Muftija ZUKORLIĆ, glavni muftija IZ u Srbiji
DA NEKO UZME SREBRENICU OD BOŠNJAKA JE NAJMORBIDNIJA I NAJNEMORALNIJA INFORMACIJA KOJU SAM ČUO
Autor: Bato Šišić
Objavljeno: 29. Jun 2012. 21:06:54
Udaljenost od matice rađa izražena osjećanja za domovinom * Tamo ljudi imaju više finansijske neovisnosti, a samim tim i više slobode u izražavanju svojih stavova

PORUKE IZ LUCERNA: Muftija IZ Srbije Muamer Zukorlić često se može sresti u dijaspori. Putuje iz države u državu, a gdje god da se pojavi izaziva veliki interes Bošnjaka kako iz Sandžaka tako i iz BiH. Razgovor s njim vodili smo u švicarskom gradu Lucernu gdje je bio gost na poziv tamošnjeg džemata.


Muftija Zukrolić: Mogućnost da se Srebrenica sa svom svojom simbolikom uzme od Bošnjaka je jedna od najmorbidnijih i jedna od najnemoralnijih informacija koje sam ja do sada dobio u posljednje vrijeme. Tu prestaje ljudski kapacitet na mudrost, taktičnost, na finoću. Tada prosto proključate, proključaju vam svi vjerski potencijali, nacionalni i ljudski potencijali i onda imate potrebu da uradite nešto, a dužni ste samo ono što možete, makar to imalo simboličku ili vrlo ograničenu težinu.
Patriotizam Bošnjaka vidljiviji u dijaspori

Bošanjci.Net: Stiče se utisak da ste više u dijaspori već u domovini, zbog čega?
Muftija Zukrolić:
Pa, to je zbog toga što je više Bošnjaka u dijaspori već u BiH i u Sandžaku. Tako da ja mojim prisustvom u dijaspori, tačnije mojom saradnjom s dijasporom, odnosom prema dijaspori, želim skrenuti pažnju svim aktivistima bošnjačkoga interesa da je dijaspora najveći resurs Bošnjaka, ali isto tako i jedan od najvećih predvodnika Bošnjaka.

Bošanjci.Net: Gdje su prema Vašem mišljenju Bošnjaci veće patriote u BiH ili u Sandžaku ili u nekim trećim zemljama, konkretnije u dijaspori?
Muftija Zukrolić:
Patriotizam je prije svega lični osjećaj i teško je dati generalni zaključak, ali moje je iskustvo da je patriotizam vidljiviji u dijaspori i izraženiji, a prema mom mišljenju iz dva razloga. Prvi je ta udaljenost od matice, od domovine, koja rađa izražena osjećanja za domovinom, a drugi je viši stepen slobode kod Bošnjaka u dijaspori, pogotovu u odnosu na političke subjekte koji predstavljaju ključni limitirajući faktor slobode ljudi kroz razne oblike interesnih ucjena. Da bi Bošnjak slobodno mislio i govorio u BiH ili Sandžaku, pogotovo o ključnim pitanjima od nacionalnog značaja, on rizikuje da se zamjeri s nekom političkom strankom koja je na vlasti, s nekim utjecajnim političarem, koji može da ugrozi njegov interes, njegov dućan, njegovu firmu, te on onda počinje tu revidirati svoje stavove ili ih mijenjati, ili šutjeti. Dok ta financijska neovisnost Bošnjaka u dijaspori daje ljudima značajniju slobodu da nemaju potrebe revidirati svoje nacionalne stavove, već ih mogu baštiniti u njihovoj originalnosti.

Mogućnost da se Srebrenica sa svom svojom simbolikom uzme od Bošnjaka je jedna od najmorbidnijih i jedna od najnemoralnijih informacija koje sam ja do sada dobio u posljednje vrijeme

Bošanjci.Net: Zašto ste se odlučili da svoje prebivalište prijavite u Srebrenici?
Muftija Zukrolić:
Srebrenica je mjesto koje je postalo svjetski simbol bošnjačkog stradanja, bošnjačkog dostojanstva, bošnjačke slobode, bošnjačkog ali i općeg civilizacijskog otpora, protiv zla, zločina i genocida. Mogućnost da se Srebrenica sa svom svojom simbolikom uzme od Bošnjaka je jedna od najmorbidnijih i jedna od najnemoralnijih informacija koje sam ja do sada dobio u posljednje vrijeme. Tu prestaje ljudski kapacitet na mudrost, taktičnost, na finoću. Tada prosto proključate, proključaju vam svi vjerski potencijali, nacionalni i ljudski potencijali i onda imate potrebu da uradite nešto, a dužni ste samo ono što možete, makar to imalo simboličku ili vrlo ograničenu težinu. Zato sam odlučio da se odazovem na poziv da svoje prebivalište prijavim u Srebrenici i na taj način dam svoj glas za taj grad na izborima. To moja odluka može biti shvaćena kao poziv svim Bošnjacima u BiH i dijaspori da učine isto, a pogotovo je važno da ovaj poziv shvate ljudi od uticaja, jer njihovi koraci imaju efekta na druge ljude. Onaj ko bude sada ravnodušan prema Srebrenici nema pravo osjećati se, a posebno ne ponositi se kao Bošnjak pa ni kao Musliman. Da se drugoj naciji i konfesiji desilo ovo što se desilo u Srebrenici, ja bih im isto na ovakav način pritekao u pomoć.

Bošanjci.Net: Kako su tu Vašu odluku prihvatili mediji u Srbiji?
Muftija Zukrolić:
Pa shodno mom iskustvu ja tek očekujem da se to sve rasplamsa, pogotovo što srbijanski mediji očito ne mogu bez mene. Nedavno sam ironično kazao da ću tražiti da budem obeštećen od srbijanskih medija koji bez moje saglasnosti podižu svoje tiraže sa mnom, jer oni od toga imaju interesa, a ja ne.

Bošanjci.Net: Da li to znači da se osjećate kao neka estradna zvijezda bez koje mediji u Srbiji ne mogu?
Muftija Zukrolić:
Ma koliko zvučalo neskromno, ali ja sam mnogo više od bilo koje estradne zvijezde, zbog toga što oni estradne zvijezde podižu i spuštaju kad hoće, a mene ne mogu da spuste. Prema tome, nema nikakve dileme da sam ja u srbijanskim medijima najomraženija ličnost bez koje ne mogu. Ali, meni to predstavlja kompliment, s obzirom na to koliko su srbijanski mediji spremni na laž i podmetačine. Mislim da ni oni nemaju odgovor na to kako nisu uspjeli da ugroze do sada sve ono što govorim, uprkos tolikim zavjerama i podmetačinama.

Dobio i srpske glasove

Bošanjci.Net: Mnogi su Vas kritizirali kada ste se pod ahmedijom kandidirali za predsjednika Srbije. Sada kada je to iza Vas, da li Vam je u suštini sve to trebalo?
Muftija Zukrolić:
Nemam nikakvu dilemu da sam ispravno postupio, a to je čak dobilo i svoj formalni epilog. Prije izvjesnog vremena na sjednici Rijaseta, koji je postupao prema zahtjevu Sabora da se izjasni o tom pitanju, Rijaset se izjasnio i potvrdio stav Mešihata i IZ u Srbiji koji su mi dali potpunu podršku, što znači da sam doduše retroaktivno dobio bezrezervnu podršku najvišeg administrativnog i vjerskog organa IZ. Oni koji su se opirali mojoj odluci ili je na neki način osporavali su uglavnom iznosili neke tvrdnje da će to škoditi IZ. A, sada vidite paradoksa, da političari koji imaju jako negativan stav prema IZ su brinuli za IZ jer su oni uglavnom bili protiv mog kandidiranja, a najveće islamske instance kako u Srbiji, tako u Sandžaku i BiH nisu zbog toga bili zabrinuti. Sve ukazuje na to da je to bio jedan jako dobar potez i postupak, to je bio do sada najznačajniji društveno-politički i civilizacijaki prodor jednog Bošnjaka i jednog muslimana na našim prostorima. Ja sam u historiji čovječanstva prvi muftija koji se kandidirao u nemuslimanskoj državi za predsjednika te države. Uspio sam dobiti oko 20 000 srpskih glasova, od toga 3000 u Beogradu od Srba, i to sa ahmedijom na glavi. To dovoljno sve govori.

Bošanjci.Net: Pratite li politička zbivanja u BiH?
Muftija Zukrolić:
U BiH pretežno pratim političke procese koji su od nacionalnog interesa, malo manje dnevno-političke, ali s obzirom da su i ti događaji jako bučni nije ih lako izbjeći. Moj princip je da treba okrečiti sobu i kad nemate dovoljno kreča, zato što ćete pomjeriti namještaj i počistiti prašinu iza namještaja, a tu mislim na SDA. Promjena je uvijek nešto što osvježava scenu. Svakako da sada tandem Lagumdžija – Radončić treba tek da se dokaže. Mi imamo neke rezerve prema Lagumdžiji u odnosu na islam i islamsku zajednicu od ranije, ali svakako da ima pravo i on da se popravi i neka mu ovo bude prilika da pokaže da je shvatio da njegova socijaldemokratska orijentacija ne mora značiti da je antimuslimanska orijentacija, a to bi mu bio moj savjet, naravno ako ga želi prihvatiti. Promjene su te koje osvježavaju političku scenu, monolitnost je u politici ta koja izaziva dekadencu. Neka nova kompozicija vlasti dokaze da je bolja, a ja ću uvijek javno stati uz onoga ko dokaže da je bolji i ko dokaže da u stvari čini ono zbog čega je biran, to jest da servisira interes građana.

Bošanjci.Net: I za kraj pitanje da li imate vremena za privatni život i kako ga provodite?
Muftija Zukrolić:
Relativno je uopće definirati šta je to privatni život. Ja sam potpuni idealista i sva moja borba je kako službena i privatna, tako individualna i društvena. Ja sam svjestan da najviše uskraćujem pravo mojoj porodici, mojoj djeci. Tu pokušavam održati koliko je moguće pozitivan odnos i ako baš i ne uspijevam. Sve drugo radim s takvim zadovoljstvom, tako da moj užitak nema razlike da li igram mali fudbal, da li putujem do Skandinavije 24 sata i vraćam se, da li učestvujem u nekom TV duelu gdje me čereče mediji. U svim tim situacijama je moj andrenalin potpuno u pozitivnom smislu i sve to ne osjećam kao teret.