Suđenje srpsko-crnogorskom krvniku
KARADŽIĆ POTVRDIO DA JE KAO VRHOVNI KOMANDANT, 9. JULA 1995. GODINE “DAO SAGLASNOST” DA VRS UĐE U SREBRENICU
Autor: BIRN
Objavljeno: 16. Feb 2012. 20:02:07
U nastavku unakrsnog ispitivanja svjedoka Tužilaštva Momira Nikolića, optuženi Radovan Karadžić je u sudnici u Haagu rekao da za ubistva u Srebrenici “nema opravdanja”, sugerišući, međutim, da ih je izazvala “volja za osvetom”, a ne nečija komanda ili naređenje.

Nikolić je odgovorio da je za sve vojne operacije neophodno “rukovođenje i komandovanje”, a da su slučajevi osvete bili “pojedinačni”, javlja "BIRN - Justice Report".

Tokom ispitivanja, Karadžić nije ni pokušao da negira svjedočenje Nikolića da su 12. i 13. jula 1995. godine, prema kojem su komandant VRS Ratko Mladić i njemu potčinjeni oficiri Ljubiša Beara i Vujadin Popović te civilni komesar za Srebrenicu Miroslav Deronjić nagovijestili da će svi bošnjački muškarci iz Srebrenice biti pobijeni.

Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za genocid nad više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i progon hiljada žena i djece iz Srebrenice, u danima nakon što je VRS 11. jula 1995. zauzela tu enklavu.

Optužnicom mu je na teret stavljen i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika mirovne misije Ujedinjenih nacija (UN) za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Nikolić (56) je pred Tribunalom 2003. priznao krivicu za progon Bošnjaka iz Srebrenice i osuđen je na 20 godina zatvora, a kaznu izdržava u Finskoj. Do sada je svjedočio u više haških procesa protiv oficira VRS-a optuženih za genocid i druge zločine u Srebrenici.

Beara i Popović su nepravosnažnom presudom Tribunala u Haagu osuđeni na doživotni zatvor zbog zločina u Srebrenici, dok je Deronjić pravosnažno osuđen na deset godina zatvora, a u toku izdrzavanja kazne je preminuo. Mladiću bi suđenje zbog zločina u BiH trebalo započeti sredinom maja ove godine.

“Kako je došlo do ubijanja?”, pitao je Karadžić, dodavši da “nema opravdanja, samo da se razumijemo”.

Optuženi je sugerisao da mu je Nikolić u razgovoru prije svjedočenja potvrdio da je “ogromna patološka mržnja glavni razlog”.

“Ne postoji nikakvo opravdanje za to što se desilo. Zločin se ne može pravdati nikakvim razlozima”, uzvratio je svjedok, prihvatajući da postoji “istorijski kontekst obostranih masovnih ubistava” iz prethodnih sukoba i rata u BiH.

Optuženi je na to konstatovao da “za to uništavanje nije bila potrebna ničija komanda” i da se “to dešavalo po istorijskom automatizmu”, te da su ubistva bila uzrokovana “voljom za osvetom koja se rađala iz haosa”.

Ispitujući svjedoka, Karadžić je potvrdio da je on, kao vrhovni komandant, 9. jula 1995. godine “dao saglasnost” da VRS uđe u Srebrenicu, nakon što mu je odobrenje za to telegramom zatražio Zdravko Tolimir, pomoćnik Ratka Mladića.

Tolimiru se sudi pred Haškim tribunalom za zločine počinjene u BiH.

Karadžić je sugerisao i da “nije bilo mnogo žrtava uzimanja Srebrenice” 11. jula 1995. godine, na šta je Nikolić rekao da je “bilo žrtava u gradu od artiljerijskih dejstava Bratunačke brigade”, a zatim i u koloni civila koja se kretala ka Potočarima, a po kojoj je otvarana vatra iz topova.

Osvrćući se na iskaz svjedoka da su 13. jula 1995. pripadnici srpskih snaga ubijali bošnjačke muškarce u Konjević Polju, u skladištu u Kravici i na lokacijama zatočenja u Bratuncu, optuženi je pitao svjedoka da li je ta ubistva vidio. “Ne, nijedno ubistvo nisam vidio”, kazao je Nikolić.

Na Karadžićevu sugestiju, on je potvrdio da je dan-dva kasnije čuo da je masovno ubistvo u kravičkoj zadruzi uslijedilo nakon što je jedan od zarobljenih Bošnjaka oteo pušku čuvaru i ubio srpskog policajca.

Dok ga je optuženi ispitivao, Nikolić je ponovio da se “prvi put otvoreno razgovaralo o ubijanju muslimanskih zarobljenika na sastanku Deronjića sa Bearom 13. jula 1995. godine” u bratunačkom sjedištu Srpske demokratske stranke (SDS). Naglasio je da je Deronjić, pozivajući se na Karadžića, “rekao da on neće dozvoliti da oni budu ubijeni u Bratuncu”, nasuprot zalaganju pukovnika Beare, koji se pozivao na svog “šefa” Mladića.

“Znači, bilo je jasno da će zarobljenici biti ubijeni, samo je bilo pitanje gdje”, izjavio je Nikolić.

Karadžić je ustvrdio da je Deronjić mogao “zloupotrijebiti” njegovo ime, ali je svjedok odgovorio da to ne može da kaže, ponavljajući da se Deronjić često pozivao na Karadžića.

Optuženi je svjedokov kredibilitet pokušao da naruši i sugestijom da je Nikolić, tokom pregovora sa Tužilaštvom o priznanju krivice 2003. godine, u jednom trenutku prihvatio da je odgovoran i za zločin u Kravici. Potvrđujući to, Nikolić je, međutim, objasnio da je to učinio greškom i da se dan kasnije ispravio i izvinio tužiocima.

“Ja sam prihvatio svoju odgovornost za sve što je učinjeno i ne kajem se. Priznao sam krivicu, pokajao sam se i lakše se osjećam”, rekao je Nikolić na kraju svjedočenja.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u utorak, 21. februara 2012. godine.