Opasnost nije vjera, već nacija

Nije skroz jasno ko naručuje, odnosno plača izvještaj Međunarodne krizne grupe, ali je sasvim jasno da su Srećko Latal i Marko Prelec u svom ovogodišnjem izvještaju zabilježili staru i slavodobitno prejudicirali novu opasnost za međunarodnu zajednicu u Bosni i Hercegovini.

Svakako, stara opasnost je islam a nova je bošnjački nacionalizam. Zanimljivo, stara opasnost nije više tako opasna kao što je bila, ali ova nova je jako opasna, jer u sebi krije ovu staru, a to je politički islam, kao "novost u Bosni i Hercegovini" i kao "prijetnja sekularnim strankama i nemuslimanima". Zasigurno, dovoljan je samo ovaj zaključak da opravda plaću gospode Latala i Preleca, jer otvara novu krizu, koja traži produžetak mandata Međunarodnoj kriznoj grupi, koja nije ovdje samo zato da bilježi, već i da proizvodi krizu. Tamo gdje krize nema. Jer, ako je nema, ima da je ima. U protivnom, šta bi oni radili ako nema novih kriza, koje treba pratiti, o njima izvještavati i od toga živjeti, naravno.

No, bez cinizma, Bošnjaci treba da pozdrave izvještaj Srećka Latala i Marka Preleca zato što su primjetili i zabilježili da Bošnjaci imaju naciju i da sve više postaju nacionalno samosvjesni. Tim zapažanjem dvojice eksperata za Balkan, odnosno za Bosnu i Hercegovinu, Bošnjacima se u nekoj mjeri skida islamska a nameće nacionalna krivnja. To je, doista, veliki pomak. To su, zaprao, Bošnjaci dugo čekali. Da im se ostavi vjera na miru. Čekali su da ih se analizira i vrednuje kroz njihovu nacionalnu kulturu i nacionalna prava, a ne kroz njihova vjerska uvjerenja. I dočekali su Bošnjaci da ih gospoda Latal i Prelec upravo tako analiziraju kao "kriznu nacionalnu grupu" u Bosni i Hercegovini, koja se odvažila da slobodno i jasno govori o svojim nacionalnim pravima, uključujući i pravo na državu koja će ih štititi i braniti od genocida.

No, kao po običaju za gospodu Latala i Preleca središte pažnje je Islamska zajednica koja je "prisutna u političkoj areni". Pa to je genijalno otkriće dvojice međunarodnih eksperata. Islamska zajednica je prisutna. Dakle, nije odsutna iz "političke arene", nije odustala od svog prava da bude aktivno prisutna u "areni", koju su drugi, koji su trebali biti u njoj, dragovoljno napustili ili su izdajnički istjerani.

Latal-Prelecov izvještaj za međunarodnu zajednicu sugerira da je u Bošnjaka još samo prisustvo Islamske zajednice u areni bosanskih događaja vrijedno pažnje, jer su se jedni kukavički povukli a drugi su iz arene izbačeni, jer su ih njihovi partijski drugovi izdali. Iz izvještaja se dā zaključiti da samo Islamska zajednica koja je odsutna iz bosanske arene je prihvatljiva za Latala i Preleca, jer ako je prisutna to znači da je aktivna, a ako je aktivna to znači da će ona pisati svoj izvještaj o međunarodnoj zajednici u Bosni i Hercegovini, uključujući i izvještaj o pristrasnosti Međunarodne krizne krupe, koja nije primjetila katoličku ikonografiju u javnim školama u Mostaru, koja nije primjetila pravoslavnu ikonografiju u bosanskim ambasadama, gdje su srpksi ambasadori, koja nije primjetila svetosavizaciju bošnjakče djece u Sandžaku, koja nije primjetila da se vrši nasilje na vjerskim i kulturnim osjećanjima bošnjačke djece, gdje god su u manjini. A što bi se Latal i Prevec time zamarali kad se od toga ne živi. Treba raditi ono i izvještaj pisati o tome od čega se živi, a to je opasnost od islama, a ako toga nema dovoljno, onda treba naći neku drugu opasnost, a to je bošnjački nacionalizam, odnosno prisustvo Islamske zajednice u areni, nije važno kojoj. Važno je da Islamska zajednica odustane od svog prisustva u javnom životu Bosne i Hercegovine, jer Islamska zajednica je pokrenula mnoge procese u korist Bošnjaka, pa je vrijeme da se to zaustavi.

Nažalost, ima nekih u Islamskoj zajednici koji nasijedaju na ovu priču, nagovarajući reduciranje Islamske zajednice na isključivo vjerske teme (mevlude, dženaze...), odričući se tako prava na priču o bošnjačkim nacionalnim pitanjima. Sugerirati da se Islamska zajednica ne treba baviti nacionalnim pitanjima muslimana Bošnjaka zato što nas Allah dž.š. na Sudnjem danu neće pitati za naciju već za vjeru je tipična podanička svijest nekih Bošnjaka formirana tijekon nekoliko zadnjih decenija u hodnicima i kabinetima beogradskih, ali i sarajevskih fakulteta. Tako mogu razmišljati samo oni koji su čim je zapucalo pobjegli iz Sarajevo na sigurno mjesto u svijetu, sebično tako čuvajući svoju vjeru za Sudnji dan, ali ostavljajući svoju naciju i državu da je brane oni koji vjeruju da će ih Allah dž.š. pitati šta su uradili da zaštite svoju majku, kćerku i sestru od silovanja, šta su uradili da imaju državu koja ih neće izdati kad im bude najpotrebije, šta su uradili za svoju zamlju, za svoju kuću, za svoju džamiju da je ne otmu i ne poruše. Eh, sada kad su se vratili nakon agresije i genocida iz sigurnog mjesta u svijetu u mirnu Bosnu za koju su se herojski borili njihova braća Bošnjaci, oni im dijele moralne lekcije i daju teološke savjete da nije važno da znaju ko su i šta su na dunjaluku, već je važno da znaju šta su i ko su na Ahiretu. Hvala Bogu pa nas ima koji znamo da u Kura'an-i azimušanu piše da čovjek "ne smije zaboraviti svoje mjesto i položaj na dunjaluku". A to znači da Bošnjaci ne smiju zaboraviti svoje nacionalno ime i ne smiju odustati od svojih nacionalnih prava, ne samo u Bosni i Hercegovine, već i na Balkanu, Eurpi i u svijetu. Jer, bit će pitani na Sudnjem danu za "svoje mjesto" i za "svoj položaj". Da li su imali svoje mjesto i svoj položaj na dunjaluku prema zahtjevu njihove vjere i morala, ili je njihovo mjesto i njihov položaj bio pogažen zbog njihove slabe svijesti o sebi i njihovog podaničkog mentaliteta pa nisu bili u stanju da ostvare ono što može ostvariti samo nacija kao cjelina!?

Međutim, oni koji su se cijelo vrijeme agresije na našu zemlju i naš narod borili za slobodnu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu, kao i za prava Bošnjaka znaju da su u Bošnjaka vjera i nacija polovine jedne neodvojive cjeline i da oni koji, i nakon genocida, nisu to shvatili, nisu vrijedni da budu naši učitelji i najbolje je da se sustegnu od bilo kakvog tumačenja vjere, a pogotovo nacije, jer govor o nacije nije samo pozitivan. Govor o naciji može biti i negativan. Prema tome, oni koji nagovaraju Islamsku zajednicu da se bavi samo vjerom, nemaju pravo govoriti o naciji u publikacijama Islamske zajednice, ni pozitivno ni negativno, jer je to kršenje principa za kojeg se zalažu. I više od toga, antinacionalni govor uperen je protiv bošnjačke nacionalne emancipacije.

Zasigurno, bošnjački imami koji su bili na straži u svojim džematima i džamijama od 1992. do 1995. godine savršeno znaju šta im je raditi i zašto će biti pitani na Sudnjem danu. Mevludi i dženaze su izraz vjerske svijesti svakog musliman i muslimanke, ali odgovornost Bošnjaka za svog brata Bošnjaka je nacionalna obaveza svakog punodobnog Bošnjaka ma gdje bio i ma šta radio, uključujući i slobodne ulema-intelektualce, koji još uvijek misle da imaju pravu na neograničenu komociju u odnsou na nacionalna prava Bošnjaka. Na ovome svijetu ništa nije vječno, pa ni ta podanička svijest dijela bošnjačke inteligencije. Nju će definitivno zamijeniti mlada generacija Bošnjaka, koja nema komplesa ni od Beograda, ni od Zagreba, ni od sarajevskih podaničkih glava.

Kao ni dosada Islamska zajednica neće nasjesti na priču gospode Latala i Preleca, koji, po uzoru na komunistički centralni komitet u bišoj Jugoslaviji, izdaju nalog Islamskoj zajednici da se "treba povući iz političke arene". Drugim rječima, Islamska zajednica treba nestati sa javne arene, jer stoji na putu onima koji bi da nema ni Bosne ni Bošnjaka.

Ne znam za Srećka Latala, ali Marko Prelec ne zna bosanski jezik, jer u njegovoj kratkoj biografiji na fejsbuku stoji da zna engleski, srpsko-hrvatski i djelimično francuski. Za Preleca ili bosanski jezik ne postoji ili ga ne zna. U svakom slučaju, onaj koji ne prizna ili ne zna bosanski jezik nema kredibilitet da govori o bosanskim pitanjima, posebno o islamu i nacionalizmu, kao opasnom tangu.

Dragi Bošnjaci izvještaj Međunarodne krizne grupe u Bosni i Hercegovini treba da nam budi samo još jedan poticaj da nastavimo raditi na našoj nacionalnoj i državnoj emancipaciji pod geslom:

SVAKI BOŠNJAK JE ODGOVORAN ZA DRUGOG BOŠNJAKA!