TURSKA, BOSNA I BOŠNJACI
Autor: Mr.sc. Esmir Bašić
Objavljeno: 30. Apr 2012. 20:04:39
Esmir BAŠIĆ: Opravdana su bila očekivanja da će ta podrška Istoka biti efektnija i obimnija. Nažalost realne su ocjene da Bošnjaci nisu ni izbliza iskoristili komparativne prednosti bliskih veza i odnosa sa arapskim zemljama. Veoma je malo investitora i investicija iz arapskog svijeta u BiH, skoro da ih i nema?! Gdje je problem? Da li je problem u nama, našoj birokratiji, ili u nečemu drugom? Da li su arapski investitori nezinteresovani ili su razočarani? Da li smo mi (ne)sposobni? Zar nije logično da su u brojne prirodne resurse investirali Arapi?
Prošlo desetljeće na geopolitičkom planu obilježila je Turska. Razlog tome je prije svega zbog ekonomskog rasta koji je uzrokovao i njeno pozicioniranje važnog regionalnog i političkog faktora. Dakle, Turska je izrasla u diva koji sa sigurnošću korača na dvije noge jedna je ekonomija, a drugu politika. Zbog tih činjenica Turska postaje sve važniji regionalni, evropski i svjetski faktor. Nije onda ni čudo što se fenomenom Turske bave brojni svjetski stratezi i analitičari. Podaci turskog Instituta za statistiku pokazuje da je Turski BDP u 2011. porastao za 8,5 posto, a u posljednjem kvartalu za 5,2 posto. - Vjerovatno je ova stopa rasta BDP-a za 2011. odmah poslije Kine, druga najveća u svijetu - kako je nedavno izjavio Nihat Ergun, turski ministar znanosti, industrije i tehnologije.

Pored toga Turska je zemlja, koja je rangirana kao 17. najveća svjetska ekonomija, i želi se pridružiti grupi deset najvećih svjetskih ekonomija do 2023. godine. „Imajući u vidu tursku privrednu renesansu“ - kako to ističe novinar The New York Times Landon Thomas, - opravdanim se smatra postavljanje novog pitanja: Ko koga više treba, Turska Evropu ili Evropa Tursku? Dok Turska ostvaruje vrtoglavu privrednu ekspanziju dotle mnoge države u Evropi su umorne od dugovanja, ili se mogu smatrati srećnima ako ove godine popune budžet za jedan posto.

Bajkovita priča o turskom fenomenu zagolicava pažnju i interesovanje šta su uzroci ili koji je glavni uzrok turskog uzleta? Prije samo deset godina imali su budžetski deficit u iznosu od 16 posto bruto domaćeg proizvoda i inflaciju od 72 posto, a danas deset godina poslije za Tursku se kaže da je evropska Kina.

Svi se slažu da je stabilizacija, a onda i progresija počela sa dolaskom na vlast AKP-e partije (Stranke pravde i razvoja) i izborom za premijera Recepa Tayipa Erdogana. Dakle, recept turskog uspjeha zove se AKP-a i premijer Recep Tayip Erdogan. To je stranka koja je vratila ponos turskom narodu i koja je doprinjela nastanak priče o turskoj renesansi. Prema mišljenu prof. dr. Zeki Parlaka, dekana na Ekonomskom fakultetu Internacionalnog univerziteta u Sarajevu, razloga napretka turske ekonomije ima jako mnogo; prije svega Turska se otvorila za strane investicije, tako imate situaciju da su danas u Anadolija hoteli 50% u vlasništvu stranaca, da je Tursku prije deset godina posjećivalo 1,5 milion turista, a danas se taj broj popeo na 30 miliona. Također, zdravstvo je postalo konkurentno evropskom zdravstvu, tako operacija koja na Zapadu košta 10.000 eura, u Turskoj se ista može uraditi za 2.000 eura uz sedmodnevni boravak i to je doprinjelo da se danas veliki broj ljudi sa Zapada opredjeljuje za ove aranžmane liječenja u Turskoj.

Na posljednjim izborima koji su se organizovali u Turskoj u junu prošle godine AKP stranka je ostvarila ubjedljivu pobjedu jer je osvojila 49,9 posto glasova birača. Tom prilikom Recep Tayip Erdogan, predsjednik AKP stranke i premijer Turske, je izjavio: Vjerujte mi, Sarajevo je danas pobijedilo isto kao i Istanbul.

Dok se blagodati pobjede AKP stranke već poodavno osjećaju u Turskoj, s druge strane talasi te dugogodišnje vladavine i posljednje izborne pobjede još nisu zapljusnuli Bosnu i Hercegovinu. Podrška dostizanju blagostanju u Bosni je na čekanju, a trenutno su posrijedi posjete brojnih delegacija koje se odvijaju u oba smijera. Ono što je u ovom trenutku izvjesno je činjenica da ne treba sumnjati u izjavu premijera Erdogana izrečenu poslije izbora, jer se Erdogan potvrdio kao veliki vođa i državnik i kao čovjek čije riječi imaju težinu i obaveznost i zato su danas opravdano Bošnjački pogledi usmjereni prema Stambolu. Dok čekamo podršku prijateljskih zemalja, trebamo i mi u Bosni nešto uraditi kako bismo pomogli sami sebi, a nema sumnje da trebamo i moramo puno toga uraditi i da je mnogo toga do nas samih.

Kada je riječ o bosanskoj ekonomiji, profesor Parlak je isticao da je veliki problem za strane investicije u Bosni velika birokratija i komplicirana zakonska regulativa koja otežava strana ulaganja. To je glavni problem. Postavlja se pitanje zašto je našim nivoima vlasti problem da mjesecima ako treba rade na pojednostavljivanju i olakšavanju procedura za izdavanje raznih dozvola i da time postanemo barem konkurentni drugima, a ne da odbijamo zainteresovane ulagače. Pisalo se o tome kako je jedan investitor iz zemalja Arapskog zaljeva bio zainteresovan da privatizira kasarnu „Maršal“ ali je nakon dužeg čekanja odustao zbog birokratski prepreka i ne susretljivosti naših političara. Vjerovatno je sličnih primjera bilo mnogo.


Predsjednici najvećih svjetskih sila: Erdogan i Obama
Pored spomenutog problema profesor Parlak spominje mogućnosti za ekonomski razvoj Bosne. Pored uobičajenih razmišljanja interesantna je ideja zdravstvenog turizma u Bosni o čemu bi oni koji odlučuju trebali ozbiljno razmisliti, jer naša zemlja pruža neslućene mogućnosti za tu ideju, imamo zdravstvene kapacitete ali i dobre turističke pretpostavke. Samo još nedostaje volja i vizija da se to ostvari.

Nisu zanemarive ni mogućnosti ulaganja u kvalitetno obrazovanje. Obrazovanjem bi se mogao privući veliki broj mladih iz naše regije i svijeta da dođu studirati u Bosni pod povoljnijim uslovima.

Važan, mada ne i jedini faktor, odlučivanja i kreiranja bosanske sudbine su Bošnjaci. Narod koji je imao tešku i mukotrpnu sudbinu, ali zbog svoje vitalnosti još uvijek je na nogama prkoseći sebi i drugima. Narod koji zavređuje međunarodni respekt zbog mnogo čega. Narod u čijim su identitetu odrednice islam ali i Evropa. Autohton evropski narod koji istovremeno pripada islamskom kulturno-civilizacijskom krugu, i zato traži podršku i Istoka i Zapada. Nije slučajno prvi predsjednik predsjedništva BiH Alija Izetbegović znao mjeru kada je govorio u ratu ali i poslije rata: - Nas podržava i Istok i Zapad.

Opravdana su bila očekivanja da će ta podrška Istoka biti efektnija i obimnija. Nažalost realne su ocjene da Bošnjaci nisu ni izbliza iskoristili komparativne prednosti bliskih veza i odnosa sa arapskim zemljama. Veoma je malo investitora i investicija iz arapskog svijeta u BiH, skoro da ih i nema?! Gdje je problem? Da li je problem u nama, našoj birokratiji, ili u nečemu drugom? Da li su arapski investitori nezinteresovani ili su razočarani? Da li smo mi (ne)sposobni? Zar nije logično da su u brojne prirodne resurse investirali Arapi? Zašto bi bilo iluzorno očekivati da naša banjska lječilišta, da naše turističke destinacije preplave turisti sa Bliskog istoka? Da nismo možda izgubili njihovo povjerenje? Nije li problem bio u populističkom pristupu pojedinih naših političara umjesto da se na sistematičan i državotvoran način pristupa tom dijelu svijeta? Bilo kako bilo vjerovatno da nije kasno da se tu ipak nešto uradi da mi Bošnjaci iskoristimo tu priliku povezanosti sa arapskim svijetom, time bismo pomogli i našim komšijama Hrvatima i Srbima.

Za očekivati je da se neće ponoviti slične „greške“ sa Turcima, kao što su se dešavale sa Arapima. Važan faktor prema mišljenju profesora Parlaka da se to ne desi je bošnjačka politika. Problem bošnjačke politike predstavlja njena razjedinjenost. Bošnjaci su razjedinjeni i to razvodnjava njihovu snagu čime se slabi poziciju u unutrašnjosti zemlje ali i prema vanjskim faktorima.

Razjedinjenost je uzok ne usaglašenih stavova i različitih viđenja izlaska iz krize. Razjedinjenost je često puta i otežavajući faktor koji otežava konsenzus i sinergijsko djelovanje, ali i dokazivanje ko je glavni? Zbog svih činjenica razjedinjenost i različita mišljenja su trebala biti naša snaga, pokazalo se da je to ipak znak naše slabosti i nazatka! Nemojmo zaboraviti da živimo u složenim okolnostima i da lični interesi ne smiju dominirati nad općim i državnim, konačno, vrijeme je da se uozbiljimo i počnemo državotvorno razmišljati.