Naida KOVAČEVIĆ: Na političkoj razini uvodi se praksa susreta republičkih elita, što je bilo pokazatelj konfederacije država. Početkom 70-tih godina u Republikama postoje okviri unutar kojih je nešto što će 90-tih godina biti u upotrebi- inzistiranje na vlastitom suverenitetu unutar krugova političke elite. Krajem 60-tih i početkom 70-tih godina unutar bosanskohercegovačke elite dolazi do snažnog insistiranja na bosanskohercegovačkoj državnosti. Bosna i Hercegovina je početkom 70-tih godina vodila ogorčenu bitku na polju kulture, jezika, historije.

U srijedu, 28. februara, sam se našla na dijalogu u prostorijama Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH u Sarajevu, pri Institutu za istoriju u Sarajevu, u kojima bilo riječi na temu "Bosanskohercegovački put ka nezavisnost - dvadeset godina poslije" a osnovu koje su, kao uvodničari, govorili: prof. dr. Husnija Kamberović, dr. Vera Katz, Mr. Admir Mulaosmanović i Mr. Sabina Veladžić.

Iz referata
Prof. dr. Husnija Kamberović prisutne je uveo u kratki pregled bosanskohercegovačkog puta u periodu od 1945. do 70- tih godina prošlog stoljeća. Između ostalog, dr. Kamberović je u svom izlaganju kazao da bosanski su antifašisti tokom Drugog svjetskog rata koristili specifičnu bosanskohercegovačku patriotsku retoriku koja je bila atraktivna za bosanskohercegovačke Srbe, Hrvate, Muslimane, Jevreje i ostale. Na zasjedanjima ZAVNOBiH-a (1943.-1944.) izborena je ravnopravnost Bosne i Hercegovine u južnoslavenskoj federalizaciji, mada je u vrhu južnoslavenskog komunističkog pokreta bilo i drugačijih ideja. Poslije 1945. južnoslavenska federalizacija je konstituirana kao centralizovana država u čijim okvirima nije bilo mjesta za jačanje republičkih identiteta. Poslije 1960. počinje jačati republički identitet. Godine 1966. Bosna i Hercegovina žali se na neravnopravan položaj u Jugoslaviji. Tada se javlja niz problema popračenih aferama: problem izgradnje akademskog kabineta, izgradnja pruge Sarajevo - Ploče, problemi cestovnog saobraćaja i sl. Godine 1966. pokrenuto je pitanje ravnopravnosti Bosne i Hercegovine. Na političkoj razini uvodi se praksa susreta republičkih elita, što je bilo pokazatelj konfederacije država. Početkom 70-tih godina u Republikama postoje okviri unutar kojih je nešto što će 90-tih godina biti u upotrebi - inzistiranje na vlastitom suverenitetu unutar krugova političke elite. Krajem 60-tih i početkom 70-tih godina unutar bosanskohercegovačke elite dolazi do snažnog insistiranja na bosanskohercegovačkoj državnosti. Bosna i Hercegovina je početkom 70-tih godina vodila ogorčenu bitku na polju kulture, jezika, historije.

Mr. Sabina Veladžić prisutne je uvela u bosanskohercegovački put od 70- tih do 90- tih godina prošlog stoljeća, odnosno, u procese koji su se odvijali do 90. godine kada se bosanskohercegovačko društvo dezintegriralo na nacionalnoj osnovi. Konstatovala je da krajem 80-tih godina u Bosni i Hercegovini počinje jedna nova faza unutar njenog razvoja. Istovremeno, tada dolazi i do krize socijalistikog sistema u Jugoslaviji, odnosno sve oštrije kako političke tako i ekonomske krize. Došlo je do smjene ideološke paradigme. 80- tih godina prošlog stoljeća Bosna i Hercegovina izvana je destabilirana a bosanskohercegovačka politička elita u njoj popračena je nizom afera koje su pratile srbijanske obavještajne službe ( afera "Moševac", afera "Agrokomerc" i dr.). Dolazi do buđenja nacionalnog šovinizma i snažnog propagandnog stereotipa Srbije (slučaji "bosanskohercegovačke četvorke", montirani sudski procesi...), diskreditiranja međunacionalne ravnopravnosti, iseljavanja Srba iz Srebrenice i Bratunca popračenih lažima "zbog muslimanskog pritiska", propagandnih optužbi na "islamski fundamentalizam" (na tržište izlaze nova izdanja propagandne literature kao Miroljuba Jevtića "Savremeni džihad i rat") i sl. Sve ovo dovelo je do željene posljedice: reakcija Muslimana i nacionalna hegemonizacija srpskog naroda popraćena njihovim okupljanjem na Romaniji, Knežini, Titovom Drvaru i drugdje, proslavom bitke na Kosovu, promoviranje Vuka Draškovića, nazivanjem Muslimana "srpskim korjenom" a Bosnu i Hercegovinu "srpskom zemljom". Godine 1991. miniran je u Hercegovini spomenik palim partizanima te dolazi do protesta Hrvata popračenog nacionalističkim parolama. Pored postojećeg SK BiH obrazovana je Stranka demokratske akcije (SDA) nakon čega je uslijedilo utemeljenje i okupljanje u drugim nacionalnim strankama Srba i Hrvata, da je na predstojećim izborima 1991. godine, od novoobrazovanih stranaka, Stranka demokratske akcije (SDA) odnijela najveći broj glasova. 90- te su primarne godine nacionalizma i antikomunizma. Svesrpski Sabor u Banja Luci formirao je tada srpski organ u kome je "nacionalni opstanak" životni cilj. Tada se srpski nacionalni suverenitet našao iznad republičkog. Organizovani su dobrovoljački odredi u istočnoj i zapadnoj Hercegovini, kada istovremeno dolazi do zaoštravanja odnosa Srba i Hrvata. U Beogradu se održao JU samit na kojem je bosanskohercegovačku delegaciju predvodio Alija Izetbegović. Konstatovano je da Bosna i Hercegovina nema bosanskohercegovačku vlast već svaki od naroda u njoj ima svoje predstavnike. Težnje SDS-a bile su potpuno suprotne težnjama SDA. JNA počinje da mobilizira i naoružava bosanskohercegovačke Srbe a istovremeno došlo je do pogibije albanskih i muslimanskih vojnika uistom. Širio se šovinizam a po zemlji su redane barikade, straže i zbjegovi.

Doktorica Vera Katz prisutne je uvela u međunarodni koncept jugoslavenske krize u periodu od 1989. do 1992. godine dok je Mr. Admir Mulaosmanović ukratko prisutnima iznio procese koji su doveli do referenduma i proglašenja suverenosti i nezavisnosti, atmosferu prilikom raspisivanja referenduma, izlaska građana na glasanje i sve ono što je popratilo godinu 1991. Između ostalog, istakao je da "Alija Izetbegović održao je govor (nešto prije referenduma) u kojem je kazao da: naš ideal je građanska republika; za Bosnu smo zabrinuti; Bosna može ostati u federalizmu, Bosna može ostati u konfederalizmu, Bosna može biti nezavisna; ukoliko se Slovenija i Hrvatska odvoje - Bosna neće ostati u krnjoj Jugoslaviji." Na referendumu je upitano "Jeste li za samostalnu i nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu; državu ravnopravnih građana Muslimana, Srba, Hrvata i drugih naroda koji u njoj žive?" a "Livanjsko pitanje" na kojem su bila okupljena lica HDZ-a ostavljalo je mogućnost budućeg unutrašnjeg ustrojstva Bosne i Hercegovine dok su istovremeno hrvatskom narodu poručili da izađu na referendum i glasaju za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Na referendum je, sa srpske strane, vršen uveliki pritisak. Jedanaest općina odbilo je izvršiti pripreme za predstojeći izlazak na glasanje. Ipak, stanje je djelimično normalizovano. Referendum se održao u 21 općini dok se samo u općinama Bosanski Drvar i Bosansko Grahovo nije održano glasanje. Za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu glasali su Bošnjaci, lijevo orjentirani grašani i Hrvati. Na referendum se odazvalo 64, 31% građana a za referendum je od tog broja glasalo 99,4 % građana. Dok su građani izlazili na referendum pokušavalo se nizom sredstava spriječiti glasanje (pucanje u Turbetu kod Travnika, održavanje vježbi JNA i poziv srpskom narodu da na referendum ne izlaze).
Izdvojeni citati
"Početkom 70- tih godina u Republikama postoje okviri unutar kojih je nešto što će 90- tih godina biti u upotrebi- inzistiranje na vlastitom suverenitetu unutar krugova političke elite."
(Prof. dr. Husnija Kamberović)
"90- te su primarne godine nacionalizma i antikomunizma."
(Mr. Sabina Veladžić)
"Kažite mi još jednom o čemu se tu radi?- pitao je (američke poslanike) stariji Džordž Buš."
(Dr. Vera Katz)
"SDS je pokušao, po svaku cijenu, zaustaviti sve aktivnosti u proglašenju nezavisnosti Bosne i Hercegovine. (...) Za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu glasali su Bošnjaci, lijevo orjentirani grašani i Hrvati."
(Mr. Admir Mulaosmanović)
Poruka
1. marta navršit će se dvadeset godina od referenduma Bošnjaka, lijevo opredjeljenih građana i Hrvata kojim su se izborili za samostalnost i nezavisnost Bosne i Hercegovine. Referendum je bio dio demokratskog procesa. Pitanje je- je li ovo što mi živimo i gdje mi živimo, Bosna i Hercegovina zemlja ravnopravnih građana i naroda?! Ne treba nas ništa spriječiti da okačimo našu zastavu 1. marta; neka nas ona prisjeti da ove države još uvijek ima; neka nas prisjeti na licemjeran odnos međunarodne zajednice!

SRETAN VAM - 1. MART- DAN KADA SMO GLASALI ZA SUVERENU I NEZAVISNU REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU! NEKA VAS NIŠTA NE SPRIJEČI DA NA OVAJ DAN PONESETE BOJE NAŠE ZASTAVE!