JEDAN DOŽIVLJAJ "ZULIJE"
Autor: Safet Pozder
Objavljeno: 17. May 2012. 13:05:45
Safet POZDER: Govoreći o žrtvi i stradanju, autor je, razumljivo, izbjegao krv, klanje i kame ali je, zato, na vrhunski način u poemu utkao takve bošnjačke veličine kakva je Nazija Beganović iz Đulića. Tako će majka, besjedeći svojoj Zuliji, kazati i ovo: ''Kad mi se plače, pomislim, na Naziju, iz Đulića, podrinjskih, kojoj zlikovci, ubiše, sinove, Muriza, Beriza, Idriza, Feriza, Ramu, Fahrudina, i supruga, Mustafu''. I Naziji, i Havi, i Zulijinoj majci dušmani su uzeli sve ali ne i volju za životom. Ubili su im najmilije ali ih nisu natjerali da budu mrzitelji, koljači, ubice i osvetnici. Uzeli su im komad duše ali ne i ljudskost i dostojanstvo.
Pod bosanskohercegovačkim književnim nebom, već izvijesno vrijeme, svoje mjesto traži i poema o Podrinjki ''Zulija'' koja je potekla iz pera Bajre Perve, uglednog književnika, novinara i publiciste. Moj prvi susret sa ovom, po obimu malom, ali po poruci ogromnom knjigom, desio se početkom aprila 2012. godine. Mjerkao sam naslovnu stranu i razmišljao o rijeci koja se, onako vitka i zelena, probija kroz ogromne stijene i odlazi negdje u nedogled. Za početak, to je bilo sve.

Čitanju sam pristupio tek desetak dana poslije i odmah se osvjedočio da je prva veličina ''Zulije'' u tome što, da biste je što bolje shvatili i dosegli, morate je čitati više puta. Tako je i bilo. Pročitao sam je nekoliko puta i svako novo čitanje otvorilo mi je poneki novi prozor i pred mojom znatiželjom raskrililo nove horizonte mog naroda.

Iako bi se o 'Zuliji' moglo nadugo i naširoko, nekoliko detalja s kojima se autor hrabro uhvatio u koštac i vješto ih savladao, zaslužuje da bude primijećeno.

'Zuliju' nam priča majka, a majku, njene brige, strahove, čežnje, nadanja i unutarnja motrenja je teško dokučiti i razumjeti. Pisati iz bilo čije druge perspektive nije lahko, ali pisati iz perspektive majke, i to one ožalošćene i na mnoge načine ucvijeljene, i u tome uspjeti – to je pravi podvig. Po tome su Perva i njegova 'Zulija' posebni.

Perva se, u ovom slučaju, može podičiti još jednim hvale vrijednim podvigom. Iako rođeni Hercegovac (Jasenik, Konjic), on hrabro i bez ustručavanja piše o jednom posve drugom podneblju (Podrinje). Dakako, morao je prethodno savladati jedan bitan preduslov: poznavati dušu Podrinja. No, Perva je pokazao da, ne samo da poznaje podrinjsku dušu, nego se kroz nebrojene kontakte, razgovore, reportaže i tekstove o genocidu i žrtvama genocida, do u tančine saživjeo sa Podrinjem i upoznao tamošnju bol. Iz te emocije na papir se, sama od sebe, morala izliti ova poema.


Kroz cijelu poemu neumoljivo se provlači i rijeka Drina, ta krotka ljepotica koja je, kroz historiju, mnogo puta, namjesto da se svijet divi igri njenih talasa, služila posve drugoj svrsi. Ta, Bogom data ljepota, postade i ostade najveći mezaristan čiji su talasi ogasulili generacije nevino pobijenih Bošnjaka i čiji je mulj postao kaburom ''šehida, što nevini, stradaše, samo zato, što su bili, Bošnjaci, i muslimani''.

Autor poeme Bajro Perva
Dalje, autor je vješto, bez pretenzije da ga gurne u prvi plan, rekonstruisao svakodnevni život jedne tradicionalne bošnjačke porodice, što je, po meni, vrlo važno. Tako ćemo u ''Zuliji'' na vrlo sladak i prijemčiv način čitati o rođenju djeteta, učenju ezana i ikameta na desno i lijevo uho, nadijevanju imena djetetu, klanju rogatog ovna, zacurivanju i zamomčavanju, prvim simpatijama, dedi i neni, hedijama s Ćabe, iščekivanju svatovskog veselja i mnogo čemu drugome što je sastavnica našeg bošnjačkog identiteta. Unijeti takvu materiju u jednu potresnu priču i to na upadljiv a opet sporedan način je umijeće u kome je Perva, opet, uspio.

Kroz cijelu poemu neumoljivo se provlači i rijeka Drina, ta krotka ljepotica koja je, kroz historiju, mnogo puta, namjesto da se svijet divi igri njenih talasa, služila posve drugoj svrsi. Ta, Bogom data ljepota, postade i ostade najveći mezaristan čiji su talasi ogasulili generacije nevino pobijenih Bošnjaka i čiji je mulj postao kaburom ''šehida, što nevini, stradaše, samo zato, što su bili, Bošnjaci, i muslimani''.

Govoreći o žrtvi i stradanju, autor je, razumljivo, izbjegao krv, klanje i kame ali je, zato, na vrhunski način u poemu utkao takve bošnjačke veličine kakva je Nazija Beganović iz Đulića. Tako će majka, besjedeći svojoj Zuliji, kazati i ovo: ''Kad mi se plače, pomislim, na Naziju, iz Đulića, podrinjskih, kojoj zlikovci, ubiše, sinove, Muriza, Beriza, Idriza, Feriza, Ramu, Fahrudina, i supruga, Mustafu''. I Naziji, i Havi, i Zulijinoj majci dušmani su uzeli sve ali ne i volju za životom. Ubili su im najmilije ali ih nisu natjerali da budu mrzitelji, koljači, ubice i osvetnici. Uzeli su im komad duše ali ne i ljudskost i dostojanstvo.

Konačno, u Pervinoj poemi ''Zulija'', cijelim njenim tokom, od prve do posljednje riječi, primjećujemo nešto vrlo bitno i u našem javnom diskursu, kada je u pitanju zločin i žrtva, pomalo neobično. Naime, u ''Zuliji'' dominira žena. Zulija je poema o ženi i njenoj žrtvi, boli, stradanju. Žena je podnijela i podnosi veliku žrtvu o čijem obimu se rijetko i, rekao bih, vrlo stidljivo govori i piše. I u tome je jedna od veličina ovog književnog ostvarenja.
Iz svega navedenog, i na bazi ličnog, unutarnjeg doživljaja ove poeme, biću posve slobodan da kažem da se poema ''Zulija'', bez ikakvog ustručavanja i bez bilo kakvih kalkulacija, može staviti u rang bijelih šehidskih nišana širom Bosne i Hercegovine. Jer, koliko go da šehidski nišani svjedoče o jednoj borbi i jednom komadu historije na jednom frtalju zemaljske kugle zvanom Bosna i Hercegovina, ništa manju snagu, važnost i težinu nema ni ''Zulija''. Ona je autorov skromni a veliki bašluk, podignut nad patnjom i mukama njegovog naroda; bašluk koji će, siguran sam, a vrijeme će pokazati, biti prepoznat i ispravno valoriziran od strane naraštaja koji dolaze.

Otuda sam ubijeđen kako ''Zulija'' ima svoje zasluženo i veliko mjesto pod našim književnim nebom. Njeno mjesto je, jamačno, i u našim srcima, džematskim i kućnim bibliotekama ali i školskim lektirama.

Knjiga se čita u jednom dahu. Jedno čitanje uzeće vam tek desetak minuta slobodnog vremena ali će vas mnogostruko obogatiti te ''Zuliju'' najtoplije preporučujem svima a autoru Pervi od srca čestitam i želim još puno uspješnih ostvarenja.