Tko si, što si, i odakle si...
NAJVAŽNIJA STVAR
Autor: Željko Milićević
Objavljeno: 21. Feb 2013. 18:02:40
Željko MILIĆEVIĆ: Snijeg pada, temperatura je nekih minus deset, oni obučeni za zimu, a ja kratkih rukava. Njima hladno, meni vruće.
Nitko od njih nema petlje upitati tko sam i što sam ja.
Rekoh: “Ja sam iz Bosne, iz Sarajeva“.
Šutnja.
Rekoh: “Ja sam Bošnjak katolik“.
To je bila provokacija. Tu je taj najstariji rekao: “Pa kad ćeš nazad u Sarajevo?“
Rekoh: “Čim se završi moja tužba protiv policije“.
Pripremam se za okršaj s policijom u sudnici. Razmišljam o svemu što sam napravio u životu i što se meni napravilo u životu. Batrgam se, kao i svi drugi, i učim svaki dan kao i svi drugi.

Upravo sađoh bacit papir. U zgradi gdje živim su tri lifta i dva stepeništa. Pošto sad upravo postavljaju nove pločice, jedno stepenište i jedan lift su bili izvan upotrebe. Ja se okrenuh u drugo stepenište, kroz kojeg su prolazili radnici, instalateri pločica.

Ovo se sve dogadja u Ottawi, glavnom gradu Kanade.

Kad sam krenuo kroz izlaz stepeništa bacit papir u kontejner, jedan od njih petero mi opsuje organ i što mu se petljam u njegov rad. Čovjek, radišan, pod pritiskom robovanja tuđem hljebu nije očekivao da ću mu odgovoriti „njegovim“ jezikom.

Upitah ga: “A što ti mene psuješ? Ja živim ovdje, imam pravo izići i bacit smeće“.

Skamenio se. Onda je vidio da od mene nema prijetnje, i opustio se. Izišao sam van i bacio papir, i tu je počeo razgovor s još četvero koji su radili na postavljanju pločica.

Upitah ih: “Odakle ste vi, momci?“

Šutnja. Onda se jedan javi, po izgledu najstariji od njih: “Pa ima nas iz Livna, Duvna, Zagreba“.

Niti jednog iz Bosne ili Hrvatske.

Snijeg pada, temperatura je nekih minus deset, oni obučeni za zimu, a ja kratkih rukava. Njima hladno, meni vruće.

Nitko od njih nema petlje upitati tko sam i što sam ja.

Rekoh: “Ja sam iz Bosne, iz Sarajeva“.

Šutnja.

Rekoh: “Ja sam Bošnjak katolik“.

To je bila provokacija. Tu je taj najstariji rekao: “Pa kad ćeš nazad u Sarajevo?“

Rekoh: “Čim se završi moja tužba protiv policije“.

Očito im se naš susret nije svidio i ušao sam natrag u zgradu.
U prvom čitanju svih raznih materijala u web magazinu Bošnjaci.net čovjek dobije dojam da se previše naglašava „Bošnjaštvo“.

Meni je već od prije jasno, a danas je i potvrđeno iz prve ruke, da se Bošnjaštvo ne naglašava dovoljno, niti iz daleka dovoljno.

Svima nama je prva dužnost znati tko smo, što smo i odakle smo.

Svima nama je prva dužnost to svakim danom tumačiti sebi.

Svima nama je prva dužnost to svakim danom tumačiti svojoj djeci.

Svima nama je prva dužnost tumačiti Bošnjaštvo cijelom svijetu.

Bošnjaštvo ne može opstati ako je samo na nivou fakulteta i akademije. To je onda elitizam.

Bošnjaštvo je tkivo sviju nas, ja l' školovan, ja l' ne školovan.

Bošnjaštvo je korijen iz kojeg treba crpiti znanje predaka i to znanje prenijeti na potomke. Stalno, svakim danom.