Željko MILIĆEVIĆ: Da je ovisilo o kršćanima i hrišćanima, Bosna bi bila tada nestala, zajedno sa svojim većinskim bošnjačkim biološkim bićem muslimanske vjere. Tu se mi svi trebamo zaustaviti i dobro se i duboko zamisliti nad svim našim razmišljanjima i akcijama. Jednoj grupi ljudi je to postalo jasno i osnovali su Svjetski bošnjački kongres.

Biološko biće Bošnjaka je bilo stoljećima izloženo nasrtajima izvana i većinom je preživjelo te nasrtaje iako je kroz povijest bilo brojčano decimirano. Bošnjaci su, u obrani od tih nasrtaja, znali tko su im bili neprijatelji, zašto su im bili neprijatelji i što su ti neprijatelji htjeli postići. Sukladno tim spoznajama i sukladno onome što su imali pri ruci za obranu svog bića i svoje domovine, Bošnjaci su obranili i sačuvali i svoje biće i svoju duhovnost, i svoju domovinu, a za dobrobit svoju i drugih u njoj.

Većinskim prihvaćanjem Islama su Bošnjaci prije nekih šest stoljeća ponovno obranili i sačuvali i svoje biće i svoju duhovnost i svoju domovinu, a za dobrobit svoju i drugih u njoj. Manjina Bošnjaka je prihvatila kršćanstvo¬¬¬ i hrišćanstvo i nastavila nasrtajima na Bosnu i Bošnjake muslimanske vjere.

Ti nasrtaji na bošnjaštvo su kulminirali krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, kad su se Bošnjaci, kroz udruženi zločinački poduhvat genocida od strane Hrvata i Srba bili prisiljeni izjasniti se Hrvatima ili Srbima i poprimiti kršćanstvo, odnosno hrišćanstvo, ili biti lišeni svojih života.

U tim mračnim trenutcima zajedničke povijesti, brojni Bošnjaci muslimanske vjere, uključujući Abdurahmana i Aliju Nametka, Safvet-beg Bašagića-Redžepagića, Osmana Nuri-Hadžića i druge prvake, a isto tako uključujući i Bošnjake rimo-katolike kao, primjerice, Ivana-Aziza Milićevića, bili su vođeni u raznim zapisima kao „Hrvati Bosne i Hercegovine“.

Taj genocid i dan danas traje.

Tome genocidu se nije teško oduprijeti, potrebno je samo proučiti povijest Bosne. Međutim, genocidu koji dolazi od vlastite ruke se je najteže oduprijeti. Za to treba samosvijest.

Islam je sačuvao Bosnu u davnoj povijesti, a isto tako ju je sačuvao u nedavnom genocidu 1992.-1995. godine.

Da je ovisilo o kršćanima i hrišćanima, Bosna bi bila tada nestala, zajedno sa svojim većinskim bošnjačkim biološkim bićem muslimanske vjere. Tu se mi svi trebamo zaustaviti i dobro se i duboko zamisliti nad svim našim razmišljanjima i akcijama.
Jednoj grupi ljudi je to postalo jasno i osnovali su Svjetski bošnjački kongres.

Ta organizacija je trn u oku kako vanjskih, tako i unutarnjih neprijatelja Bosne i Bošnjaka.

Osnivanje te organizacije je izazvalo, što je bilo i za očekivati, neprijatelje Bosne i Bošnjaka na reakciju. Međutim, tom reakcijom su ti neprijatelji Bosne i Bošnjaka bili primorani skinuti svoje maske prividnih patriota i pokazati svoje pravo genocidno lice.

Sa Osnivačke skupštine SBK

Borogovac, koji svakim danom oskvrnjuje ime Božjeg Poslanika Muhammeda s.a.w.s.,
se nije u stanju suzdržati vitriola protiv prvaka koji su bili na čelu obrane Bosne i Bošnjaka u zadnjem genocidu, a niti u ovom koji se danas priprema.

Muhamed Borogovac se ne misli boriti protiv četnika i neprijateljski nastrojenih Srba koji paradiraju u novim uniformama u Bosanskoj Gradiški i javno pozivaju na novu rundu genocida. Umjesto toga, on obasipa paljbu mržnje Bosne i Bošnjaka preko emaila. Ova kolumna je samo jedna od tisuća email adresa koje zaprimaju njegovu redovnu dnevnu dozu otrova redovno uperenog protiv prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine, Alije Izetbegovića, a.r., i prvog predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa, dr. Mustafe Cerića. Izgleda da taj Borogovac ima problema sa onima koji obnašaju vodeće funkcije u spasu i održavanju prvenstveno biološkog i duhovnog bića Bošnjaka, a po tome i u ostvarivanju prava i međunarodnog statusa, uspjeha i prestiža Bošnjaka.

To nije čudno, jer je taj isti Muhamed Borogovac (i njemu slični) bio taj munafik i murtad s kojim su Emir Imamović i Adnan Ramić komunicirali, dnevno, iz Kuala Lumpura i Đakarte u augustu 1993. godine kad su sabotirali potpisnika ove kolumne, koji je bio poslan s ovlaštenjem predsjednika Izetbegovića organizirati međunarodnu vojnu intervenciju za spas Bosne i Bošnjaka.

Unatoč sabotaži, do intervencije je došlo na drugi način, i Islam je opet spasio Bosnu.

Svjetski bošnjački kongres ima plan, strategiju i samosvijest. Borogovac ima podsvijesnu i svijesnu mržnju prema toj samosvijesti.

Što je bilo ohrabrujuće vidjeti u tom povijesnom skupu Osnivačke skupštine i Prvog zasjedanja Svjetskog bošnjačkog kongresa održanog u Centru Skenderija u Sarajevu, 29. decembra 2012. godine, je bilo prisustvo, uz poznata i ugledna imena, brojne mladeži, generacije koja će postati poznata i ugledna jer će na svojim plećima nositi Bosnu i Bošnjake u budućnost.