BOSNJACI - SOKCI I OSTALE MANJINE U MADJARSKOJ
Autor: Prof. dr. Ivica Đurok
Objavljeno: 04. Sep 2012. 15:09:16

Prof.dr. Ivica Đurok u Vijeću bošnjačkih intelektualaca
Gledajuci povijesna zbivanja u zadnjim stoljecima u Evropi te u drugim dijelovima svijeta vidjet cemo da pitanje manjina postaje relevantna problematika gotovo svih ne homogenih drustvenih struktura. Politicari dosta cesto a i neki drugi vrlo rado govore o tzv. etnickoj renesansi krajem dvadesetoga vijeka. Uskoro ce XXI. stoljece a temeljem cinjenica misljenja sam da o etnickoj renesansi nije opravdano govoriti. Analizirajuci povijesna i socioloska zbivanja naseg geografskog podrucja mozemo konstatirati da XX vijek izuzev nekih rijetkih promjena manjinama je uglavnom donijelo samo bol, patnju, nerazumijevanje, intoleranciju i neke druge negativnosti. opcenito gledajuci, mislim da XX. stoljece nije samo stoljece manjina, to doba prvenstveno zbog interesa gospodarskih i politickih oligarhija gurnulo je etnicke i nacionalne manjine na dno drustvene ljestvice. Naravno, ne radi se o tome da je drustveni status svih manjina isti. Ne nije kao sto ni statsu svih naroda nije isti. Poviejst nas uci a interesne zajednice pak zele da narodi vjeruju ab ovo polazaj nekih nacija. Svaka sreca sto su narodu uvijek pametniji od njihovih vladara no nesreca je u tome da na kraju naseg divnog stoljeca o sudbini naroda, pogotovo malobrojnih nacija ne odlucuju oni sami vec interesi i intrike drugih.

Madjarska je jedna od onih zemalja u Evropi cija je povijest tijesno povezana s historijom susjednih drzava i sa povijescu naroda i narodnosti cijele geografsko-politicke regije. Madjarska je jedna od onih zemalja u regiji gdje manjine vec stoljecima zive, gdje je etnicka prisutnost dio drzavnog ustrojstva. Temeljem Zakona o nacionalnim i etnickim manjinama iz g. 1993. u Madjarskoj priznate su, taksirane su slijedece manjine: Bugari, Cigani ili Romi, Grci, Hrvati, Nijemci, Poljaci, Armeni, Rumunji, Rusini, Srbi, Slovaci, Slovenci i Ukrajinci. U smislu ovog zakona nacionalna i etnicka manjina je svaka narodna grupa koja na teritoriji Madjarske zivi autohtono najmanje sto godina, koja je u odnosu na stanovnistvo zemlje u brojcanoj manjini, ciji su clanovi madjarski drzavljani a od ostalog dijeloa stanovnistva razlikuju se po vlastitom jeziku, kulturi i tradiciji i istovremeno izrazavaju svijest o zajednickoj pripadnosti, koja je usmjerena na ocuvanje svega spomenutoga, te na izrazavanje i zastitu interesa povijesno nastalih zajednica. Ovaj zakon ne odnosi se na izbjeglice, doseljenike, na nastanjene inozemne drzavljane te ljude bez domovine.
Unatoc tome sto zakon o manjinama garantira jednakost svih manjina te govori da su sve manjine kultura dio kulture u Madjarskoj, drustveni polozaj nacionalnih i etnickih manjina bitno se razlikuje. Manjine u Madjarskoj znatno se razlikuju u brojcanom stanju, u skolskoj spremi, institucionalnoj pozadini, natalitetu, mortalitetu i drugim vaznim faktorima.

Prema nesluzbenim podacima Roma ima oko 600-700 tisuca. Nijemci su oko 200-220 tisuca, Srba ima oko 5-6 tisuca, Slovenaca ima otprilike kao i Srba a Hrvata ima oko 60- 90 tisuca. Slovenci su oko 100 tisuca, Rumunji oko 25 tisuca a broj ostalih manjina je nekolko tisuca.
Romi su najbrojniji, zive na cijeloj teritoriji zemlje. Njihov polozaj je najtezi i oni imaju najmanje sanse za integraciju u relevantne sfere drustvene strukture. Romi poput nekih drugih manjina nisu homogeni, karakteriziraju ih tri velike tzv. podetnicke skupine. To su: beasi, lovari i kolompari. Govore na raznim jezicima, na raznim romskom i rumunjskom jeziku a jedan odredjeni dio Roma, govori samo madjarski. Cigani su u Madjarskoj na dnu drustveni piramide, inteligencija je iznimno malobrojna, gotovo nema srdnjeg sloja, nezaposleost je velika, najveca u cijeloj Madjarskoj, uzevsi u obzir sve manjine i madjare. Institucionalna pozadina znaci svega folklorne grupe i dvije tri skole u cijeloj zemlji. Medju skolama je najpoznatija Gandhi gimnazija u gradu Pecuhu, jedna romska gimnazija u cijeloj evropi. Zbog prije navedenih u toj inace vrlo kvalitetnoj gimnaziji jedva ima romskih pedagoga. Gimnazija radi vec sest godina i stvara neku vrstu romske elite u Madjarskoj.
Predrasude u Madjarskoj najvece i najsnaznije su prema Romima. Druztvena odnosno skolska socializacija za sad ne garantira bitne promjene glede Roma u Madjarskoj.
Nijemci koji na podrucju Madjarske zive od 12 stoljeca u najboljem su polozaju medju domacim manjinama. Tijekom povijesti Nijemci su stalno bili prisutni u vodecim gospodarskim i politickim strukturama zemlje. Njihov drustveni status znatno se razlikuje od statusa ostalih manjina. Nijemci imaju ono sto vecina manjina nema. Ta manjina ima jedan jaki srednji stalez. To je zapravo sloj gradjana s odgovarajucim kapitalom i imovinom. Taj sloj garantira gradjanske promjene odnosno ta karakteristika istodobno znaci i garanciju za neku vrstu politicke i gospodarske integracije. Njemacka manjina u Madjarskoj najutjecajnija je etnicka skupina u zemlji. Njihovi zastupnici, te tako i interesi istih prisutni su u onim dimanzijama gdje se odluke donose i to ne samo o manjini.
Hrvati, Srbi i Slovenci nakon osamostaljenja Slovenije, Hrvatske i Srbije odnosno Jugoslavije i sami su formirali svoje zasebne interesne zajednice. Do tada ta tri slovenska naroda i u Madjarskoj zivjeli su u jednoj formalnoj zajednici. Do tada ta tri slavenska naroda i u Madjarskoj zivjeli su u jednoj formalnoj zajednici. Skole, medijska sredstva i tzv. vrhovno tijelo Demokratski savez Juznih Slovena u Madjarskoj bili su zajednicki s time da svaka zajednica imala je svoje specificne kulturne udruge. U tom periodu samostalnost znacile su prvenstveno crkvene zajednice. Tijekom citave povijesti Srba u Madjarskoj crkva je uvijek imala apsolutno relevantnu ulogu u zivotu Srba. Crkvena pozadina bila je vazna i kod Hrvata odnosno Slovenaca no utjecaj katolicke crkve na pucanstvo bio je manje primjetan nego utjecaj pravoslavne crkve na srpski zivalj u Madjarskoj.
Danas na pragu XXI stoljeca Hrvatoi, Srbi i Slovenci onako zive kako to sami zele odnosno kakave im prilike politika i privreda nudi. Sve tri etnicke skupine na temelju strogih etnickih kriterija formirali su svoje kulturne zajednice te utemeljile su i zasebne interesne jedinice s relevantno jakim politickim naglaskom. Te jedinice su tzv. lokalne i zemaljske manjinske samouprave. Temeljem zakona o manjinama iz 1993. g. manjine u selima, gradovima i u kvartovima glavnoga grada imaju pravo na osnivanje manjinske opcinske samouprave te manjinske zemaljske samouprave. Opcinska manjinska samouprava i lokalna manjinska samouprava ima pravo po bilo kojem pitanju koje se tice polozaja manjine obrati se rukovoditelju nadleznog upravnog organa moze zatraziti informacije, dati prijedlog, priloziti prigovor u svezi s djelovanjem ustanova kojim se vrijedjaju manjinska prava, protiv pojedinacne odluke, i ima pravo inicirati izmjenu, odnosno opoziv odluke.
Zemaljska samouprava kao i mjesne samouprave pravna je osoba. Zemaljska samouprava je zapravo parlament manjina u Madjarskoj. To tijelo biraju svi elektori, zastupnici manjinskih samouprava. Temeljem zakona ovo vrhovno tijelo mora imati najmanje 13 a moze imati najvise 53 clana. Zemaljska samouprava u okvirima zakona samostalno odlucuje o:

vlastitoj sredisnjici, o ustrojstvu, poslovniku, proracunu, zavrsnom racunu, utvrdjivanju imovinskog inventara, osnovnom kapitalu, nazivu simbola, zemaljskim blagdanima manjine koju zastupa, odlikovanjima, uvjetima i pravilima djelovanja, nacelima i nacinima koristenja raspolozivog vremena za emitiranje programa javnog radija i televezije, objavljivanju tiskovanih priopcenja, osnivanju ustanova, njihovom poslovnom pravilniku, odrzavanju i djelovanju, odrzavanju kazalista, osnivanju i odrzavanju muzejskog prostora, zemaljske javne zbirke, odrzavanju manjinske knjiznice, osnivanju i odrzavanju umjetnicke, znanstvene ustanove, izdavacke kuce, odrzavanju zemaljskih srednjih i visokoskolskih ustanova, osnivanju i odrzavanju pravne sluzbe, odnosno obavljanju drugih zadaca koje joj se zakonom odrede i stave u nadleznost. Dakle, formalno-pravni okviri manje-vise pruzaju siru dimenzijuza manjine u Madjarskoj. No u praksi sve to izgleda malo drugacije. Hrvati, Srbi i Slovenci u Madjarskoj zive na raznim geografskim podrucjima, izuzev nekoliko naselja potpuno su odvojeni jedni od drugih. Tragicna zbivanja u bivsoj Jugoslaviji izvrsila su utjecaj i kod slavenskih zajednica u Madjarskoj. Pucanstvo kako vec to obicno i bude reagiralo je na ljudski nacin s puno empatije i nesebicnosti prema ljudima i dogadjajima tijekom tragedije. Intelektualna odnosno politicka elita istih danas jedva komuniciraju. Mislim da to govori za sebe.
Suocavajuci se s cinjenicom pripadnoscu jednoj odredjenoj etnickoj skupini uzrokovale su i stvaranje novih identiteta na bazi etnicke ili krvne pripadnosti. Naravno u svemu tome politika, politicka ideologija izvrsila je svoj utjecaj. Tako su zapravo Hrvati u Madjarskoj /a i ostale manjine pogotovo slavenske manjine/ morali odgovorai na pitanja kome pripadaju, odakle su dosli a anravno i na pitanje kuda su krenuli, kamo idu.

Hrvati u Madjarskoj poput nekih drugih manjina nisu homogeni, zive u raznim tzv. pod-etnickim skupinama. Pripadaju istom korpusu ali jezicne, kulturoloske, socioloske, gospodarske i druge karakteristike stvorile su razne grupacije koje se i same identificiraju kao posebne jedinice unutar hrvatske zajednice. Etnolozi Hrvate u Madjarskoj grupirali su na slijdeci nacin:

1. Bunjevci
2. Sokci; bacvanski, mohacki, seoski, podravski
3. Bosnjaci
4. Podravski: samodski, medjumurski, zapadno-gradiscanski, istocno-gradiscanski
5. Raci

Etnolozi sigurno znaju zbog cega koriste tu vrstu podjele. U socioloskom smislu smatram da pojedine etnicke grupe nastaju odnosno sebe identificiraju temeljem zajednickih povijesnih, psiholoskih, jezicnih i inih karakteristka. O toj problematici medju ostalim pisao je i Max Weber, njemacki sociolog u knjizi: Gospodarstvo i drustvo. temeljem toga Hrvate u Madjarskoj mozemo grupirati na slijdeci nacin.

1. Hrvati-gradiscanci na zapadnom dijelu Madjarske s relevantno razvijenim gradjanskim slojem, s cvrstom crkvenom pozadinom, s posebnim jezikom, svijescu te tijesnim vezama sa Hrvatima u Austriji i sa relativno formalnim vezama sa Hrvatima u Madjarskoj.

2. Zalski - Hrvati - Medjumurci
Zive u Zupanji Zali na obali rijeke Mure. bave se poljoprivredom, imaju svoj poseban dijalekt. Tanak je gradjanski sloj, inteligencija je uglavnom literarna. Povezani su sa jezicnom sredinom u Hrvatskoj. Veze s ostalim Hrvatima u Madjarskoj zbog jezika, tradicije i geografskih karakteristika uglavnom su konvencionalnog karaktera.

3. Podravski Hrvati
Nastanjeni su u Zupanji Somod i Baranja. Cine kompaktnu zajednicu, govore ekavski dijalekt. Bave se sa poljoprivredom. Gradjanski sloj nije razvijen, inteligencija se uglavnom sastoji od ucitelja i nastavnika. sa ostalim Hrvatima u Madjarskoj zbog prije navedenih razloga povezani su manje-vise formalno.

4. Bunjevci
Kao i ostali Hrvati u Madjarskoj pripadaju rimokatolickoj vjerskoj zajednici. Zive u Bavackoj zupanji koja se granici sa Jugoslavijom, odnosno Vojvodinom. Govore ikavicu s vidljivim utjecajem srpskog jezika. Bave se poljoprivredom, inteligencija je literarnog karaktera, gradjanski sloj nije razvijen. Povezani su s onim sokcima koji zive u istoj zupanji. radi se o jednom naselju, o pogranicnom naselju Santovo. Tijenije veze odrzavaju s Bunjevcima u Vojvodini.

5. Hrvati-Raci
Najmalobrojnija je skupina Hrvata u Madjarskoj.Zive potpuno od ostalih Hrvata. njihov dijalekt sadrzi najvise arhaizama. opkoljeni su sa madridskim naseljei, tako taj utjecaj je iznimno jak na njihovu kulturu.

6. Bosnjaci i Sokci
Bosanski Hrvati, Bosnjaci i Sokci autohtone su manjine u Madjarskoj. Zive na juznom dijelu zemlje u Zupanji Baranji i kao sto sam malo prije rekao u zupanji Backo-Kiskunskoj u jednom naselju. Veci dio pucanstva zive u selima a manji broj u gradovima. Govore ikavicu, narodna nosnja, obicaji, gospodarska kultura i neke druge karakrteristike su slicne. To ne znaci da se ne razlikuju i da oni sami ne razlikuju sebe od drugih. bosnjaci i Sokci porijeklom su iz Bosne. Te dvije etnicke pod-skupine su mozda najtjesnje povezane. Povezanost pored prije spomenutih je i geografskog obiljezja. Bsnjacka i sokacka naselja nisu odvise udaljena. Medju etnicke veze su tjesne, mozda najtjesnije u Madridskih Hrvata. Bosnjaci i Sokci na podrucju Madjarske stigli su u istom vremenskom periodu.

Kao pripadnik Hrvatsko-Sokackoj zajednici rekao bih nekoliko rijeci o tome tko smo mi i kako smo dosli na sadasnje podrucje Madjarske.
Prvo registrirano spominje imena Sokci vezano je u Bosnu pod turskom vlascu, dakako radi se o osmanlijskoj Bosni pod kojom podrazumijevamo cijeli Bosanski pasaluk, koji je nekada obuhvatao i Liku i prostirao se do Pakraca pa uz desnu opbalu Save do Sapca i Novog Pazara. Iz povijesti znamo da turci upotrebljavaju naziv Sokci za katolike u bosni, ali istovremeno taj naziv koriste i za starosjedilacko hrvatsko pucanstvo Zahumlja i Huma, kako se sve do sredine 15 stoljeca zvala Hercegovina. Sokce spominju turski defteri iz 17. stoljeca a najstarija isprava potjece iz g.1615. To je ferman sultana Ahmeda I. prema muslimanskom kalendaru datiran 9. safera 1024. u kojem sultan pucanstvo latinske vjere naziva Sokcima.
Naziv Sokac do danasnjeg dana nije u potpunosti razjasnjen. neki ih povezuje s planinom Succus, neki sa talijanskom rijecju scioco, neki s sakom-saka-sokac, neki s bivsom pogranicnom oblascu Bele IV. Salinesa itd.
Stose povijesnih zbivanja tice znamo da Sokci iz Bosne iz najmanje dva razloga pocinju se preseljavati u druga, prvenstveno u sjevernija geografska podrucja.Jedan je razlog godina 1463. kada Muhamed II snpljackama, pustosenjima dolazi u bosnu, a drugi razlog je povezan s gospodarsko-pravnim i politickim odnosima u zemlji. U tom razdoblju pocinje jedna intenzivnija migracija bosanskih katolika. U tom razdoblju pocinje jedna intenzivnija migracija bosanskih katolika. U toj migraciji, seobi franjevci kao organizatori i predvodnici odigrali su znacjanu ulogu. seobe Sokaca te i Bosnjaka dosezu vrhunac u posljednja dva desetljeca 17 stoljeca. Nesto kasnije, 6. 1697. kada u Bosnu prodire austrijska vojska pod zapovjednistvom Eugena Savojskog. u to vrijeme pod nasiljem zapadnih katolika iselilo se iz Bosne oko 40 tisuca katolika.
Sokci preko Slovenije u masovnom broju u to vrijeme su stigli na teritoriju Madjarske. U 18 stoljecu grad Pecuh /Pecs/ je mozda najznacajniji centar Hravata u Madjarskoj. To obiljezje medju gradovima i dan danas cuva. Pored Pecuha , Sokci i Bosnjaci , narodi ikavskog govora naseljavaju Baranjska naselja u Madjarskoj, odnosno nastanjuju se u jednom naselju u Backoj zupanji. Sokci i Bosnjaci su oni pripadnici Hravstkog korpusa za koja je etnicka pripadnost iznimno vazna. Njihov, odnosno nas jezik i nasi obicaji i dan danas jasno pokazuju na geografsko i kulturno podrijetlo. Identitet Sokoca i bosnjaka je specifican u tome da oni svjesni svoje pripadnosti hravtskoj kultrunoj zajednici ali za njih istodobno barem toliko je vazno da su oni Sokci i Bosnjaci. Danas kada politika jako utjece na zivot sviju nas, Sokci i Bosnjaci i nadalje kane cuvati sve ono sto njima pripada, sto ih razlikuje od ostalih.
Budzaklije, Taradzije, Kadije cuvaju svoje pendzere, odzake, bunarice, orasja, cerija. Za njih, za nas to znaci proslost. To je nasa dusa koju nikome ne zelimo dati. Za tu dusu najmilija je ona glazba koja nosi bosanske elemente. To nije fikcija vec objektivacija koju svakojaka politika mora uvaziti ako ne zeli ubrzati asimilaciju i segregaciju bosanskih Hrvata u Madjarskoj.
Hrvati u Madjarskoj trenutacno nisu sudionici onih gospodarskih, politickih i pravnih interesnih grupa gdje se odluke pripremaju i donasaju i o njima.
Promjena drustvene strukture u madjarskih Hrvata je na tek pola puta. Tanak sloj inteligencije, uglavnom literarne i pucanstvo ne komunicira dovoljno efikasno. Gradjanski sloj je jako tanak a institucionalnoj pozadini nedostaju te institucije koje bi garantirale neku vrstu zaloga za naredne generacije.