Naš Sanel Papić, Bošnjak, Sandžaklija, intelektualac borbenog duha, nosioc je titula iz raznih domena. Ličnost našeg podneblja, multidisciplinaran, ambasador sporta, a mogao bi biti i ambasador svih mladih, nebitno na afinitete. Potencijal neizmjernih izvora, samo je pitanje njegove usmjerenosti. Magistar je političkih nauka koje je završio u Sarajevu. Sanel je i muzički obrazovan, svira gitaru. Neprikosnoveni primjer svakom mladom biću u razvoju.

Posmatrajući Sanelov meč, stiče se dojam da sa lahkoćom stiče poene, niže uspjehe ... apsolutno je posvećen cilju koji je duboko zacrtao, što govori da Sanel posjeduje vrhunske sportske kvalitete. Sanel je sinonim za entuzijazam, uspjeh, upornost, ambiciju bez obzira na otežavajuće okolnosti. Sandžačke gore list, gorštačkog bošnjačkog duha, pa s toga i upornost bez premca! Pretendent na svjetsku titulu, koju želi da osvoji. Papić nema ni nerješeno, ni poraz, a čak 11 puta je nokautom završavao svoje mečeve. Zadnji meč za titulu europskog prvaka koji je održan u Getingenu, trajao je samo 33 sekunde. Šta reći, očigledno je da se radi o stručnjaku za nokaute. Jedina mahana tog meča je što nije duže trajao, da se navijačima pruži uživanje u njegovoj dominaciji nad protivnikom Lazlom Tothom.

Šampion Balkana i Europe ima problem sa sponzorisanjem dalje karijere i ambicije za sljedeći meč koji je planiran za 22. februar u Hamburgu. Zamislite paradoksa da naš kolosalni lik ima taj bizarni problem! Čemu pripisati ovaj problem, da li je u pitanju nedovoljna afirmiranost i razumijevanje za uspjeh od strane Bošnjaka, upravo za sportistu koji nas na dostojanstven način predstavlja, ili je u pitanju nemarnost i odstutnosti u nekim drugim našim svakodnevnim problemima? (Zlata Škrijelj Husić)