Elifa KRIJEŠTORAC: Čitajući u novinama najnoviju propagandu pojedinih bošnjačkih intelektualaca, uperenu protiv svog naroda, a kojoj, ruku na srce, ni nacista Goebels ne bi imao ništa ni dodati a ni oduzeti, normalnom Bošnjaku to dođe kao ružan udarac pesnicom u lice. Jer teško je shvatljivo da se njegova bošnjačka elita u koju se ubrajaju profesori i akademici javno odriču od njih, na sličan način, kako su se Karadžić i Koljević svojevremeno odricali svojih dojučerašnjih đaka Bošnjaka, samo zbog toga što se nisu složili sa njihovom veliko-srpskom politikom. Takvi profesori su kasnije s brda ubijali topovskim granatama svoje đake, a ovi sadašnji ih ubijaju psihički i verbalno, ne poštujući minimum njihovog prava da egzistiraju kao nacija. Kao da su se samo Bošnjaci definisali kao nacija, i niko više? Pa nam još postavljaju pitanje: čija je Bosna i Herecegovina? Kakva arogantnost! Kakav bezobrazluk!

Bošnjačka dijaspora još nije ni uspjela da se obraduje osnivanju Svjetskog bošnjačkog kongresa, a ateistička armada i demobilisano četništvo već je doživjelo svoje prve psihičke štresove, kojom prilikom su oba ova bratska tabora, poprilično zapali u konfuzno stanje.

Prosto da čovjek ne povjeruje, svojim očima i ušima, kako se zapjenušana ateističko-mediokritetska masa okomila na Svjetski bošnjački kongres, a da se u izlivima mržnje i prezira, ni za jotu ne razlikuju od onih mitomansko četničkih, koje svakodnevno pristižu iz Srbije, od srpskih kvazi perjanica, tipa Darka Tanaskovića, čovjeka koji pod odorom super - Srbina krije svoje judejsko porijeklo kao zmija noge.

Ali koji Bošnjak ima volje gubiti vrijeme i objašnjavati mržnju jednog ne identifikovanog super Srbina bez pedigrea, kao što je to prof. Darko Tanasković, kada je bolje to prepustiti stručnjacima za traume ili čak patalozima. No nije na odmet poručiti Tanaskoviću, da on možda i ne zna razlog svojoj muci, te da na zapadu postiji jedna manje poznata studija kojom su se bavili jevrejski psiholozi, ispitivajući jedan medicinski fenomen koji se pojavio tokom drugog svjetskog rata.

Razlog tim studijama naime, bile su pojedine osobe jevrejskog porijekla, kod kojih je bila izražena jedna vrsta traume, a koja do tada nije bila registrovana u medicinskom leksikonu. Stručnjaci su utvrdili da je uzrok te traume imao svoje porijeklo u strašnim ponižavanjima i bestijalnim mučenjima Jevreja od strane nacista u Varašavskom getu, tako da su neki Jevreji pojedinci, zbog stida i iz stotalnog osjećaja nemoći da se odupru izvrgavanjima ruglu i brutalnom mučenju svojih sunarodnika, počeli da mrze sve Jevreje, pa iako su i sami bili pripadnici istih.

Da li je Jevrej Darko Tanasković, listajući europsku historiju, negdje nabasao na sadržaj one čuvene depeše odaslate iz Srbije svojim nacističkim savjeznicima, u vrijeme Drugog svjetskog rata, a koja je glasila: „Serbien ist Jüdenfrei“ a što je i te kako moglo uticati na svijest Darka Tanaskovića, da zauvjek zabašuri svoje jevrejsko porijeklo, to niko ne zna sim njega samog. Jer što se njegovog porijekla tiče, poznato je samo da se mnogi bivši beogradski studenti još uvijek sjećaju tog vremena, kada se po cijenu života nije smjelo glasno diskutovati o vjerskoj pripadnosti njihovog profesora Tanaskovića. Jedan takav student, danas živi u Njemačkoj, i još uvijek se sjeća tih mučnih i opasnih studenskih dana.

Mrzitelj Bošnjaka i islama: Darko Tanasković

Da li Tanaskoviću samo smeta Kongers ili iz nedostatka ličnog identiteta ozbiljno pati zbog respektablne ličnosti predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa akademika dr. Mustafe Cerića, a koji s ponosom ističe svoje porijeklo i identitet, to opet može samo Tansković objasniti. Ali ono što je očigledno, Tanasković je dobro naoštrio svoje očnjake, pa iako samo verbalno prijeti Ceriću, napominjući usput godine srpskog genocida nad Bošnjacima, a što nijednom bošnjačkom političaru nije dosada zasmetalo, naprotiv. Prijetiti Bošnjacima nestankom i nije nešto novo, a niti je po mišljenju bošnjačke elite to nekakav skandal koji se treba osuditi, jer za njih su Bošnjaci samo teret koji ionako smeta, osim ako nije u pitanju izborna kampanja tj. gladijatorsko otimanje za fotelju. Istina, Tanasković je izostavio ovaj zadnji genocid od 1990-95., ali sudeći po količini mržnje koju super Srbin Tanasković verbalno ispoljio prema dr. Ceriću nazivajući ga u svom političkom pamfletu u vidu kolumne, mužajkom koji mijenja dlaku, a nas Bosnjake kao ženke, koje on, Cerić, želi politički oploditi, onda nije na odmet napomenuti kako za Darka Tanaskovića ovaj genocid počinjen 1990-1995. još nije okončan do kraja, te da slijedi nastavak.

Nisam nikada čula, da je neko, bilo koji narod, ili vođu tog naroda uspoređivao sa životinjama, osim što se zna, da je Hitler Jevreje nazivao pacovima i bubašvabama, pa usmjeravajući lični fokus na jednog potomka Hitlerovih žrtava, kao što je to Tanasković, nekako počinjem da vjerujem u ove gore navedene studije, ali mi se opet konstantno nameće jedno drugo pitanje:
- Ako je prof. Darku Tanaskoviću uspjelo da neopaženo kao Jevrej i jugoslovenski diplomata u Vatikanu prođe bez i jedne orgebotine, odkud onda toliki strah od muslimana, ako se zna, a o tome i starija historija svjedoči - da su muslimani uvijek spašavali Jevreje od krastaškog mača i kukastog krsta?

No ta mržnja Darka Tanaskovića se može, sa malo zdravog bošnjačkog razuma, nekako i oprostiti, što opet ne znači da se će se i zaboraviti, ali na stranu Tanasković. Pitanje koje muči mnoge Bošnjake u dijaspori je, kako razumiti nasrtaje pojedinih bošnjačkih ateisteističkih fundamentalista, koji su u bošnjačkoj dijaspori i poštenim Bošnjacima u domovini, gotovo preko noći otkrili svoje nove Vehabije, koje treba izolovati i rastjerati, milom ili silom. Zar je ovih proteklih dvadeset godina bilo malo pljuvanja po bošnjačkim žrtvama, i rasutoj dijaspori koja je jedva preživjela četničku kamu? Zar je malo što zlatni ljiljani koji su branili državu i narod sada prose po Sarajevu koru hljeba? Zar je malo što nam se pamet rasula po svijetu pa nam politiku vode sumnjivi biznismeni, predratne lopine i ratni profiteri? Zar je malo što nam starci i šehidska djeca kopaju po kontejnerima? A da ne nabrajamo sve uvrede i verbalnu agresiju koja se ispoljila ovih dana, spram bošnjačkih autoriteta, kao kojima je rasuta dijaspora povjerila kormilo svoje budućnosti, kako bi im se makar djeca mogla vratiti na svoju babovinu, ako se nije njima dozvolilo da se vrate na svoja stara ognjišta.

Ako neko misli da Bošnjaci nisu u pravu, te da su se prevarili u svojoj procjeni i odluci da ih trebaju voditi Cerić i Zukorlić, onda neka ta ateističko-fundamentalistička gospoda istupi iz četničkih redova, pa neka nam sami objasne, zašto Bošnjaku ne treba nacija i na koncu Svjetski bošnjački kongres?

Bošnjaci dolaze: Osnivačka skupština Svjetskog bošnjačkog kongresa

Pogledali se na wikipediji, kako glasi povelja Svjetskog hrvatskog kongresa odmah u naslovu može se pročitati: Bog, Hrvatska i hravatstvo! Dakle nigdje hrvatskih građana, drugačijeg nacionalnog opredjeljenja i vjere, pa zašto onda smeta Svjetski bošnjački kongres, kada su u toj instituciji jednako zastupljeni Bošnjak, katolik i pravoslavac? Šta je loše u svemu tome? I kako to da se ni jedan Hrvat ne zgrozi na hrvatski nacionalizam ili makar iskritikuje povelju Svjetskog hrvatskog kongresa, bilo da je on ateista ili vjernik. Zašto nijedna bošnjačka institucija a niti koji bošnjački ateistički fundamentalista u tome ne nađe nešto sporno. Ali hej, to je hrvatsko pravo, kao što je i srpsko pravo, da Bošnjacima iz Sandžaka ispišu kraljevsku četničku himnu preko čela na slici u pasošu. Je li neko od reda bošnjačkih političara iz Sandžaka, osim Muftije Zukorlića, uložio protest zbog toga? Nije!

Čitajući u novinama najnoviju propagandu pojedinih bošnjačkih intelektualaca, uperenu protiv svog naroda, a kojoj, ruku na srce, ni nacista Goebels ne bi imao ništa ni dodati a ni oduzeti, normalnom Bošnjaku to dođe kao ružan udarac pesnicom u lice. Jer teško je shvatljivo da se njegova bošnjačka elita u koju se ubrajaju profesori i akademici javno odriču od njih, na sličan način, kako su se Karadžić i Koljević svojevremeno odricali svojih dojučerašnjih đaka Bošnjaka, samo zbog toga što se nisu složili sa njihovom veliko-srpskom politikom. Takvi profesori su kasnije s brda ubijali topovskim granatama svoje đake, a ovi sadašnji ih ubijaju psihički i verbalno, ne poštujući minimum njihovog prava da egzistiraju kao nacija. Kao da su se samo Bošnjaci definisali kao nacija, i niko više? Pa nam još postavljaju pitanje: čija je Bosna i Herecegovina? Kakva arogantnost! Kakav bezobrazluk!

Da li je to zaista moguće, da sada, kada je došlo do krvavog razgraničenja i kada su Srbi i Hrvati dobili svoju nacionalnu državu na uštrb bošnjačke teritorije sada umjesto njih, zbratimljeni bošnjački ateistički fundamentalisti postanu najveća opasnost za opstanak bošnjačke nacije?
Šta da kažu nesretni Bošnjaci na sve to? Da trpe ateistički jaram i demobilisano četništvo koje ih dvadeset godina gazi i negira, ili da pozovu svoje nacionalne vodje i kažu; ne treba nam Svjetski bošnjački kongres, došlo je vrijeme za bošnjačko proljeće, pa da od Bašćaršije napravimo drugi Tahiri park?