Avdo METJAHIĆ: Začuđujući je odnos zvaničnika CG prema zločinu genocida nad našim narodom iz 1912-13. godine, a posebno nas ćudi ponašanje odgovornih ljudi iz života Bošnjaka u opštini Plav pa i CG, koji u ovim momentima, a sigurno inicijativom osoba koje nisu rođeni u našem kraju, bi da se udalje od pravog naziva, koji je na skupu u Sarajevu jasno definisan kao GENOCID. Nazivanje skupa “vakat zuluma”, je krajnje neodgovoran, upravo iz razloga što se dogodio genocid, pa iako svi znamo da zulum knikad nije prestao u CG. Sem vlasti sprovode ga i vjerski prestavnici, uz pomoć političkih prestavnika našeg naroda.

Tekući mart mjesec kao i svaki prije posljednjih sto godina, podsjeća nas na 1912-13.godinu, podsjećao nas je i podsjećati će nas, na mentalni sklop koji je ravan zvijerima. Podsjećao nas je i podsjećati će nas vječno, na iskrivljenu ljudsku narav, na bijedu ljudskog duha, na zaostalost ljudskosti i osjećanja prema čovjeku, i na način kako čovjek zna naći dno dna ljudskosti.

Okupacija plavsko-gusinskog kraja i šire, 1912.godine, od zvanične vlasti Kraljevine Crne Gore, donijela je sa sobom najveće nesreće, koje naš kraj nikad ranije nije doživio i ti zločini imaju samo jedno ime – GENOCID!

Kako smo se osjećali u svojoj u duši čitavo jedno stoljeće, teško je naći riječi, a rane koje su bolne i ne izliječive prenošene su iz generacije na generaciju, jer masakrirani nikad nisu identificirani i dostojno pokopani. Generacije Bošnjaka i Albanaca koje su pristizale, od tih kobnih zločina genocida 1912 - 13.godine, do danas, bili su obezpravljeni, omalovažavani i tretirani građanima trećeg reda, tako da iseljavanje i ubistva nikad nisu prestala. Naši preci su masakrirani radi njihove pripadnosti drugoj i drugačijoj vjeri, drugoj i drugačijoj naciji, ćudi i ljudskosti, koja je uvijek bila ljudska, a to je drugačija, ali nikad katilska.

Godina za godinu; decenija za deceniju, pa evo prođe i cijelo stoljeće od zločina genocida, koji su u CG bili puno stoljeće tabu tema, od zvaničnih vlasti koje su se mijenjale, ali uvijek je ostao isti cilj, prikriti ta mračna vremena, prikriti i dati ih zaboravu, što su mnogi potomci masakriranih prihvatili i predali se šutnji. Ali mnogi djedovi, nane, očevi i majke nisu prestali govoriti svojim sinovima i unucima o crnogorskom teroru i iz 1912-13.godine, i ostavljali im u amanet, da svaki mart mjesec, bude mjesec sjećanja i žalosti. I tako bi posljednje jedno stoljeće, kod većine potomaka mušketanih, odnosno strijeljanih i masakriranih, silovanih, poniženih, na silu kršćenih, protjeranih i opljačkanih do gole kože.

Od početka devedesetih godina prošlog vijeka u dijaspori postoji aktivan pokret, za obilježavanje stratišta naših predaka, koji je intezivno radio, da dođe do rasvjetljavanja ovih događaja i da se ti događaji nazovu pravim imenom – GENOCID, a ne kako to nazivaju organizatori skupa u Plavu i njemu podčinjeni kao “vakat zuluma”. “Vakat ziluma” jeste samo jedno u ovom vremenu, “silovanje istine”, i sa sigurnošću možemo tvrditi, da je “vakat zuluma” sad na sceni u CG, čim je režim umiješan da postavlja vjerske poglavare, i da bira podobne za ostvarenje svojih nehumanih nauma “vakat zuluma” je kad na čelo jednog naroda i vjere, dođu ljudi koji nemaju svoje mišljenje i ubjeđenje, nego idu po njega u centrima “zuluma”. Jedno znamo i dokazano je mnogo puta, da režim bira sebi podobne, ne samo vjerske poglavare, nego nedokazane naučnike i propale političare, kako ih već poduže nazivamo lijepim narodiskim imenom - minderpuze.
Tačno godinu dana poslije crnogorske nezavisnosti, Associjation of Bosniaks iz NY, u zajednici sa par albanskih asocijacija izašli su sa Inicijativom, za obilježavanje stratišta naših predaka iz 1912-13. godine. Incijativa je uručena državnim institucijama CG, od predsjednika do parlamenta, opštinskim vlastima Plava, medijima i CG javnosti. Incijativu Bošnjaka i Albanaca iz NY objavili su mediji Vijesti i Republika, ali za institucije i predstavnike našeg naroda ova inicijativa je ostala ne primjećena.

Oktobra mjeseca 2012. godine u New Yorku na komemoraciji u povodu stogodišnjice od genocida i sjećanja na okupaciju našeg rodnog kraja Plava i Gusinja, na događaje i žrtve genocida iz 1912-13. godine, nad Bošnjacima i Albancima, usvojena je deklaracija koja je objavljena na ovom portalu i u mnogim drugim medijima. Sredinom decembra mjeseca položen je kamen temeljac za Memorijali šehidski centar „Šadrvan“ u Monticello, savezna država New York, gdje je na ceremoniji prisustvuvao I predsjednik opštine Plav Orhan Šahmanović.
U organizaciji Zavičajnog društva Plavljana i Gusinjana u BiH, u Sarajevu, 2.marta 2013., na komemorativnom skupu dr. Smail Čekić sa suradnicima Instituta za istraživanje ratnih zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava predstavili su naučno-istraživački projekat u čijoj raspravi su učestvovali poznati bošnjački i albanski naučnici i istraživači. Na skupu su uzeli učešće delegacije i članovi bošnjačkih udruženja iz CG, Srbije i New Yorka. Snimak sa ovog skupa u Sarajevu emitovala je TV Glas Plava.

Začuđujući je odnos zvaničnika CG prema zločinu genocida nad našim narodom iz 1912-13. godine, a posebno nas čudi ponašanje odgovornih ljudi iz života Bošnjaka u opštini Plav i CG, koji u ovim momentima, a sigurno inicijativom osoba koje nisu rođeni u našem kraju, bi da se udalje od pravog naziva, koji je na skupu u Sarajevu jasno definisan kao GENOCID. Nazivanje skupa “vakat zuluma”, je krajnje neodgovoran, upravo iz razloga što se dogodio genocid, pa iako svi znamo da zulum nikad nije prestao u CG. Sem vlasti sprovode ga i vjerski predstavnici, uz pomoć političkih predstavnika našeg naroda.
Tražiti uzroke ovog genocida ne treba ići daleko, jer je bio smišljem i pripremljen sa namjerom da se očisti plavsko-gusinjski kraj od Bošnjaka i Albanaca, i od Albanaca katolika. Ne samo što je kralju Nikoli smetao islam, nego mu je bio cilj očistiti naš kraj i naseliti ga crnogorskim življemkako bi se nakon genocida promijenila nacionalnalna struktura. Dokaza ima puno. Kao prvi, citirat ću ondašnjeg ministra inostranih djela kraljevine CG vojvodu Gavra Vukovića, koji u svojim “Memoarima” kaže: “Gospodaru je dolazila crnogorska sirotinja i molila ga da im dodijeli parče zemlje, da bih preživjeli, a gospodar ih je uvjeravao da se strpe, i da će biti dosta zemlje za sviju, čim osvoje pitomi Plav i Gusinje.”
Zar ovo nije smišljeno i pripremljeno, da se stanovnici našeg kraja, Bošnjaci i Albanci pobiju, nasilnim kršćenjem i terorom natjeraju na raseljavanje.
Da ponovimo opet šta konvencija UN-a iz 1948., kaže: “U drigom članu konvencije, zločin genocida smatra se bilo koje od sljedećih djela, počinjeno sa namjerom da se djelimično ili potpuno uništi neka nacionalna, etnička, vjerska ili rasna grupa: ubistvo članova grupe, teška povreda fizičkog ili duševnog integriteta članova grupe, namjerno podvrgavanje grupe uslovima sračunatim na njeno potpunu ili djelimično fizičko uništenje, mjere koje imaju za cilj da se sprječavaju prodaji u samoj grupi i prisiljno prevođenje djece iz grupe u grupu”.
Da bih ovi događaji dobili značenje genocida, ima dokaza smišljenosti i planiranja, na masovna ubijanja, silovanja, pljačku i protjerivanja. Postoje dokumenti iz baklanskih ratova 1912-13. godine, a jedan od njih je: ”Report of the International Commission to Inquire into the Causes and Conduct of the BALKAN WORS 1912-13.” Što bi u prevodu značilo: Izvještaj međunarodne komisije za raspitivanje o uzrocima i ponašanja u balkanskim ratovima 1912-1913.
Skup u Plavu organizovan je sa velikim nedostacima koje su prouzrokovali nesvjesni i neupućeni. Oni koji su pokrenilu ovo pitanje, nisu konsultovani, čak ni pozvani, ali ovakav obrt se i očekivao, čim su se čula neka imena koja su ušla u odboru za komemoraciju. Sve u svemu pokretači komemoracije stogodišnjice, genocida nad našim narodom sa sjedištem u New Yorku ne odustaju od puta rasvjetljavanja ovih mračnih događaja.
Treba da je jasno da odustajnja nema od ovog puta i namjera, i samo će ih zaustaviti, prezentiranje istine priznaje krivice, izvinjenje i obilježavanje stratišta, kao i druge tačke navedene u rezoluciji. Ovo je odgovor patriota plavsko-gusinjskog kraja u domovini i dijaspori, odnosno emigraciji, onih koji ne prihvaćaju laži i obmanjivanja, onih kojima je istina na prvom redu.

Iako na skupu u Plavu nisu pozvati oni koji su pokrenuli ovaj veliki zahvat istine, nego režimska garda, u bliskoj budućnosti mnogi će se stidjeti, ako imaju išta ljudsko u sebi. Plavsko-gusinjski kraj, preživio je mnoge zablude prodatih duša, i ovaj put će preživjeti, jer su uvijek postojali i rađali se, oni koji su plavsko-gusinjski kraj voljeli svim srcem, ma gdje živjeli i nikad neće prodati istinu nikom za nikakvu cijenu.
Ostajemo vjerni pokretu i njegovoj dinamičkoj snazi i kreativnosti i spremni smo ustrajati sa istinom u srcima, a to je; izbaciti je na površinu, jer istina uvijek donosi mir i poštovanje, među ljude.
Dok sam pisao ovu kolumnu, ukazala mi se prilika da pratim TV Montena, i program “Historijske Paralele”, koju vodio Novak Adžić. U emisiji koja je emotovana šestog marta ove godine, gost je bio načalnik opštine Plav Orhan Šahmanovć. Tema emisije je bila događaji obilježavanja stogodišnjice genocida u plavsko-gusinjskom kraju, gdje je voditelj na svaki mogući način, htio ubijediti gledaoce da kraljevska vlada nije dala naredbu, niti je znala, za zločine počinjene okupacijom plavsko-gusinjskog kraja, što je velika neistina. Postoje Memoari vojvode Gavra Vukovića koji će dati svijetlo na istinu, da je zločin genocida bio smišljen i pripremljen od samog kralja Nikole. Također voditelj bi da nas ubijedi, u to; da je kralj bio obaviješten od svog osoblja, i zaustavio je teror, te svi pokršćeni i odbjegli mogli su se vratiti svojim kućama i svojoj vjeri. Istina, ali od koga je je kralj bio upozoren i zašto. Poznato je da je uzburkanim Balkanom u tom vremenu, sva dešavanja nadgledala međunarodna komisija koju sam spomenuo na početku ove kolumne. Također na može se pitanje; ko je unaprijedio zločinca Avra Cemovića u brigadira, i ko mu je bio nadređeni. Gospodin Adžić također tvrdi da nasilno oduzeta imovina od Bošnjak i Albanaca bila je vraćena, što nije istina, jer i dan danas ima pravoslavaca na pritisnitoj imovini, i dosta njih koje su prodate od pravoslavaca. Okupacijom plavsko-gusinjskog kraja pravoslavci na zaposjednutim imanjima, čak su izgrađivali crkve, i to gdje nije bilo nikad pravoslavca.
U svojim marifetlucima, gopodin Adžić kaže, da u tom vremenu takav zločin ne može bit okarakterisan kao genocid, jer zločin genocida tek dolazi ustanovljavanjem UN-a, što je istina, ali takvi zločini počinjeni 1912-13. godine ili 1943., oni su svakao pripadaju kategoriji zločina genocida. Masakri počinjeni nad Jermenima skoro u istom periodu, svijet naziva genocidom, pa zašto zločini 1912-13. godine nad Bošnjacima i Albancima od kraljevine CG treba da budu drugačije tretirani.
Da se osvrnemo za momenat na nešto što ne pripada ovoj temi, ali može potpomoći mentalitetu, tog našeg kraja, pa evo čujete i to.
Nedavno u jednom razgovoru, postavljeno je pitanje posjetiocu, musafiru iz Plava u NY; šta misli o ovim događajima koji nadolaze, misleći na ove skupove, odgovorio je; da se ne bavi politikom. Rečeno mu je da to nije politika pokrenula, nego ljudi koji misle za taj naš kraj, a politika proba da ih ušutka, opet je odgovorio da se ne bavi politikom. Odgovor na njegovo pitanje glasio je nekako ovako: Onaj koji nebi da se bavi politikom, jedino mu preostaje da mora trpjeti rezultate te politike, koji mu se nameću preko njegove volje.
Lijepa vakta, za loša insana!
Nekoliko decenija unazad, kniževnik Zuvdija Hodžić, koji se nije pojavio na ovom skupu u Plavu, jer sigurno nije pozvat, a možda se nebi pozivu ni odazvao, napisa: “Našu djecu u škole ubjeđuju da su Turci, a uče ih da mrze Turke«, »Svoju djecu uče da mrze našu, a našu da mrze sami sebe» i «Kao da mi nismo imali ni junaka, ni običaja, ni ljudi, ni pjesama, ni učenjaka. Ako se neko njihov ubo - sad ga pominju i turaju u knjige, slave i uče. A o našima ništa«.

Kad bude ovo gore promjenjeno, i kad više ne budemo bili “Turci”, kad se bude poštovala istina i jedankost svih naroda u CG, kad bude Bošnjak i Albanac jednak u svemu sa Crnogrcem, sigurno neće bit potrebe za minderpuzama, jer će ljudski razum i demokracija prevladati.
Pošto će biti dosta izvještaja sa ovih skupova, bih jednio htio naglasit, da;
kukavice uvijek umiru kukavičkom smrću i pognute glave, da mu je sjekira tako pognutu lakše odsiječe.
Neka uzvišeni Bog čuva naše munderpuze, onako kako oni čuvaju svoj narod u Plavu i Gusinju, i istinu o njemu. Amin!!!