Safet POZDER: Budući reis će, evidentno, biti neko iz redova najbližih saradnika aktuelnog reisa sa kojim se redovno konsultovao, sastančio i putovao. Dakle, budući reis će, ako ništa drugo, moći da računa na aktuelnog i to u punom kapacitetu. Zar, onda, nemamo pravo na optimizam i nadu da će i budući reisu-l-ulema, ko god on bio, biti kvalitetan lider, alim, vizionar, pa i diplomata? Vrijeme će pokazati, a ja sam duboko ubijeđen da imamo.

Spisak kandidata za budućeg reisu-l-ulemu se postepeno popunjava a već aktuelna imena i prezimena potencijalnih nasljednika dr. Cerića zapravo i nisu neko specijalno iznenađenje. Istina, iznenađenje je pomalo neočekivano odustajanje od kandidature pojedinih alima, poput dr. Karića (kome je moja malenkost dala svoj glas 2005. godine) i muftije, dr. Grabusa od koga se puno očekivalo. No, šta je tu je – život ide dalje.

Nekim logičkim slijedom, dakle, kandidati se traže među aktuelnim ili bivšim muftijama. Sticajem okolnosti, prisustvovao sam sastanku na nivou svog muftiluka, na kome se razmatralo pitanje kandidatura. Iako nisam učestvovao u diskusijama niti direktno predlagao bilo koga, sa sastanka sam izišao vedar i osokoljen ugodnom situacijom. Zašto? Jednostavno, bilo je zadovoljstvo biti u krugu od nekih dvadesetak ljudi od kojih je većina sasvim otvoreno, slobodno i bez imalo zadrške iznijela svoj stav, potkrijepivši ga valjanim argumentima. (Epilog našeg mostarskog sastanka su dvije kandidature i to ona muftije tuzlanskog, mr. Husein ef. Kavazovića i druga hafiza, dr. Halil ef. Mehtića).

Svako od diskutanata je pokazao zavidan stupanj odgovornosti i brige za Zajednicom i, u tom smislu, nije prezao da predoči svoje mišljenje, ne podrazumijevajući pri tome ekskluzivitet da mora biti u pravu.

Jasno, pratim i kandidature drugih muftijstava iz kojih, opet, na scenu izranjaju imena muftija. Meta sam, vjerovatno kao i ostatak biračkog tijela, povremenih poziva i lobističkih aktivnosti, što je opet, budimo realni i jasni, sasvim normalno i očekivano. Naravno, svaki kandidat apsolutno raspolaže pravom da prezentuje svoj program i svoju viziju Islamske zajednice i barem u tome nema ništa sporno.

Međutim, ono što se nerijetko provlači po ovakvim i sličnim sastancima te u neformalnim razgovorima i razmjenama mišljenja jeste jedna vrsta zadrške ili sprege koju unaprijed i bez ikakve potrebe naturamo na pleća budućeg reisu-l-uleme. Naime, bezbroj puta sam čuo kako je gubitak (mada bih ovu riječ najradije stavio pod znake navoda sa nekoliko upitnika) dr. Cerića kao reisa nenadoknadiv te kako je on, tokom svog reisovanja, postavio iznimno visoke standarde, posebno u odnosima sa svijetom, koje će bilo koji drugi reis teško pratiti.

Prvo; drago mi je da su to napokon shvatili svi; i oni koji su podržavali dr. Cerića, a i oni koji nisu. Bilo je i krajnje vrijeme.

Drugo; apsolutno sam siguran da se, kada je u pitanju, grubo kazano, resurs zvani dr. Mustafa ef. Cerić, u isti kontekst nikako ne može dovesti riječ gubitak. Istina, dr. Cerića potkraj godine zbilja gubimo, ali samo kao reisu-l-ulemu. No, to nikako ne znači da ćemo biti uskraćeni njegovog intelektualnog, diplomatskog, vizionarskog ili bilo kojeg drugog progresivnog i afirmativnog potencijala. Uostalom, on nas je i sam u to uvjeravao, a sličnih poruka je ovih dana i sedmica sve više u eteru.

REISU-L-ULEMA DR. MUSTAFA EF. CERIĆ: Lider do čijih će se dometa teško dobaciti

Treće i, možda, najvažnije, reis Cerić jeste postavio visoke standarde koje je iznimno teško pratiti, ali, u najmanju ruku, nepošteno je spram budućeg reisa stalno i iznova opetovati tu činjenicu te čovjeka i prije početka reisovanja limitirati. Reis Cerić jeste vizionar, alim svjetskog glasa i kalibra (o tome, u konačnici, svjedoče mnoge nagrade, priznanja i učešća na različitim svjetskim skupovima) te lider do čijih će se dometa, u smislu, uslovno rečeno, vanjske politike, teško dobaciti. Međutim, iza njega je cijelih 19 godina iskustva, što je, priznaćemo, bio sasvim dovoljan i komotan period za ''brušenje zanata''. I sada, već prije prvog dana reisovanja budućeg reisa, unaprijed ga gađati floskulama tipa ''Ni na ruke mu nećeš moći politi'' ili ''Nemaš kapaciteta da pratiš njegove standarde'', jednostavno nije fer.

Uostalom, budući reis će, evidentno, biti neko iz redova najbližih saradnika aktuelnog reisa sa kojim se redovno konsultovao, sastančio i putovao. Dakle, budući reis će, ako ništa drugo, moći da računa na aktuelnog i to u punom kapacitetu. Zar, onda, nemamo pravo na optimizam i nadu da će i budući reisu-l-ulema, ko god on bio, biti kvalitetan lider, alim, vizionar, pa i diplomata? Vrijeme će pokazati, a ja sam duboko ubijeđen da imamo.

I, kako reče jedan kolega, ko god da nam bude reis, naše je da ga branimo i budemo na njegovoj strani. Bili smo ponosno sa dr. Cerićem (mada su nas neki, uslijed neobaviještenosti ili ne znam čega optužili da smo svi šutili kad je trebalo dići glas – a nismo), bićemo, ako Bog da, ponosno i sa budućim reisu-l-ulemom, ako ništa drugo onda zato što je to naša institucija – slobodno ću kazati, najvažnija.

P.S.
Gazijinu medresu sam završio 1999. godine. Kada sam se pripremao za maturu, suočio sam se sa problemom. Budući da sam poticao iz iznimno siromašne porodice o kojoj je skrbio rahmetli otac Sulejman sa minimalnom penzijom, nisam sebi, poput ostalih vršnjaka iz generacije, mogao priskrbiti matursko odijelo. Ne znajući kuda ću, obratio sam se Nezimu Haliloviću. On je kontaktirao reisu-l-ulemu, dr. Cerića a on je istog trenutka po mene poslao svog vozača koji me je odvezao do butika i kupio mi sve što je bilo potrebno ''od glave do pete''. Kroz cijelih slijedećih 13 godina osjećao sam dozu stida zbog toga što se u tom periodu nijednom jedinom riječju, ni usmeno ni pismeno, nisam zahvalio reisu-l-ulemi na toj gesti. U neku ruku mi je i drago, jer bi se to, po našem običaju, tumačilo kako kome zatreba.

Zato, sada, potpuno slobodno i iskreno upućujem jedno veliko HVALA dr. Ceriću na tome i na svemu što je činio i što će, ako Bog da, činiti za svoj narod.