Haris SEJDIĆ: Ponašanje kod pojedinih vladajućih i (pseudo)intelektualnih krugova u Bošnjaka može se opisati kao oponašanje drugoga i podilaženje nekim drugim centrima i nekim drugim narodima, prije svega oponašanje naših susjeda. Upravo je to izraz kompleksa niže vrijednosti, dokaz nedostatka samopouzdanja i vjere u vlastite mogućnosti i vlastite sposobnosti.

U Sarajevu je u nedjelju (06.01.) održana sesija Kruga 99 na temu "Nacionalna emancipacija i parainstitucije", čiji su uvodničari bili predsjednik Bošnjačke zajednice kulture (BZK) "Preporod" i profesor Fakulteta političkih nauka (FPN) prof. dr. Senadin Lavić i književnik Hadžem Hajdarević.

Oni su vrlo kritički govorili o Svjetskom bošnjačkom kongresu (SBK) na čije čelo je 29.12.2012. izabran doskorašnji reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr.Mustafa Cerić.

Kao što se i dalo nagovjestiti, sasvim očekivano, povodom osnivanja Svjetskog bošnjačkog kongrsa, oglasili su se "istaknuti" bošnjački intelektualci.

Malo su ih omeli novogodišnji praznici, ali opet na vrijeme, grupica bošnjačkih intelektualaca obrušila se na osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK), posebno na njegovog predsjednika dr. Mustafu Cerića.

Šta je razlog ovakvo žestokih napada? Sujeta? Prikrivanje vlastitog kompleksa niže vrijednosti? Strah za vlastitu poziciju?

Vjerovatno kombinacija svega gore navedenog. Sujeta jer nisu učestovali u stvaranju SBK, nisu ga mogli odgoditi, nije ih niko puno molio, ali jeste zvao, a oni sami nisu imali ni snage, ni volje, ni vizije, da tako nešto pokrenu.

Napadom na SBK koji je tek osnovan, institucije koja do sada nije ni postojala u ovakvom obliku, određeni intelektualci skrivaju svoj vlastiti kompleks niže vrijednosti?

Negdje sam našao da je nacionalni kompleks niže vrijednosti pojam koji se koristi kod objašnjavanja manifestacija kompleksa niže vrijednosti na nivou političkih elita naroda, te osjećaj inferiornosti pojedinih "elitnih" pripadnika određenog naroda u odnosu na neki drugi narod kada je riječ o: kulturi, nauci, sportu, tehnologiju, ekonomiju, itd.

Ponašanje kod pojedinih vladajućih i (pseudo)intelektualnih krugova u Bošnjaka može se opisati kao oponašanje drugoga i podilaženje nekim drugim centrima i nekim drugim narodima, prije svega oponašanje naših susjeda. Upravo je to izraz kompleksa niže vrijednosti, dokaz nedostatka samopouzdanja i vjere u vlastite mogućnosti i vlastite sposobnosti.

AKCIJA u BiH i dijaspori: Pseudointelektualci u potrazi za sobom

Takvo ponašanje, tačnije takav obrazac ponašanja kod tih "intelektualnih" krugova koji se kod njih iskazuje kao potreba priklanjanja globalnim trendovima i političkoj pomodnosti. Zbog tog manjka samopouzdanja, uvijek traže rješenje i spas u nekim drugim koncepcijama proglašavajući sve što je novo da je zapravo staro i prevaziđeno, kao što to reče na sesiji uvaženi profesor Lavić: "kako se to kod nas radi sa nekim kongresima i sličnim događajima, znači slijediti jedan put koji vodi u prošlost".

Strah za vlastitu poziciju? Aktuelni predsjednik Bošnjačke zajednice kulture (BZK) "Preporod" zaista ima opravdan strah i za vlastitu poziciju jer niko zapravo tačno ni ne zna šta on radi na mjestu predsjednika tako važne institucije u Bošnjaka? Boga mi, ako već nema vizije, a kao što se već da naslutiti i da pati od kompleksa niže vrijednosti, neka onda vidi kako to radi Hrvatsko kulturno društvo (HKD) Napredak i uvaženi don Franjo Topić. Ili, nek mu ne bude mrsko pitati BKZ (Bošnjačka kulturna zajednica) i njenog predsjednika Jahju Fehratovića, kako oni to rade u daleko težim uslovima u Srbiji, tačnije u Sandžaku. A koliko ko od njih radi vidi se i jednostavnom posjetom zvaničnih web sajtova ovih društava.

I taj jednostavni uvid nam daje sliku (ne)rada BZK Preporod. I onda, u svemu novom što nosi prefiks bošnjačko prof. Lavić vidi opasnost po sebe i svoju poziciju.

Nedavno, putujući iz Tešnja za Sarajevo u društvu sa akademikom Sidranom na premijeru predstave "U Zvorniku sam ostavio svoje srce", kada mi je objašnjavao svoje razloge zašto je prerano osnivati Svjetski bošnjački kongres, a ja njemu svoje razloge zašto nije, Sidran mi je ispričao, a na neki način dajući zapravo mojim argumentima, kako je naime početkom devedesetih godina obnovljen/pokrenut rad BZK Preporod.

Naime, određeni krug ljudi okupljenih oko Enesa Durakovića i Muhsina Rizvića je zakazao Osnivačko-obnoviteljsku skupštinu Preporoda sa ciljem ponovnog oživljavanja rada ove institucije, ali i sa ciljem da se vrate određeni objekti koji su oduzeti poslije II svjetskog rata od tadašnje vlasti.

Pa kaže Avdo: "Pa dobro Enese kako ti to misliš da možeš samo tako sjesti sa nekom tamo grupom ljudi i donijeti odluku da se vrati i ono ti se vrati i Preporod i objekti", "pa tako to ide Avdo, i mi ćemo vratiti i objekat u Sarajevu" - odgovorio je Enes. "A šta bi bilo da sam se ja prvi toga sjetio i okupio ljude i održao Skupštinu?" "Pa, ne bi bilo ništa ti bi to onda to vratio i obnovio rad Preporoda".

Nije ovdje u pitanju samo ko se prvi sjeti, nego ko ima stvarno viziju, snagu da okupi ljude i volju da ustraje u jednom takvom projektu.

Za kraj mislim da naši intelektualci poput Hajdarevića i Lavića, pa i Kazaza, ovaj put griješe sa beskrajnom preciznošću.