Dr. Bisera SULJIĆ-BOŠKAILO: Priču o ljepotama naše Bosne, priču o načinu kako bismo mogli spasiti sebe i druge. Priroda je čudo, priroda je naš izvor, priroda je naše zdravlje i lijek. Kako se samo čovjek odmori kada iz svijeta dođe na svoju rodnu grudu i nadiše se onog livadskog cvijeta i mirisa domovine. Zar ima negdje da ljepše miriše paradaiz ili paprika, jagoda ili jabuka, da ima ljepši ukus meso i riba i hrana?

Oni psuju nas, mi pljujemo njih, oni su krivi, mi smo za njih još gori, oni su izdajnici, mi lopovi, oni su fukare, mi budale... Srbi protiv nas, mi se branimo... Hrvati protiv nas, mi se branimo, mi protiv onih što žive u Bosni, oni protiv nas što smo u dijaspori, mi smo za jednu stranku, oni za drugu, imami protiv imama, džematlije protiv džematlija, muškarci protiv žena, žene protiv žena, brat protiv brata, djeca protiv roditelja... Koliko samo cijepanja, koliko samo energije u dijeljenju, u mržnji u zavadnosti, u ogovaranju... Bože, jeli to Tvoja kazna narodu kojeg Si stavio na iskušenje, narodu koji ne zna kako da promjeni svoju sudbinu, narodu koji je zaboravio da sloga kuću gradi, a nesloga razgrađuje, narodu koji ne zna da krene iz tame i potraži svjetlost, narodu koji je do dna postao iskorumpiran i ne zna više ni za grahotu, ni za sramotu.

Nekada nisi mogao ni mrava zgazit, a da neko ne poviče, grahota je, a danas se uzima od siročadi šehida koja bez posla gladuju, a daje se posao onom ko ima da da dvadeset i više hiljada maraka za taj isti posao koji mu ne sljeduje. Zar to nije najveći haram? Zar se ne sjeti taj koji to radi da ima Boga i da će ga kazna kad-tad snaći, jer kad pravda plače u srcima onih o kome su se ogriješili, tada je grijeh zaista grijeh. I kako se nadati dobru u zemlji gdje je to postao "zakon"? Kako se nadati dobru u zemlji gdje doktor koji se zakleo na etiku, upita oca koji čeka ispred vrata dok mu se porađa žena, da li ovaj ima djece, i šta su. A kad mu otac odgovara da ima dvije kćeri, doktor mu kaže: E, bravo! Evo ti se sada rodio upravo sin! A ovaj jadnik vadi i zadnje što je imao i pruža tom bijednom doktoru, koji na stotine eura strpa u džep i nestade, prije nego prevareni otac dođe od sreće sebi i ne sazna da mu je žena upravo rodila treću kćer, prije nego sazna da ga je doktor upravo na hinjski način prevario da bi mu uzeo što više. Živa istina je ova priča, a ima ih i još gorih. Da ne povjeruješ kakve samo fantastike ljudkog duha i karaktera ima kod nas. No pored mržnje, zavisti i lopovluka ima sada u toj divnoj dobroj zemlji Bosni ljepote, ona kao izinata toj bolesti ljudskoj cvjeta i ljepša je od mnogih zemalja svijeta. I svi nam mogu pozavidjeti na šumama, planinama, livadama i rijekama.

Ali šta nam to sada pomaže kad eto svi sanjaju da iz te dobre zemlje odu. I ne samo da sanjaju, nego eto i ode ono što je najvrednije. Omladina pobježi u svijet, ne želeći da se vrati više u tu našu bolest koju smo im ostavili. Srećem prije neki dan jednu mladu Sarajku u Minhenu i pitam zašto za praznike nije otišla za Bosnu. Što ću više u Bosni? - kaže. Svi moji prijatelji su otišli gotovo iz nje, nema omladina više gdje da izađe, a da se na kraju ne završi sa pucanjem. Ne smiješ poslije deset naveče slobodno da prošetaš gradom. Prije neko vrijeme sam sa prijateljima pošla na skijanje i hoćemo da popijemo kahvu u kafeu. Svi ostavljaju stvari isped vrata slobodno, a ja kao budala za njima vičem, a šta da nam neko ovo ukrade? Svi su se smijali mom strahu koji je ušao u mene i koji je tu. I što bih se poželjela... To je priča našeg naraštaja i slika u Bosni.

To je tako. A mi gacamo u političke dokovštine ne znajući da nas time samo zavaravaju i uzimaju ono što nam je najvrednije - a to je vrijeme. I dok se okrenemo - prođe deset i dvadeset godina, a mi ne pomjerismo sa mjesta, sve čekajući da se nešto desi i da nam se promijeni život. A on stoji zakočen u glibu ovog vremena.

I ja se pitam ima li išta da nas pokrene iz tog gliba? Pitam se godinama tražeći u mudrim knjigama i po svijetu taj ključ. Gdje je ta velika ljubav koja stoji na međi dvije mrznje? Kako se ona zove i gdje se nalazi? Gdje je taj lijek koji bi nas izlijecio od zatrovanosti koja je posijana još ratnim vihorom po našim životima i koje ne možemo da se očistimo?

Vjera, reći će pametan čovjek. Da vjera, ali... Džamije i svete Božje kuće su kao nikada pune, ali tamo je sve manje bratske i sestrinske ljubavi, a sve više razjedinjenosti i nemira, valjda jer danas živimo svi u strahu, pa i da kada nam se i hljeb nudi, mi se bojimo da to nije da bi nas namamili, uhvatili i žrtvovali za svoje potrebe. To je postratni sindrom, to je ono da poslije rata, tek dolazi rat. No, zar nije vrijeme da poslije ovoliko vremena i taj rat dovrši? Da, trebao bi mu biti kraj. Napokon trebamo da se okrećemo ljepoti i ozdravljenju. A kako? Kako?...

Sve je ovo bio uvod u jednu lijepu priču. Priču o ljepotama naše Bosne, priču o načinu kako bismo mogli spasiti sebe i druge. Priroda je čudo, priroda je naš izvor, priroda je naše zdravlje i lijek. Kako se samo čovjek odmori kada iz svijeta dođe na svoju rodnu grudu i nadiše se onog livadskog cvijeta i mirisa domovine. Zar ima negdje da ljepše miriše paradaiz ili paprika, jagoda ili jabuka, da ima ljepši ukus meso i riba i hrana? Nema. Pa zašto se ne bi ta dijaspora, koja se sve više okreće drugim ljetovalištima, okrenula sada Bosni, i pored ugodnog spojila i korisno. Pogledajte samo ljepote Une, najljepše rijeke na svijetu. Jeste li ikada doživjeli Kiro Rafting na Uni, to spuštanje divljom rijekom u gumenom čamcu, gdje se na atraktivan i neobičan način doživljava ljepota rijeke i njenih kanjona. Rijeka Una je jedna od najljepših i najčistijih rijeka svijeta. Neokrnjena priroda doline rijeke Une i njeni smaragdni brzaci će vas impresionirati, opustiti, nadahnuti...

Dok ovih dana putujem Bosnom, vraćajući se umorna iz svijeta, ja moram da izrazim oduševljenje sa ovim kampom i ugostiteljskim objektima koji posjeduje Kiro-Rafting, koji je 5 km od Bihaća udaljen i koji je oaza za dušu, za oko i uho. Usluga koju ne možete ni kod ljubaznih Nijemaca naći. Ponavljam, ljetovanje u našoj domovini je spoj korisnog i ugodnog. Pored odmora i duhovonog i tjelesnog zadovoljstva, mi upravo svojim boravkom pomažemo da naša domovina preživi. Naš novac je prehranjuje i bitan je za njen opstanak. To je i naš dug, zato upoznajte svoju domovinu sa svojom djecom. Zar nam to nije amanet i dužnost.