"Ovo orginalno umjetničko djelo na platnu nastalo je 1983. godine. Naslikao ga je likovni umjetnik Aleksandar L. Lucijan, a radnja se dešava u selu Vrnograč, ispred vrnogračke džamije, a riječ je o imamu Smailu Buljubašiću, čovjeku kog su strijeljali pred očima njegovih seljana zbog suradnje s Narodnooslobodilačkim pokretom."

Slika iz Kladuške vijećnice, o strijeljanju Vrnogračkog imama Smaila Buljubašića, imama sa petokrakom, tokom IV neprijateljske ofanzive 1943., predstavlja još jedno svjedočanstvo o antifašističkom opredjeljenju bošnjačkih masa, koje neki i danas žele predstaviti kao saradnike okupatora.

Svaki put kad posjetim Veliku Kladušu i kad se nađem u velikoj sali OV, prvo što mi za oko zapne je slika na kojoj Njemački vojnici vode na streljanje bošnjačkog imama. Tako sam sebi dao u zadatak da istražim i napravim malu priču o slici koja u općini Velika Kladuša zauzima posebno mjesto i pobuđuje veliki interes. Prilikom današnje posjete Velikoj Kladuši ponovno gledam umjetničko djelo. Potom se raspitujem kod vjećnika i brojnih mještana; polahko počinjem da razmotavam klupko priče o tragičnoj sudbini imama Smaila Buljubašića, kojeg su Nijemci u januaru 1943. godine strijeljali pred očima njegovih mještana.

Kako nam je rekao jedan od općinskih vijećnika Nermin Purić, "slika pokazuje kako njemački vojnici u Drugom svjetskom ratu, za vrijeme IV neprijateljske ofanzive, vode na strijeljanje muslimanskog vjerskog službenika, imama, na čijoj ahmediji sija crvena zvijezda petokraka".

"Ovo orginalno umjetničko djelo na platnu nastalo je 1983. godine. Naslikao ga je likovni umjetnik Aleksandar L. Lucijan, a radnja se dešava u selu Vrnograč, ispred vrnogračke džamije, a riječ je o imamu Smailu Buljubašiću, čovjeku kog su strijeljali pred očima njegovih seljana zbog suradnje s Narodnooslobodilačkim pokretom."

Bosanska Krajina je oduvijek imala svoje velikane koji su obilježavali jednu epohu povijesti : Muju Hrnjicu, Smajila Buljubašića, Rasima Golubića, Hamdiju Pozderca, Fikreta Abdića, Mehmeda Alagića i mnoge druge.

Povijesni pisani tragovi govore da je velika neprijateljska ofanziva "Weiss 1" (Fall Weiss ili Bijeli slučaj) iz januara 1943. godine, u kojoj su već po običaju objedinjeno nastupale njemačko-italijanske okupatorske snage, te ustaško – domobranske i četničke jedinice, bila do tada najveća ofanziva neprijatelja protiv glavnine narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije.

"Weiss 1" je započeo napadom na područja koja su držali partizani u zapadnoj Bosni i dijelovima središnje Hrvatske, a cilj je bio uništenje partizana na području Like, Korduna, Banije, Cazinske krajine i Bosanske Krajine, do Grmeča prema Kozari. Trajala je od januara do aprila 1943.godine.

Dijelovi plana i prve faze ofanzive utvrđeni su u Zagrebu, tijekom sastanka generala Roatte i generala Löhra. Broj Nijemaca angažiranih u ofanzivi "Weiss 1" iznosio je 44.000 vojnika, kojima je podršku pružilo 4.000 domobrana i oko 800 ustaša, dok su Talijani u ovu ofanzivu poveli 21.500 vojnika, oko 2.500 četnika, 2.000 domobrana i 1.000 ustaša.

Josip Broz Tito, glavni komadant snaga NOB-a i njegov Vrhovni štab dobili su obavijest o predstojećoj ofanzivi, ali su imali premalo podataka da bi napravili konkretan plan. Ipak, partizani su svoje snage rasporedili po granicama i hrabro čekali neprijateljski udar. Tokom operacija, partizanske snage su se postepeno povlačile pred brojčano nadmoćnijem i neuporedivo bolje naoružanom neprijateljskom vojskom, pružajući žestok otpor neprijateljskim snagama koje su se bližile Bihaću, napadajući sa svih strana. Jedan od pravaca nadiranja neprijatelja vodio je kroz općinu Velika Kladuša.

Tako se u Vrnograču, koji se u vrijeme Bihaćke republike , živeći u slobodi, bio gotovo preporodio – dogodila jedna od najpotresnijih drama iz poglavlja borbe i stvaranja narodnooslobodilačkih odbora.

Naime, 1943. godine ovaj gradić su u crno zavili pripadnici 2. bataljona 369. puka njemačkog Wermachta. Ulaskom okupatora u Vrnograč, pristaše okupatora i ustaša iz mjesta uprli su prst u odbornike NOO Vrnograč, koji su u vrijeme "prtizanske vladavine"pomagali nastradalom srpskom narodu u obližnjim selima, bili aktivni u propagiranju bratstva i jedinstva i pripremali ljude za odlazak u “partizansku vojsku”.

Ubrzo nakon toga, odbornici koji su odvažno ostali na svojim mjestima, iako su se mogli povući pred neprijateljem, dotjerani su pred seosku džamiju. Išli su na mjesto pogubljenja ispred uperenih puščanih i mitraljeskih cijevi, upravo kao što je prikazano na slici.

Njemački okupatori i ustaške sluge počinile su nezapamćen zločinački čin koji je zauvijek ostao u sjećanju mještana ovog velikokladuškog sela.

Taj dan su na krajnje brutalan način ubili i vrnogračkog imama Smaila Buljubašića. Prozvali su ga komunistom i streljali, iako je bio ugledan vjerski službenik. Imam Buljubašić je ubijen jer je propovijedao bratstvo i jedinstvo među narodima, štitio srpski narod i osuđivao zločinačke činove ustaša i okupatora, a jeziva slika na zidu velikokladuške Vijećnice ostaje i traje kao trajno svjedočanstvo zla sa kojim se ovaj kraj nosio tokom Drugog svjetskog rata.

Zanimljiva je i sama priča o slici koju je uradio Aleksandar L. Lucijan negdje pred posljednji bosanski rat, u predvečerje raspada komunizma. Dolaskom na vlast SDA, muslimanski dušebrižnici oskrnavili su ovo umjetničko djelo. Oni su sa slike izbrisali petokraku i slika je godinama bila skrivena u nekom zapuštenom depou. A kako smo nedavno doznali u Dnevnom listu, sliku je potom prisvojio izvjesni Ešref Hodžić, a potom je vraćena općini.
Tek prije nekoliko godina općinski načelnik Admil Mulalić dao je da se slika pažljivo rekonstruira, tako da danas ova umjetnička slika krasi Gradsku vijećnicu u Velikoj Kladuši i simbolički pokazuje da je antifašizam bio snažno prisutan kod bošnjačkih masa tijekom Drugog svjetskog rata, demantirajući zločeste tvrdnje onih koji žele da prikažu kako su pripadnici ovoga naroda bili isključivo suradnici fašističkih sila.