Mustafa ABDUKIĆ: Dežulović je toliko pametan da mu je čak u snovima palo na pamet, kao sotonsko nadahnuće, da svog pajdaša Predraga Lucića uporedi sa famoznim indijskim piscem Selmanom Rushdijem. A njegovu (Lucićevu) satiru poistovjeti sa njegovim (Rushdijevim) Sotonskim stihovima.

Sarajevo ima "Oslobođenje", reklo bi se najstariji (ne)zavisni dnevni list sa reputacijom komunističkog režima i postkomunističkih režiranja - što privatnih što službenih kolumnista. Jedan od tih režiranih kolumnista je i Boris Dežulović, jedan od najboljih slobodumnih kolumnista u "Oslobođenju" što ga ima Sarajevo. Zato što on (Dežulović) zna najbolje da psuje. I zato što je najslobodniji primitivac od svih primitivaca, koji su se u zadnje vrijeme pojavli kod nas u Sarajevu, Bosni (i Hercegovini), na Balkanu i u Europi.

Ovaj Boris Dežulović ne samo što nije budala, već je toliko pametan i načitan da mora i svoje snove objavljivati u "Oslobođenju" i tako upamet ugoniti sve koji nisu u stanju da razumiju genijalnu satiru njegovog mu pobratima Predraga Lucića: "Ići mići Ahmići".

Dežulović je toliko pametan da mu je čak u snovima palo na pamet, kao sotonsko nadahnuće, da svog pajdaša Predraga Lucića uporedi sa famoznim indijskim piscem Selmanom Rushdijem. A njegovu (Lucićevu) satiru poistovjeti sa njegovim (Rushdijevim) Sotonskim stihovima.

To je, pak, uvreda za uvećanog pisca Selmana Rushdija da ga se upoređuje sa Predragom Lucićem, koji mu nije ni do koljena, kao što ni Lucićeva satira nije ni polić od Selmanovih Sotonskih stihova. Siguran sam da će Selman Rushdi - čim pročita ovu Borisovu sotonsku sanjalicu, a pročitat će, jer naš Boris je u svijetu poznat po bistrini svoga uma i čistoći svoga jezika - podnijeti prijavu Tužilaštvu BiH i MUP-u Kantona Sarajevu za pokretanje istrage protiv Borisa Dežulovića zato što mu je ugrozio sotonski tron na kojem on decenijama suvereno vlada. "Kvocijent" inteligencije Predraga Lucića jest veći od bošnjačkih budala koji ne razumiju satiru, ali nije veći od "kvocijenta" Selmana Rushdija i zato Boris Dežulović nema pravo da na takav način ugrožava neprikosnovenu vladavinu Selmana Rushdija nad Sotonskim stihovima.

Splitska raja do Salmanovih jaja

Ni talibani neće ostati skrštenih ruku, već će se zasigurno pobuni što ih Boris Dežulović tako nisko rangira, uspoređujući ih sa bošnjačkim budalama, koji talibanima nisu ni do koljena, a ni njihove fetve i strijele nisu tako ubojite da im se daje talibanski značaj. Jer, i talibani čitaju kolumne Borisa Dežulovića. Uprotivnom, i oni bi mogli biti nazvani budalama i glupim, kao što su budale i glupi žrtve genocida u Ahmićima i ostali Bošnjaci, koji su tupi na tako sjajno književno i umjetničko djelo Predraga Lucića.

Ali to ne brine ovdje i sad visoko pametnog kolumnistu "Oslobođenja" Borisa Dežulovića, čiji je "kvocient" inteligencije tako visok da može poentirati ovim riječima: "Talibanska (čitaj: bošnjačka) inteligencija nema problem kad na kraju ispadne da zapravo brani Darija Kordića i njegove ubojice. Nemaju oni problem s tim što su isti kao Kordić, već s tim što Predrag nije. Predrag je, naime, zbirna imenica za one što misle svojom glavom, pa se svojom glavom i smiju. Primijetili ste, uostalom, kako su talibanima u cijeloj ovoj imbecilnoj seoskoj aferi barem jednako krivi, ako ne i krivlji, oni u publici što su se Predragovim stihovima smijali: to su, naime, njihovi predrazi. Glupani, naime - u Bosni se to možda i najbolje zna - misle da se ljudi ne smiju vicu, već onima što ga nisu skontali. Zato etnički kreteni mrze slobodan duh čak i kad je ovaj na njihovoj strani, mrze ga jer ne shvaćaju, niti mogu tako daleko dobaciti, da takav duh nema svoje strane, da je teritorij slobode veći od oslobođenog teritorija i da je slobodan čovjek slobodan ili uvijek i svugdje, ili nikad i nigdje. Sloboda, jebiga, ne poznaje strane i granice, pa je glupanu u njegovoj tijesnoj, uskoj neslobodi veći neprijatelj netko slobodan nego Slobodan".

Bravo, Borise Dežuloviću! To je genijalno. Ovaj tvoj paragraf sam (uz tvoje dopuštenje) uzeo kao copy-pace da uvećam slova i uokvirim u ram pa da stavim na zid, ne to je daleku, da stavim na moj radni sto da me svaki dan podsjeća na tvoju nedodirljivu slobodu da psuješ i udaraš na čast nas. Glupani, koji ne razumiju tvoj i tvog pajdaša Lucića vic sa žrtvama genocida u Ahmićama. I da pokažem talibanima. I da ih naučim šta je sloboda, šta je slobodni duh, šta je vic, šta je smijeh a šta podsmjeh, ko je Dario Kordić a ko Predrag Lucić. I, na kraju, reći ću im da si ti pravi genijalac i "slobodan čovjek uvijek i sugdje", jer znaš psovati čim ti nestane slobodnih riječi. Jer slobodnom čovjeku, poput Lucića ne smije se osporiti sloboda da piše satiru. I da se slušaoci smiju dok slušaju njegovu satiru. I nesmije se Dežulovići zamjeriti što psuje, što laje, što proglašava budalama sve one koji ne razumiju Lucićevu satiru, i što prepričava u "Oslobođenju" svoje "pametne" snove za "budalaste" Bošnjake.

Tako to rade "slobodni ljudi uvijek i sugdje" po Bosni i Hercegovini, jer drugog posla nemaju zato što su slobodni da Bošnjake zbunjuju i da im bol nanose. Ovi što im rodbinu pobiše u Ahmićima. I ovi sad što im skladaju satire da im "lakše" bude. A oni, Bošnjaci, nikako da skontaju da su im Predrag Lucić, Boris Dežulović, Emir Imamović i njima slični pravi prijatelji, a svi drugi koji nisu na njihovoj liniji su talibani.

Naka nama Predraga, Borisa, Emira ...! Oni nam otvarju oči! Oni nam sole pamet da se ne uspavamo. Oni nam trebaju da nam mjere, kao što Boris kaže: "kvocient" naše inteligencije. Mi smo to za njih da o nama i za nas pišu satire, koje mi pod mus moramu razumjeti, inače smu budale i glupi.

Allahu Svemoćni, osnaži nas da izdržimo sva iskušenja i sve napade na našu čast i slobodu!
Allahu Sveznajući, nauči nas da volimo ljude i da se ne bojimo nekoga osim Tebe!
Allahu Milostivi, oprosti nam grijehe i vodi nas Pravim putem do pobjede! Amin!