Mirsad KURGAŠ: Priznatim naučnim imenima iz susjedne Bosne i Hercegovine zasigurno nije bila poznata činjenica da je pokrovitelj pomenutog Skupa predsjednik Vujanović, kao i da se isti odvija u jeku izborne kampanje? Pa i da jeste, vjerovatno to za njih ne bi predstavljalo problem ako se ima u vidu da je isti ove godine dobio Zlatnu plaketu, priznanje Ličnost godine regiona 2012, koje dodjeljuje Agencija za izbor najmenadžera BiH, Jugoistočne i Srednje Evrope. U vrijeme najvećih tortura kojim su bili izloženi Bošnjaci/Muslimani u Crnoj Gori, g-din Vujanović je bio ministar pravde. Koliko su Bosanci tolerantni govori u prilog i činjenica da je 2007.god.

Najavljeni međunarodni naučni skup “100 godina od odlaska Osmanlija sa Balkana – Okupacija ili civilizacija? Što su nam ostavili?”, sa zaista impresivnim brojem intelektualaca i naučnih radnika iz Crne Gore i regiona predstavlja zasigurno prvorazredan događaj. Ono što na prvi pogled plijeni pažnju jeste činjenica da se na čelu Organizacionog odbora nalazi predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Naravno, tu ne bi bilo ništa čudno da isti nije i član najužeg rukovodstva vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) i da se termin održavanja pomenutog skupa ne poklapa sa finišom izborne utakmice u Crnoj Gori! Da li je u pitanju slučajnost i sens našeg uvaženog Predsjednika za ovakve manifestacije? Oni koji imaju bolje pamćenje sjetiće se da je gospodin Vujanović i 2008. godine, u jeku izborne kampanje za Predsjednika Crne Gore, bio pokrovitelj skupa islamskih vjerskih lidera regiona a što je bilo veoma medijski propraćeno. Kao i na ovom skupu, reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić je i tada bio jedan od glavnih aktera. Interesantno bi bilo ostvariti uvid u troškove ovog sponzorisanja, tj. koliko su manji a daleko efikasniji izdaci u svrhu izborne kampanje? I sada kao i na predsjedničkim i inim izborima, glasovi manjina će odlučivati ishod. Imajući u vidu učinkovitost ovog skupa (time, naravno, ne želimo da umanjimo realan značaj istog sa naučnog aspekta) na izbornu svijest jednog glasača iz okrilja manjinskih naroda, onda je takav trošak više nego beznačajan. A ako se uzme u obzir da su u Organizacionom odboru i najviši funkcioneri druge dvije članice vladajuće koalicije (Socijaldemokratska partija –SDP i Bošnjačka stranka- BS), pa se onda troškovi podijele - onda ima i da pretekne. A možda i Turci galantno plate ceh? Pa ovdje u Crnoj Gori se u zadnje vrijeme i inače svi uzdaju u njih. Naravno, “bez Turaka bitke ne biva”! I oni su tu da upotpune predizborni dekor i daju doprinos idiličnoj slici iz posljednjih 100 godina. Tradicija se nastavlja: sultan Abdul Hamid je svom prijatelju Kralju Nikoli poklonio jahtu, pa dvorac na Bosforu (uzgred, Kralj ga je tokom izgnanstva prodao kako bi preživio), pa drugu jahtu…

Priznatim naučnim imenima iz susjedne Bosne i Hercegovine zasigurno nije bila poznata činjenica da je pokrovitelj pomenutog Skupa predsjednik Vujanović, kao i da se isti odvija u jeku izborne kampanje? Pa i da jeste, vjerovatno to za njih ne bi predstavljalo problem ako se ima u vidu da je isti ove godine dobio Zlatnu plaketu, priznanje Ličnost godine regiona 2012, koje dodjeljuje Agencija za izbor najmenadžera BiH, Jugoistočne i Srednje Evrope. U vrijeme najvećih tortura kojim su bili izloženi Bošnjaci/Muslimani u Crnoj Gori, g-din Vujanović je bio ministar pravde. Koliko su Bosanci tolerantni govori u prilog i činjenica da je 2007.god. Internacionalna liga humanista (ILH), organizacija sa sjedištem u Sarajevu, odlučila da Svetozara Marovića nominuje za prvog “Počasnog ambasadora mira za zemlje jugoistočne Evrope”, a Mila Đukanovića za “Zlatnu povelju mira sa plaketom i zlatnom značkom”. Tokom Đukanovićevog premijerskog mandata crnogorski građani učestvovali su, sa vojnicima JNA, u agresiji na Dubrovnik a Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore deportovalo je izbjeglice iz BiH vojsci Radovana Karadžića, koja je većinu deportovanih pobila. U to vrijeme je i pljevaljska Bukovica etnički očišćena od Bošnjaka/Muslimana. Svetozar Marović je, također, bio na istaknutim funkcijama tokom sukoba na prostoru bivše SFRJ i jedan od ideologa rata, nacionalne i vjerske mržnje.

Član Organizacionog odbora Skupa je i prof. dr Novak Kilibarda, koji je od strane Radovana Karadžića odlikovan Njegoševim ordenom. Isti je iza pada Srebrenice u “Pobjedi” izjavio da je oslobođena. U Pljevljima je svojevremeno tražio rušenje Husein-pašine džamije a muslimanima pokazivao put za Stambol i huškao “ekstremni dio svog članstva da minira muslimanska groblja po Crnoj Gori” (kako piše novinar Šeki Radončić). Sve to i mnogo više mu nije smetalo da bude prvi predstavnik Crne Gore u poslijeratnoj BiH.

Tema kako su baštinici osmanlijskog kulturno-istorijskog nasljeđa “prošli“ u proteklom vijeku, koliko se moglo vidjeti iz Programa najavljenog Skupa, nije predviđena? Vjerovatno iz tog razloga su organizatori vješto naglasili da “pažnju treba skoncentrisati ka problematici nasljeđa a ne događajnosti”. Mada, prosječnom čitaocu je malo nejasno kako će, npr. predavanje “Spoljna politika i međunarodni odnosi” biti lišeno “događajnosti”? Događajnost vjerovatno treba izostaviti i zbog osjetljivosti lidera BS-a Rafeta Husovića i stava njegove partije da se ne treba vraćati u prošlost: bližu - “jer 90-tih godina se bošnjačka omladina nije ni rodila…“, a ni dalju - da ne bi sjećanjem na pokolje u Plavu i Gusinju (1912, 1913. i 1919.), Šahovićima (1924.)… jedili naše drage komšije koje bi mogle imati grižu savjesti zbog angažmana njihovih predaka u pomenutim “akcijama”? A šta i očekivati od stranke čiji glavni izborni slogan je “Birajmo svoje”? Naravno, svoje potencijalne glasače upoznaju i koliko su uticajni u Turskoj. To se naročito moglo vidjeti kada su svojoj djeci obezbijedili studije u Turskoj i turske državne stipendije!

Zašto nema govora o počinjenim zločinima nad Bošnjacima/Muslimanima i Albancima u proteklom vijeku? Vjerovatno će biti na nekom sljedećem naučnom skupu – poslije izbora. Možda nema i zbog toga što je reis Fejzić, u skladu sa famoznim Ugovorom o saradnji Islamske zajednice sa Vladom Crne Gore, dužan da o tome “na povjerljiv način prethodno obavijesti Vladu CG”? Ili će to možda ostaviti za neko od njegovih čuvenih predavanja crnogorskim rodoljubima, koji sa najsavremenijim naoružanjem odlaze u Avganistan da brane Crnu Goru, a sve u organizaciji Islamske zajednice i Ministarstva odbrane CG.
Ne treba previdjeti da ovaj skup ima još jednu značajnu komponentu: na jednom mjestu okupile su se “perjanice” crnogorskih Bošnjaka i Muslimana! Vjerovatno su dobili “ponudu koja se ne odbija”? A poslije izbora, pardon Naučnog skupa, sve opet po starom - svako na svoju stranu. Da je u pitanju vještačka i dirigovana podijeljenost jednog te istog naroda (što i jedni i drugi potvrđuju), govori i činjenica da među visoko pozicioniranim Bošnjacima i Muslimanima u vladajućoj koaliciji nema disonantnih tonova.

I nakon obilnog ručka u “Dvoru Balšića”, kao što biva na kraju svake bajke: “…I živjeli su srećno do kraja…”.

“Nijeste ni zapamtili kako treba a već ste zaboravili. Zaborav svoga više boli od zaborava tuđina. Kažu da ljudi umiru tek kada ih svi zaborave…”.
I kao što reče reis Cerić: “… Dužnost je borba protiv zlostavljanja i ubijanja nevinih ljudi, obaveza iskazivanja poštovanja prema žrtvama i nužnost čuvanja sjećanja na žrtve kako se ljudskom rodu takvi sramni događaji nigdje više ne bi ponovili…”
Neko će sadržaj i poruku ovog teksta prebaciti na visoku dozu sarkazma, cinizma… Neko će reći da iza svega stoji “srpska služba”, “vehabije” povezane sa “Al Kaidom”… Suština je jednostavno ne preštjeti: “Car je go!”