VAKATOVE MENTALNE FEKALIJE KAO EKSTERNA DISEKONOMIJA
Autor: Prof. dr. Mehmed Meta
Objavljeno: 29. Nov 2012. 18:11:53
Prof. dr. Mehmed META: Ekonomska alhemija koalicije Vakat se zasniva na proizvodnji „otpada“ kojeg isporučuje u svom okruženju, odnosno svojim bošnjačkim biračima i bošnjačkom narodu. Svojim izjavama vređaju svoje političke oponente, discipliniraju intelektualnu elitu, obmanjuju narod, u predizbornoj kampanji obećavaju sve što se obećati može. Mlada kosovska demokracija, kao i ostalom demokracije u čitavom regionu nisu iznašle niti političke niti pravne mehanizme za smanjenje emitovanja ovih oblika zagađenja. Ako neko obeća sve što se obećati može neće krivično odgovarati. Za laž u politici ne postoji institut političke odgovornosti. Odgovornost za narušavanje nečijeg duševnog integriteta nije jasno krivično definirana. Politički odgovorna ponašanja podrazumijevaju punu uvažavanje političkih i moralnih normi.
Na konceptu racionalnog čovjeka (homo economicus) moderna ekonomska nauka gradi svoje teorijske okvire. Racionalan čovjek je onaj koji u kontekstu datih ograničenja teži maksimizirati svoje blagostanje. Ekonomistima svih orijentacija je dobro poznato da su privatni interesi pojedinaca promotor razvoja civilizacije. Ko drugačije misli živi u svijetu ideala i ne razumije ekonomska kretanja. Druga je stvar da li su ponašanja takvih pojedinaca prihvatljiva sa vjerskog ili moralnog stanovišta. U realnom ekonomskom životu zadatak onih koji mogu uticati na ponašanja pojedinaca ili organizovanih grupa koje krše moralne ili vjerske principe (država,vjerske organizacije,mediji i javnost) je da ponašanje tih „nevaspitanih“ osoba usmjere ka željenom ponašanju.
Suviše je pretenciozno i neskromno da moja razmišljanja o fenomenu racionalnosti započnem citiranjem samoga sebe i nekih mojih stavova. Preokupiran mikroekonomskim problemima, kao svojom dominantnom ekonomskom orijentacijom, vrlo često nisam bio ni svjestan da se mnogobrojni ekonomski koncepti mogu uspješno primijeniti i na politička ponašanja nosilaca javnih funkcija. Tipiičan primjer ovoga je fenomen eksternalija.
Problem eksternalija je ekonomistima poznat odavno. Primijećeno je da društvo može imati povećane troškove uslijed djelovanja nekog pojedinca (proizvođača ili potrošača), kao što i uslijed njihovog djelovanja može imati i neke koristi, koje nemaju svoju protivtežu u nagradi pojedinca (preduzeća ili potrošača) koji ih je proizveo. U ekonomskoj nauci termin eksternalije je prvi upotrebio poznati engleski ekonomista Alfred Maršal (1842-1924).

Po svom karakteru eksternalije se mogu podijeliti u dvije grupe:
• Pozitivne eksternalije (eksterne ekonomije) i
• Negativne eksternalije (eksterne disekonomije).

Eksterne disekonomije, odnosno negativne disekonomije se mogu javiti kako u sferi potrošnje, tako i u sferi proizvodnje. Pojava eksternalija bilo koje vrste (u proizvodnji ili potrošnji, pozitivnih ili negativnih) umanjuje efikasnost tržišnog mehanizma.
Do eksternih disekonomija, odnosno negativnih eksternalija u potrošnji dolazi kada pojedinci svojom potrošnjom izazivaju kod drugih pojedinaca štetu koju im oni neće nadoknaditi. Efekat ugledanja predstavlja tipičan primer eksternalija ove vrste. Ako komšija nabavi kola koja poboljšavaju njegov društveni status, stvara se izuzetno jak efekat ugledanja u njegovoj društvenoj sredini, posebno kod osoba koje sa njime dolaze u kontakt. Ili pak, ako je u modi nabavka računara kupovaće ih jedan za drugim gotovo svi pripadnici neke profesije, bez obzira na njihove stvarne potrebe, pri čemu može biti ozbiljno ugrožena struktura potrošnje ovih pojedinaca zbog iracionalnih motiva kupovine zasnovanih na efektu ugledanja. Kod eksternih disekonomija u potrošnji, nezavisno od uzroka njihovog nastajanja, troškovi kod nekih pojedinaca se povećavaju zbog potrošnje drugih pojedinaca, pri čemu ti drugi pojedinci ne snose nikakve posledice za štetu koju su svojim ponašanjem uzrokovali.
Do eksternih disekonomija, odnosno negativnih eksternalija u proizvodnji dolazi kada jedan proizvođač svojom aktivnošću stvara troškove drugom ili drugim proizvođačima i ni na koji način ih ne kompenzira. Tipičan primjer eksternih disekonomija u proizvodnji su negativni efekti različitih oblika zagađenja okoline (zagađenja vazduha, vode, zemljišta i sl.) kojih prouzrokuju fabrička postrojenja i prljave tehnologije. Od svih vrsta eksternalija najveći teorijski izazov u ekonomiji predstavljaju negativne eksternalije u proizvodnji, odnosno eksterne disekonomije u proizvodnji i iznalaženje modaliteta njihovog rješavanja.
Ekonomska nauka ne pridaje posebnu pažnju različitim oblicima i negativnim efektima brojnih oblika mentalnih zagađenja koje mogu izazvati neodmjerene izjave i socijalno devijantni potezi predstavnika naroda i ljudi iz vladinog establišmenta, kao nosilaca javnih funkcija. Efekti ovakvih mentalnih „kontaminacija“ su u većini slučajeva nemjerljivog karaktera, zbog metodoloških i ostalih smetnji njihovog sveobuhvatnog kvantificiranja. Negativni utjecaji političkih izjava mogu direktno tangirati drugu stranu prema kojoj su i usmjereni iako najčešće kolateralne efekte trpe i brojni drugi sudionici.
Dilema koja se sa ekonomskog aspekta postavlja glasi: U kojoj je mjeri moguće izvršiti internizaciju troškova kojih prouzrokuju ovi mentalni zagađivaći. Kada bi teorijski bilo moguće ove troškove prevaliti na njihove uzročnike mentalnog zagađenja ne bi bilo ili bi u najgorem slučaja količina mentalnog otpada bila redukovana na ekološki podnošljivi nivo.
Razmišljajući o mogućim modalitetima redukcije mentalnog zagađenja i kreiranja jednog politički normalnog ambijenta poslužit ću se primjerom politički asocijalnog ponašanje jedne bošnjačke političke opcije na Kosovu, koalicije Vakat, koja svoju političku profilaciju i ekonomski komoditet punih desetak godina gradi na političkoj magli koju prodaje po najvećoj mogućoj cijeni a „proizvodi“ je po nultim troškovima. Ekonomska alhemija koalicije Vakat se zasniva na proizvodnji „otpada“ kojeg isporučuje u svom okruženju, odnosno svojim bošnjačkim biračima i bošnjačkom narodu. Svojim izjavama vređaju svoje političke oponente, discipliniraju intelektualnu elitu, obmanjuju narod, u predizbornoj kampanji obećavaju sve što se obećati može. Mlada kosovska demokracija, kao i ostalom demokracije u čitavom regionu nisu iznašle niti političke niti pravne mehanizme za smanjenje emitovanja ovih oblika zagađenja. Ako neko obeća sve što se obećati može neće krivično odgovarati. Za laž u politici ne postoji institut političke odgovornosti. Odgovornost za narušavanje nečijeg duševnog integriteta nije jasno krivično definirana. Politički odgovorna ponašanja podrazumijevaju punu uvažavanje političkih i moralnih normi. Pošto u najvećem broju slučajeva nema krivične odgovornosti za emitovani verbalni otpad u okruženju, jer je on namjenski usmjeren prema pripadnicima bošnjačkog naroda na Kosovu, to se politička kamarila oličena u koaliciji Vakat, kao politički ambivalentna i u etičkom smislu krajnje amoralna ponaša na način na koji se i ponaša.
Rekao sam da je kvantificiranje efekata njihovih mentalnih eksternih disekonomija jako složen i kompleksan zadatak, toliko težak da ga ni najmodernija matematska tehnika podržana najsuvremenijim softverskim programima ne može riješiti. Ali su kvalitativne dimenzije Vakatovskih političkih fekalija kao eksternih disekonomija više nego vidljivi. Njihove političke izjave o kvalitetu bošnjačkog obrazovanja, izjave o kulturnoj renesansi koju Bošnjaci Kosova doživljavaju, neprimjerene izjave o našoj matici Bosni kao „Frankeštajn“ tvorevini, izjave o ekonomskom prosperitetu Bošnjaka, izjave o Bošnjacima Kosova kao integrisanoj zajednici, izjave koje su rezultirale podjelom bošnjačkog nacionalnog tkiva i po horizontalnim i po vertikalnim šavovima, hronična netrpeljivost i personalni animoziteti…
Koalicija Vakat je davno prestala biti politički entitet u striktno organizacionom smislu i postala stil razmišljanja poznat pod nazivom „vakatovština“. Njene pojavne manifestacije su „dzezajrovština“ kao politički fenomen i „idrizovština“ kao obrazovna paradigma. Kao protagonistima specifičnog pristupa obrazovanju, politici i informiranju mi je ekonomisti sa punim pravom možemo tretirati kao prototip jednog političkog tripola. Njihovo ponašanje se na bazi racionalnih rezona teško može predvidjeti. A i kako bi kada su njihovi motivi iracionalne prirode i kao takvi izvan djelokruga ekonomskog razmišljanja. Zaključke o njima možemo donositi samo na bazi kvaliteta i količine negativnog otpada koga nam svakog dana serviraju. Istraživanja njihove mentalne strukture, psiholoških domena prevazilaze formalne i faktičke kompetencije autora ovog članka i on se iz razloga pristojnosti i profesionalnog kodeksa u njihovu analizu neće upuštati. Neka zadnju riječ o tome da medicinska nauka.
Iako ovakav moj pristup ima skromnih pretenzija (da objasni samo ekonomsku dimenziju Vakatovih političkih fekalija) i može biti predmet vrlo ozbiljne kritike, želim da vjerujem da nakon studioznih analiza na Sadikovoj „Katedri za bošnjaćke studije“, „ Baldžijevom „Institutu za ekonomska istraživanja“ i svih onih pojedinaca i „naučnih djelatnika“ lociranih na Vakatovskim izduvnim granama može poslužiti kao solidna osnova za konstrukciju jednog konzistentnog modela rješavanja problema lagerovanja Vakatovskog mentalnog otpada. Jedno takvo dugoročno održivo rješenje podrazumijeva uvažavanje interesa svih učesnika: interese koalicije Vakat kao globalnog zagađivača i njene težnje da na bazi proizvodnje mentalnog otpada gradi svoj finansijski i politički kontinuitet, interese treće strane, odnosno bošnjačkog naroda na Kosovu koji snosi konsekvence mentalnog zagađenja a u njihovom kreiranju nije učestvovao i interese boraca za ekološki zdravi mentalni ambijent.