ODŠKRINUTI KOVČEG BUDUĆNOSTI
Autor: Ibrahim Čikić
Objavljeno: 24. Feb 2013. 12:02:04
Ibrahim ČIKIĆ: Natjerajmo državne institucije Srbije i Crne Gore da se javno izvinu za zločine genocida. Insistirajmo upornim zalaganjem putem institucija i međunarodnog faktora da država spomen obilježjima koje bi podigla na mjestima masovnih stradanja muslimana jasno pošalje poruku svim ultranacionalistima da se ne isplati vršiti zločin u ime države. Pokrenimo sve raspoložive demokratske i pravne mehanizme da prisilimo državu da rehabilitira žrtve zločina i genocida i pravično materijalno nadoknaditi potomke nevinih stradalnika. Ovo su neke od poruka zaključanog kovčega budućnosti. Fraza nikada više genocid, zaista nema nikakvog smisla. Katarza građana i krivično-pravna odgovornost države i pojedinca su sigurni garanti za mirniju i bolju budućnost.
Tragična prošlost bošnjačkog korpusa počiva u otvorenom krvavom sarkofagu, prekrivenom prašinom zaborava i paučinom sjećanja, koji stoji uz čvrsto zaključani kovčeg neizvjesne budućnosti. Gledajući u sarkofag, uzimajući pouke iz tragične prošlosti, sasvim je izvjesno može se otključati i kovčeg budućnosti. Sve do posljednjeg genocida počinjenog nad Bošnjacima ex Jugoslavije od strane Srbije i Crne Gore 1992 – 95. godine, historiju smo uglavnom učili preko šapatom iznesenih prepričavanja minulih događaja i šturim opisom stravičnih scena tragičnih događaja. O razlozima i povodima srpsko-crnogorskih vlastodržaca glavnih organizatora i učesnika zločina uglavnom se šutjelo iz straha od odmazde i nikada se nije pričalo o uzrocima stravičnih zločina. Bošnjacima je suptilno nametnut fenomen zaborava a sve pokušaje odvažnih pojedinaca koji su se usudili opisivati tragičnu prošlost režim je predstavljao kao ekstremne pojedince. Intelektualne gromade i dijamante historijskih znanosti gurali su na margine javnog djelovanja. Preživjele žrtve zločina raznim pritiscima i zastrašivanjem tjerali su na šutnju i odlazak sa vjekovnih ognjišta. Nepostojanje bošnjačkih institucija stvaralo je slobodan prostor da nam zločinci pišu historiju. Zato danas imamo apsurdnu situaciju da predstavnici bošnjačkog naroda služe dželatima vlastitog naroda i trguju desetinama hiljada nevinih žrtava zarad vlastitog komfora i fiktivne moći. Podanički i licemjerni karakter trabanata režima najjasnije se odslikava prilikom posjeta emigraciji tražeći od njih da učestvuju u izgradnji režimskih crnogorskih kuća. Neljudski odnos režima prema žrtvi i obmanjivači služitelji kumira suštinski su razlozi koji dovode do ponavljanja zločina i sigurnih glasova u poluvremenu genocidne utakmice etničkog čišćenja.
Više genocida u kontinuitetu rata i mira i podanički odnos bošnjačkih korumpiranih vjerskih i političkih režimskih činovnika prelio je čašu sabura i natjeralo Bošnjaka da konačno pristupi suštinskom proučavanju krvave povijesti. Emigranti su prvi uočili opasnost i reagirali. Svjesni opasnosti koja prijeti njihovom narodu u Sandžaku čestiti pojedunci, intelektualnom i nesebičnom novčanom podrškom konačno pokreću ozbiljno proučavanje povijesti. Krenulo se sa znanstvenim projektima izučavanja humanitarnih znanosti. Institucionalno i stručno, uz angažiranje vrhunskih svjetskih naučnih radnika. Prvi put u višestoljetnoj povijesti Sandžaka pored historijskih dokumenata i svjedočanstva očevidaca i savremenika iz prošlosti, uz pomoć znanosti (sociologije, psihologije, geografije, arheologije, patologije...) na svjetlost dana izaći će neoborivi dokazi i optužnice o genocidu Srbije i Crne Gore nad Bošnjacima i Albancima Sandžaka! Musliman svjestan krvave prošlosti i neizvjesne budućnosti historiju vlastitog naroda mora posmatrati kao slijed događaja koji imaju svoje korijene i posljedice. Zato je sveta obaveza čestitih i svjesnih Bošnjaka i Albanaca da ovo poluvrijeme iskoristimo na najbolji mogući način. Aktivnim učešćem u političkom, vjerskom i javnom životu oduzmimo legitimitet politički korumpuranim „liderima“ spremnim da se radi vlastitih interesa poigravaju našim sudbinama i životima! Pasivnim odnosom prema ovim anomalijama društva idemo na ruku režimu i manipulatorima. Tako i mi nesvjesno stvaramo uvjete za ponavljanje zločina. Uzmimo vlastitu sudbinu u svoje ruke. Iskoristimo pravo glasa. Odlaskom sa političke scene organizatora i učesnika zločina protiv čovječnosti i genocida stvaramo uvjete da neoborivim naučnim stajalištima pred međunarodnim pravnim institucijama tražimo ispravljanje historijske nepravde, pravnu osudu zločina i povratak materijalnih dobara. Natjerajmo državne institucije Srbije i Crne Gore da se javno izvinu za zločine genocida. Insistirajmo upornim zalaganjem putem institucija i međunarodnog faktora da država spomen obilježjima koje bi podigla na mjestima masovnih stradanja muslimana jasno pošalje poruku svim ultranacionalistima da se ne isplati vršiti zločin u ime države. Pokrenimo sve raspoložive demokratske i pravne mehanizme da prisilimo državu da rehabilitira žrtve zločina i genocida i pravično materijalno nadoknaditi potomke nevinih stradalnika. Ovo su neke od poruka zaključanog kovčega budućnosti. Fraza nikada više genocid, zaista nema nikakvog smisla. Katarza građana i krivično-pravna odgovornost države i pojedinca su sigurni garanti za mirniju i bolju budućnost. Do tada mir će biti samo poluvrijeme, predah i odmor katilima da odmorni i na krilima nacionalizma krenu u novi genocid i lagodan život saučesnicima zločina.