Glavni i odgovorni urednik magazina "Diwan" na bosanskom, francuskom i njemačkom jeziku Almir Mehonić je za beogradski "Danas" napisao kolumnu u povodu održane veliko-srpske nacionalističke manifestacije u Prijepolju pod nazivom „100 godina od oslobođenja Stare Srbije od Turaka“. Mehonić navodi da su na manifestaciji bili upadljivi predstavnici ultranacionalističke organizacije "Dveri", kao i Matija Bećković, Dobrica Erić, Rajko Petrov Nogo i drugi, kako ih je autor nazvao, "poznati javni advokati Ratka Mladića i Radovana Karadžića i javni negatori genocida u Srebrenici". Nakon objave teksta na Mehonića se obrušio srpski historičar Veljko Đurić, što je bio povod ovog kraćeg razgovora za Bošnjaci.Net.

MEHONIĆ: Znate, kada neko 100 godina planira da vas što fizički, što duhovno uništi i istrijebi, a Đurić dolazi iz tog miljea, i kada se suoči sa neuspjehom tog plana, onda reaguje ovako, rekao bih rezignirano. Mi smo i nakon 100 godina, na očiglednu žalost Đurića i njemu sličnih, činjenica preko koje se ne može prelaziti. Ipak, mene raduje da se u Beogradu sve više javlja intelektualaca koji razmišljaju na drugačiji način. Nadam se da će se to desiti i u Sandžaku, među srpskom i crnogorskom elitom, da će se naći oni intelektualci u ova dva naroda koji će baštiniti ideje Sretena Vukosavljevića, predsjednika Sandžaka u doba partizanske autonomije ili prote Jevstatija Karamatijevića, sandžačkog ministra vjera u to doba. Činjenica je da nakon 100 godina upravljanja Srbije i Crne Gore Sandžakom mi smo najzaostalija regija u Evropi.

Bošnjaci.Net: Gospodine Mehoniću, vaš tekst "(Za)okupirani oslobodiocima" izazvao je veliku pozornost u printanim i elektronskim medijima na Balkanu. Recite nam šta vas je potaklo da ga napišete?
MEHONIĆ: Ove godine se navršilo 100 godina otkako je Srbija i Crna Gora mimo međunarodnih sporazuma izvršila zauzimanje Sandžaka. Pojedini naši historičari su govorili i pisali da je to bio čin klasične okupacije. Tekst sam napisao jer sam vidio da iz Sandžaka ne dolaze reakcije na manifestacije pojedinih srpskih desničarskih organizacija koje su organizovale proslavljanje zauzimanje Sandžaka i to usred Sandžaka. Sa našeg stajališta to je jedan od najtragičnijih događaja u novijoj historiji, kada zapravo počinje realizacija planova za naše protjerivanje sa tih prostora, kao i kulturnu, nacionalnu i vjersku asimilaciju kroz obrazovni sistem i institucije sistema. Mislio sam da je jako, barem simbolički, važno da se poslije 100 godina kaže da mi nismo pristali na takvo tumačenje historije, odnosno da smo te 1912. godine „oslobođeni“.

Bošnjaci.Net: Na stavove u vašem tekstu žestoko se suprotstavio izvjesni srpski historičar iz Beograda Veljko Đurić. Kažite nam šta između ostaloga piše u tom pamfletu?
MEHONIĆ: Đurić je samo izraz jednog, rekao bih dominantnog, načina razmišljanja srpske elite koja se okuplja oko Srpske akademije nauka i umjetnosti i Srpske pravoslavne crkve. On je čovjek koji je bio na čelu značajnih srpskih institucija, bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Prištini i historičar koji se bavi poviješću srpske Crkve. Takvi ljudi ne reaguju sami od sebe, odnosno, bez prethodne konsultacije u tim krugovima. Međutim, sve to što je napisao Đurić potvrđuje opravdanost mojih teza iznijetih u tekstu "(Za)okupirani oslobodiocima" koji je objavio beogradski „Danas“, a vaš portal je prenio taj tekst. Začuđujuće je da se jedan doktor historije u tom tekstu najmanje bazirao na historijske činjenice. Razlog je samo jedan: on ih zapravo i nije imao i u nedostatku argumenata on se služi uvredama na moj račun i račun Bošnjaka, genocida u Srebrenici, itd.
Recimo, kada pobija moju tvrdnju da su tokom zauzimanja Sandžaka počinjeni zločini, kao u selu Doliće u Sjenici i u Plavu i Gusinju gdje je nasilno pokršteno 12000 muslimana, ubijeno par hiljada, Đurić to radi sa jednom polurečenicom da je to „Vrhunac podmetanja i falsifikovanja Mehonića”. A tu sam tvrdnju iznio na temelju, ne samo bošnjačkih historičara, nego i studije “Pokrštavanje Muslimana 1913.” autora Živka Andrijaševića i Zorana Stanojevića, koji nisu Bošnjaci, i da ne ulazim u dalji sadržaj te knjige. Istovremeno, da ne ulazim u Đurićevu konstataciju da navodno ja podmećem kada kažem da je Turska finansirala obnovu prijepoljskog Doma kulture, jer to je vrlo lahko provjerljivo.
Smatram da ne trebamo da upadamo u tu zamku da se bavimo nekakvim mitomanima kao što je ovaj dotični klerohistoričar. Za nas je bitno da reagujemo na događaje, da otvaramo zapostavljene teme, da našem narodu ukazujemo na značajne pojave u društvu. Moj odgovor Đuriću će biti otvaranje nove teme koje Beograd i Podgorica žele da drže pod tepihom, tako što forsiraju priču o međubošnjačkim sukobima.

Bošnjaci.Net: Kako smo primjetili tekst su objavili brojni mediji, a razgrabljen je na internetskim socijalnim mrežama. Može li to biti povod što je razljutilo ovog kvazi historičara Veljka Đurića?
MEHONIĆ: Ne samo to, srpske nacional - intelektualce jako nervira kada se neko nakon 100 godina realizacije srpskih velikodržavnih planova javi i to još u beogradskoj štampi i saspe im istinu u lice. Znate, kada neko 100 godina planira da vas što fizički, što duhovno uništi i istrijebi, a Đurić dolazi iz tog miljea, i kada se suoči sa neuspjehom tog plana, onda reaguje ovako, rekao bih rezignirano. Mi smo i nakon 100 godina, na očiglednu žalost Đurića i njemu sličnih, činjenica preko koje se ne može prelaziti. Ipak, mene raduje da se u Beogradu sve više javlja intelektualaca koji razmišljaju na drugačiji način. Nadam se da će se to desiti i u Sandžaku, među srpskom i crnogorskom elitom, da će se naći oni intelektualci u ova dva naroda koji će baštiniti ideje Sretena Vukosavljevića, predsjednika Sandžaka u doba partizanske autonomije ili prote Jevstatija Karamatijevića, sandžačkog ministra vjera u to doba. Činjenica je da nakon 100 godina upravljanja Srbije i Crne Gore Sandžakom mi smo najzaostalija regija u Evropi. Ta zaostalost nije samo problem Bošnjaka, nego sva tri dominantna sandžačka naroda. I ona traži zajednički odgovor.