Hutba sa minbera Gazi Husrev begove džamije u povodu Dana nezavisnosti BiH i dženaze el Gaib u pvodu 100.godišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju (1912-1913)
DAN NEZAVISNOSTI BIH I DŽENAZA U ODSUSTVU ZA ŽRTVE GENOCIDA U PLAVSKO-GUSINJSKOM KRAJU
Autor: Hafiz Salih ef. Halilović
Objavljeno: 14. Mar 2013. 14:03:07
Hatib hafiz Salih ef. HALILOVIĆ: Tačno je da oni koji su nam želili zlo i danas rade na rušenju i uništenju Bosne. Nije njima to nešto novo i od skora. Muslimani na Balkanu su već 10 genocida preživjeli od neprijatelja islama. Evo danas ćemo se prisjetiti jednog od njih, genocida nad Bošnjacima i Albancima, žrtava genocida 1912-1913. godine u Plavu i Gusinju. Tada je ubijeno 850 nedužnih ljudi (ova cifra mnogo veća), a na silu pokršteno 12 500 ljudi. Po nalogu Reisu-l-uleme, a na osnovu inicijative Udruženja "Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana u BiH" klanjat će se dženaza u odsustvu za nevino stradale Bošnjake i Albance. Dženazu ćemo klanjati odmah nakon farza džume namaza.
Draga braćo,
Es-selamu alejkum!

DAN NEZAVISNOSTI BiH: Današnji dan, 1. mart je historijski dan za svakoga ko voli državu Bosnu i Hercegovinu. Na današnji dan, prije dvadeset i jednu godinu, većina građana ove zemlje se na referendumu izjasnilo za njenu nezavisnost. Ovom prilikom vam čestitam Dan nezavisnosti naše lijepe domovine. Niko nije mogao prepostaviti kroz koliko će, nakon tog 1. Marta 1992., težak put proći naša zemlja na putu njezine nezavisnosti i slobode, koliku ćemo cijenu platiti i strahota proživiti da bismo imali svoju državu. Neprijatelji Bosne su imali svoju viziju kako granice trebaju da izgledaju na Balkanu. U njihovim glavama se ideja o državi BiH uopšte nije uklapala, kao ni postojanje čitavog jednog naroda, Bošnjaka. Zato su krenuli u divljačku vojnu kampanju uništenja svega što je bosansko i muslimansko, uništenja Bosne i muslimana. Iza sebe su imali jednu od tada najjačih vojnih sila u Evropi, a ispred njih je stajao goloruki narod. Sve je izgledalo tako prosto, lahko. Za par dana, sedmica, pokoriti čitavu državu i bošnjački narod te potom uništiti i zatrati svaki trag našeg postojanja. Samo u jednom su se preračunali, na jedno nisu mogli računati. Na hrabrost i odlučnost Bošnjaka, na hrabrost i neustrašivost bosanskih gazija koji su stali u odbranu svoje zemlje i svojih domova. Oni su davali i ono najvrijednije, svoje živote, da bi Bosna i bošnjački narod opstali.

Draga braćo mi moramo voliti i čuvati našu Bosnu. Nama nema druge, bolje, ljepše zemlje od Bosne. Ona je naša obećana zemlja. Ona je naša rodna gruda, naša majka - Domovina. Trebamo biti sretni i ponosni na nju, što je imamo, što imamo svoju slobodu i prava da živimo islamskim životom u njoj. Samo se malo zamislite i pogledajte sudbine, nastojanja i borbe mnogih naroda u svijetu da imaju svoje domovine. Koliko se već godina Palestinci bore za svoju državu i svoju slobodu?? Mi smo se za svoju izborili, iako smo platiti visoku cijenu. Na hiljade šehida je poginulo braneći ovu domovinu da bismo mi danas u njoj živjeli slobodno. Oni su nam u emanet ostavili ovu zemlju, ne smijemo nikad dozvoliti da njihove smrti budu uzaludne, da ih iznevjerimo.

ŽENAZA ZA ŽRTVE GENOCIDA U PLAVU I GUSINJU: Tačno je da oni koji su nam želili zlo i danas rade na rušenju i uništenju Bosne. Nije njima to nešto novo i od skora. Muslimani na Balkanu su već 10 genocida preživjeli od neprijatelja islama. Evo danas ćemo se prisjetiti jednog od njih, genocida nad Bošnjacima i Albancima, žrtava genocida 1912-1913. godine u Plavu i Gusinju. Tada je ubijeno 850 nedužnih ljudi (ova cifra mnogo veća), a na silu pokršteno 12 500 ljudi. Po nalogu Reisu-l-uleme, a na osnovu inicijative Udruženja "Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana u BiH" klanjat će se dženaza u odsustvu za nevino stradale Bošnjake i Albance. Dženazu ćemo klanjati odmah nakon farza džume namaza.

Već stoljećima neprijatelji muslimana i Bosne rade na našem nestanku, fizičkom istrebljenju i budite sigurni da i danas rade na tome. To je pametnom jasno i očito. Jedino ko ih u tome može spriječiti jesmo mi sami. Ne treba nama niko drugi osim Allaha dž.š., sami se možemo nositi sa našim neprijateljima, mogli smo 1992. godine i moći ćemo i ubuduće inšaAllah. Pitanje je samo koliko smo svega toga svjesni, koliko smo nacionalno i vjerski osvješćeni, koliko smo predani ideji Bosne i koliko čuvamo i borimo se za našu domovinu? Jesmo li svjesni da ruka neprijatelja Bosne je nad našim glavama, čekaju neku novu priliku ne bi li zadali konačni udarac! Samo naša sloga, jedinstvo, ustrajnost, ljubav prema domovini, patriotizam, vjera, pouzdanje u Allaha jesu garant opstanka na ovim prostorima. Gledajući današnje stanje Bošnjaka, moramo biti zabrinuti. Velika je podjela među nama, nejedinstvo, nesloga, nedostatak iskrene vjere, manjak ljubavi i žrtve za dobrobit domovine zarad vlastitih potreba i interesa,sve je to dovelo do velikih problema u našem društvu koji se svakodnevno gomilaju i rastu, velika nezaposlenost, nezadovoljstvo sa svim i svačim, mito i korupcija se uvukla u sve moguće pore našeg društva, nebriga za našom mladosti, dopuštamo olako sebi da mnogi mladi napuštaju Bosnu zauvijek jer ne vide nikakvu perspektivu u njoj.
Poslušajmo kako Allah dž.š. u Kur'anu lijepo kaže:
„Allah uistinu neće promijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promijeni“. (Er-Ra'd, 11).

Poruka ovog ajeta je tako jasna, precizna, od nas samih zavisi naša sreća, uspjeh, naša budučnost i sudbina Bosne je u našim rukama. Da bismo promjenili stanje u kojem se nalazimo, moramo se mi sami prvo promjeniti, dati svoj doprinos u borbi sa svim problemima sa kojima se naše društvo bori. Kada kao pojedinci, kao džemat, zajednica počnemo raditi na promjenama, stanje u našem društvu će ići nabolje. Ako ne učinimo ništa da promjenimo sebe i druge oko sebe na bolje ne možemo ni očekivati da se stvari počnu na bolje odvijati u našem društvu i državi. Trebamo prestati kriviti stalno druge i početi čistiti pred svojom avlijom. Moramo brinuti jedni o drugima, pomagati jedni druge, biti iskreni prijatelji i braća jedni drugima. Poslanik s.a.w.s. nas savjetuje kakvi trebamo biti jedni prema drugima hadisom: „Mu'min je mu'minu, kao građevina, jedan dio drugi učvršćuje." (Buharija, Muslim i Tirmizi).

Također poslanik a.s. u hadisu kaže: „Vidiš vjernike u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti jednih prema drugima i učtivosti, kao da su jedno tijelo; kada jedan dio tijela osjeti bol, čitavo tijelo osjeća groznicu i nesanicu." (Muslim).
S obzirom na situaciju u kojoj se mnogi bošnjaci danas nalaze, nesanica i groznica nas ne bi trebala nikako ni prolaziti, ako nam je stalo do drugih. S druge strane, ako nije, ako mislimo samo na sebe i svoje potrebe, a drugi nas ne zanimaju, ako smo zbog zaljubljenosti u dunjaluk pohlepni i pokvareni onda nismo daleko od onih na koje Poslanik s.a.w.s. upozorava:
"Doći će vrijeme pa će drugi narodi nasrnuti na vas kao što gladan svijet navali na posudu sa hranom. Neko od prisutnih upita: Je li to zato što će nas biti malo? Ne, odgovori Poslanik. Naprotiv, bit će vas puno ali ćete biti kao pjena. Allah će iz grudi vaših neprijatelja ukloniti strah koji od vas imaju, a u vaša srca će ubaciti slabost. Koja je to slabost, Božiji Poslaniče, upitaše? Ljubav prema dunjaluku i prezir prema smrti.” ( Ebu Davud, Sunen ).
Često znamo reći da smo večinski narod u Bosni, ali iskreno koliko smo danas bitan faktor u svojoj domovini, koliko se mi pitamo i odlučujemo i koliko nas drugi slušaju,pridaju nam važnost, ozbiljno nas shvataju? Razmišljajući o gore navedenim hadisima, možemo li reći za sebe da smo čvrsti i jaki poput građevine ili smo pak poput pjene koje naizgled ima puno ali zaćas nestane, ispari.
Molim Allaha dž.š. da nas ujedini, da budemo oslonac jedni drugima, da budemo iskrena braća i prijatelji, zaštitnici jedni drugima, da budemo dovoljno snažni, pametni i mudri kako bismo pronašli rješenja problema koji pritišču naš narod i da sačuva našu Bosnu i islam u njoj.
Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošcu i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje." (El-Bekare, 250).

Hutba je održana 01.03.2013 god. u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu