i nedavno u martu mjesecu 2013. godine, kada se pregovaralo o pristupanju države Crne Gore evropskim integracijama.

Veliki kamen o kojeg će se Crna Gora dugo spoticati na putu ka Evropi
No šokantna ispovijest Ibrahima Čikića, ovaj put je zasigurno oburvala veliki kamen o kojeg će se Crna Gora dugo spoticati na putu ka Evropi i koja zadugo neće premostiti taj kamen, sve dok se Bošnjacima u Crnoj Gori ne priznaju njihova građanska prava, i dok se sudsko mrcvarenje žrtve policijskog terora Ibrahima Čikića, ne privede kraju.

Govoreći o historiji i bošnjačkim korijenima Sulejman Aličković samo se nadovezao na svjedočenje Ibrahima Čikića, stavljajući poseban akcenat u svom izlaganju na jedenaest genocida koje su Srbija i Crna Gora do sada izvršile nad Bošnjacima, napomenuvši da su svi ti genocidi imali istu ideološku pozadinu.

Učesnici okruglog stola sa knjigama Ibrahima Čikića

Nakon toga, prisutnima se obratio i predsjednik bošnjačkog donatorskog Fonda Enver Korać i u izuzetno konstruktivnom izlaganju napravio osvrt na temu, koja je bila u naslovu, govoreći o iskustvima i djelovanju Bošnjaka iz Luxemburga, kao i ulogu BDF.

Odškrinuti novi horizonti
Ovaj okrugli sto održan u Stolbergu jedinstven je primjer, kako se na jedan vrlo jednostavan način mogu odškrinuti novi horizonti kroz koje bi Evropa imala bolji uvid na dešavanja na prostoru Sandžaka, kao na sve društveno političke i ekonomske probleme s kojima se Bošnjaci suočavaju, a posebno na diskriminaciju kroz institucije režima Crne Gore i Srbije.


Međutim jedna najbitnija komponenta koja govori u prilog ovom uspješnom predstavljanju Bošnjaka u Stolbergu, pored izuzetnog smisla da se Bošnjaci prezentuju na najbolji mogući način, jeste i poznavanje jezika zemalje domaćina, a što je od velikog značaja za nesmetan uspjeh u radu koji predstoji zajednici „Heimatgeselschaft Sandžak-Euregio“. Zato se nije ni čuditi, kako je Zaim Čelebić, ineče jedan od uspješnijih biznismena tog kraja, a koji izuzetno dobro govori njemački jezik, uspio da za kratko vrijeme oko sebe okupi prominentne prijatelje i suradnike iz oblasti kulture i politike. Posebno da taj potencijal ugradi u projekat, radi što boljeg prezentiranja Bošnjaka kao i svih drugih građana sa prostora južnog Sandžaka i šire, te na otvaranju puta ka ekonomskom i kulturnom prosperitetu, kako Bošnjaka porijeklom iz južnog Sandžaka ,tako i drugih građana iz tog regiona.

Zbog toga i svega gore spomenutog „Heimatgeselschaft Sandžak –Euregio“ zaslužije našu podršku i pažnju.

Još da naglasimo, da je nakon završetka okruglog stola, gosti i domaćini su nastavili druženje u prijetljskom razgovoru uz bogat muzički program i veliki izbor tradicionalnih bošnjačkih jela, za koje se, naravno, vrijedni domaćin potrudio.