Serijal 14: Da se ne zaboravi
GENOCID U PROZORU
Autor: Emir Ramić
Objavljeno: 23. Oct 2012. 15:10:45
MENGLESKI / ENGLISH
Ovaj serijal je zasnovan na naučno verifikovanim saznanjima i bitnim rezultatima naučnih istraživanja brojnih i eminentnih istraživača genocida i drugih oblika zločina protiv čovjećnosti i međunarodnog prava u Evropi i svijetu.
Općina Prozor nalazi se na ušću rijeke Rame u Neretvu, u sjevernoj Hercegovini, na veoma važnoj komunikaciji prema srednjoj Bosni. Po službenom Popisu stanovništva iz 1991. općina Prozor imala je 19.760 stanovnika, raspoređenih u 56 naselja. Od navedenog ukupnog broja stanovnika Muslimana (Bošnjaka) je bilo 7.225 (36,56%); 12.259 (62,03%) Hrvata; 45 (0,22) Srba; 100 (0,50%) Jugoslovena i 131 (0,66%) Ostalih.
Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) su 23. oktobra 1992, masovnom upotrebom teških artiljerijskih oruđa, oklopno-mehanizovanih sredstava ratovanja, kao i masovnom upotrebom pješadijskih jedinica, napali grad Prozor. Tom prilikom angažovane vojne jedinice su izvršile teško bombardovanje gradskog središta, što je izazvalo velike materijalne štete na stambenim i privrednim objektima u dijelu grada kojeg su uglavnom, naseljavali, Bošnjaci. Prilikom ulaska u grad navedene snage su ubile i teže i lakše ranile više lica.
Po ulasku u Prozor HV i HVO su svo bošnjačko stanovništvo koje nije uspjelo da izbjegne prema Jablanici ili u obližnje šume deportovalo u unaprijed pripremljene zatočeničke objekte, a vojno sposobne muškarce u prve logore na području paradržavne hrvatske (Republike Hrvatske) tvorevine Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne (u skladištu Teritorijalne odbrane u Prozoru, fabrici “UNIS” i školskim objektima - u selima Ripci, Jaklići, Šćit, itd.). Prilikom zauzimanja Prozora i neposredno poslije toga, pomenute vojne snage su zapalile 71 bošnjačku kuću, zatim 39 ugostiteljskih i 11 drugih privrednih objekata u vlasništvu Bošnjaka, te oduzele 110 motornih vozila različitih tipova i namjene.
Hrvatske snage su na području Općine Prozor izvršile brojne masovne i pojedinačne pokolje bošnjačkog civilnog stanovništva, posebno u sljedećim naseljima: Blace, Klek, Parcani, Paroš, Tolovac, Duge, Škrobućani, Tošćanica, Orašac, Lapsunj, Heljdovi, Here, Šćipe, Krančići, Donja Vast i dr.
U toku 1993. HVO je izvršio skoro potpuno protjerivanje bošnjačkog stanovništva sa okupirane teritorije. Vojno sposobni Bošnjaci (oko 1.000) su deportovani u logore u Prozoru ili zapadnoj Hercegovini.
Dana 28. avgusta 1993. HVO je uhapsio preostalo civilno stanovništvo, potovario ih u kamione i preko sela Kućani protjerao. Tada je u jednom klasičnom getu u dijelu Prozora koji se zove Pograđe, HVO ostavio da životare ukupno 128 lica bošnjačke nacionalnosti, uglavnom članove porodica majstora koji su bili potrebni za održavanje ratne teknike HVO-a.
U toku zatočenja u logorima HVO-a naročito su bili torturi izloženi logoraši u Vatrogasnom domu u Prozoru i Srednjoškolskom centru, gdje su premlaćivani i mučeni do smrti. Postoje brojne izjave o strijeljanju civila Bošnjaka na lokalitetu Duška Kosa (danas je to deponija smeća). Desetine žena i djevojaka je silovano, a zabilježena su i seksualna iživljavanja nad muškarcima, među njima i prisiljavanje na seksualni odnos sa krmačom.
Dana 31. jula 1993. pripadnici vojne policije HVO brigade “Rama” su iz logora u Srednjoškolskom centru u Prozoru izveli više od 50 logoraša i koristili ih kao živi štit na Crnom Vrhu (Makljen) protiv pripadnika Armije Bosne i Hercegovine, koje su povezali u dvije grupe. Od toga je jedna grupa od 26 logoraša uspjela da pobjegne na teritoriju pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine, a drugu su pripadnici HVO-a jednostavno s leđa likvidirali. Njihova tijela su pronađena i ekshumirana iz sekundarne masovne grobnice u selu Lapsunj 24. septembra 1998. (ukupno 21 tijelo).
Hrvatske snage su potpuno uništile sljedeća bošnjačka naselja: Tošćanica, Lizoperci, Grevići, Gračac, Ustirama, Heljdovi, Klek, Gračanica, Paroš, Parcani, Gorica, Škrobućani, Munikoze, Prajina, Donji i Gornji Krančići, Lug Donji i Gornji Višnjani, Blace, Here, Lapsunj, Kovačevo Polje, Varvata i Orašac.
U Prozoru (na području Općine) je ubijeno 254 Bošnjaka: muškaraca, žena i djeca.
Izvori naučnih saznanja:
1. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
2. Institut za istraživanje genocida, Kanada
3. Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije
4. Međunarodni sud pravde
Ovaj serijal je zasnovan na naučno verifikovanim saznanjima i bitnim rezultatima naučnih istraživanja brojnih i eminentnih istraživača genocida i drugih oblika zločina protiv čovjećnosti i međunarodnog prava u Evropi i svijetu.
 Emir RAMIĆ: U toku zatočenja u logorima HVO-a naročito su bili torturi izloženi logoraši u Vatrogasnom domu u Prozoru i Srednjoškolskom centru, gdje su premlaćivani i mučeni do smrti. Postoje brojne izjave o strijeljanju civila Bošnjaka na lokalitetu Duška Kosa (danas je to deponija smeća). Desetine žena i djevojaka je silovano, a zabilježena su i seksualna iživljavanja nad muškarcima, među njima i prisiljavanje na seksualni odnos sa krmačom. |
Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) su 23. oktobra 1992, masovnom upotrebom teških artiljerijskih oruđa, oklopno-mehanizovanih sredstava ratovanja, kao i masovnom upotrebom pješadijskih jedinica, napali grad Prozor. Tom prilikom angažovane vojne jedinice su izvršile teško bombardovanje gradskog središta, što je izazvalo velike materijalne štete na stambenim i privrednim objektima u dijelu grada kojeg su uglavnom, naseljavali, Bošnjaci. Prilikom ulaska u grad navedene snage su ubile i teže i lakše ranile više lica.
Po ulasku u Prozor HV i HVO su svo bošnjačko stanovništvo koje nije uspjelo da izbjegne prema Jablanici ili u obližnje šume deportovalo u unaprijed pripremljene zatočeničke objekte, a vojno sposobne muškarce u prve logore na području paradržavne hrvatske (Republike Hrvatske) tvorevine Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne (u skladištu Teritorijalne odbrane u Prozoru, fabrici “UNIS” i školskim objektima - u selima Ripci, Jaklići, Šćit, itd.). Prilikom zauzimanja Prozora i neposredno poslije toga, pomenute vojne snage su zapalile 71 bošnjačku kuću, zatim 39 ugostiteljskih i 11 drugih privrednih objekata u vlasništvu Bošnjaka, te oduzele 110 motornih vozila različitih tipova i namjene.
Hrvatske snage su na području Općine Prozor izvršile brojne masovne i pojedinačne pokolje bošnjačkog civilnog stanovništva, posebno u sljedećim naseljima: Blace, Klek, Parcani, Paroš, Tolovac, Duge, Škrobućani, Tošćanica, Orašac, Lapsunj, Heljdovi, Here, Šćipe, Krančići, Donja Vast i dr.
 |
Dana 28. avgusta 1993. HVO je uhapsio preostalo civilno stanovništvo, potovario ih u kamione i preko sela Kućani protjerao. Tada je u jednom klasičnom getu u dijelu Prozora koji se zove Pograđe, HVO ostavio da životare ukupno 128 lica bošnjačke nacionalnosti, uglavnom članove porodica majstora koji su bili potrebni za održavanje ratne teknike HVO-a.
U toku zatočenja u logorima HVO-a naročito su bili torturi izloženi logoraši u Vatrogasnom domu u Prozoru i Srednjoškolskom centru, gdje su premlaćivani i mučeni do smrti. Postoje brojne izjave o strijeljanju civila Bošnjaka na lokalitetu Duška Kosa (danas je to deponija smeća). Desetine žena i djevojaka je silovano, a zabilježena su i seksualna iživljavanja nad muškarcima, među njima i prisiljavanje na seksualni odnos sa krmačom.
Dana 31. jula 1993. pripadnici vojne policije HVO brigade “Rama” su iz logora u Srednjoškolskom centru u Prozoru izveli više od 50 logoraša i koristili ih kao živi štit na Crnom Vrhu (Makljen) protiv pripadnika Armije Bosne i Hercegovine, koje su povezali u dvije grupe. Od toga je jedna grupa od 26 logoraša uspjela da pobjegne na teritoriju pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine, a drugu su pripadnici HVO-a jednostavno s leđa likvidirali. Njihova tijela su pronađena i ekshumirana iz sekundarne masovne grobnice u selu Lapsunj 24. septembra 1998. (ukupno 21 tijelo).
Hrvatske snage su potpuno uništile sljedeća bošnjačka naselja: Tošćanica, Lizoperci, Grevići, Gračac, Ustirama, Heljdovi, Klek, Gračanica, Paroš, Parcani, Gorica, Škrobućani, Munikoze, Prajina, Donji i Gornji Krančići, Lug Donji i Gornji Višnjani, Blace, Here, Lapsunj, Kovačevo Polje, Varvata i Orašac.
U Prozoru (na području Općine) je ubijeno 254 Bošnjaka: muškaraca, žena i djeca.
Izvori naučnih saznanja:
1. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
2. Institut za istraživanje genocida, Kanada
3. Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije
4. Međunarodni sud pravde