NOĆ GENERALA POD KROVOM SPC
Autor: Bojan Jovanović
Objavljeno: 07. Feb 2012. 19:02:29
Bojan JOVANOVIĆ: Čime je Vasilije otkupio svoju glavu, šta je dao u zamenu za slobodu i ćutanje, više je nego jasno.
Prvo što sam ispričao policiji i kabinetu osim pedofilije jeste saznanje gde se kriju novac i zlato pokradeni za vreme rata u BiH, o nelegalnoj trgovini o kojoj mi je pričao sam Vasilije a koju su radili on i Biljana Plavšić, o masovnim grobnicama ljudi koji su se povlačili iz Srebrenice. A na prvoj liniji je bio Vasilije Kačavenda. Ponudio sam adrese i brojeve telefona ljudi koji su spremni to da potvrde i koji su bili spremni da otkriju imena oficira koji su vršili egzekucije za Vasilija Kačavendu, bilo je priče o preprodaji humanitarne pomoći, o stradanju sveštenika Jeremije Starovlaha na Palama koji je stradao ne zato što nije hteo da govori nego zato što je hteo da govori.
16. decembra 2008. desila se noć generala ili noć izdajstva svega onog čime se mi Srbi busamo u grudi da nam je sveto. Tu sam temu posebno obradio kroz knjigu a posebno ću je akcentovati na konferenciji za štampu. Ja još uvek nisam progovorio, nego samo govorkam prvo da im pokažem da ih se ne plašim a i ne bi bilo interesatno da pre objavljivanja knjige baš sve da otkrijem.

Jedna od najzanikljivijih stvari će biti ime čoveka koji mi je rekao ko i gde čuva Ratka Mladića, što će nedvosmisleno potvrditi da se znalo gde je, gde ga skrivaju sve vreme i ko ga je čuvao.

A sada da se vratim najvažnijoj temi ili srpskom crkvenom fašisti.
U jeku najveće borbe protiv Vasilija Kačavende koju je predvodio ni manje ni više nego kabinet Borisa Tadića i vrh Demokratske stranke 16. decembra 2008., u večernjim satima u predsedništvo dolaze članovi Sinoda SPC, pojačani sa tim istim Vasilijem. Inače on je jedini vladika koji za zasluge u ratu biva nagrađen činom generala.

O jednoj od zasluga je pričao i svedok na suđenju Francu Kosu u Sudu BiH, koji je bio pripadnik 10. divezantskog odreda. On je potvrdio da ga je načelnik obaveštajne službe Petar Salapura poslao kod Vasilija Kačavende da uzme novac. S tim novcem on je u Beogradu kupio 'aerosolne bombe' koje su zabranjene po Ženevskoj konveciji čime je Srbija tada prekršila embargo na izvoz oružja ali i Ženevsku konveciju. Te bombe su tajno prebačene preko Popova i Amajlija, i bile su namenjene za Srebrenicu. Poseban komentar nije potreban.

Posle pisma koje je vladika Grigorije pustio u javnost, i kada se digla prašina, mnogi su se uplašili, ne da će se crkva osramotiti nego da će biti raskrinkani zbog upletenosti u mutne rabote.

Iz cele situacije videlo se da je sve namešteno. Pismo je postiglo pun efekat i u noći generala vladike dolaze na noge Tadiću na čelu sa Kačavendom.

Sam savetnik predsednika Tadića mi je posle potvrdio da je Grigirije pustio pismo u javnost kako bi ušao u Sinod, što se naravno i dogodilo.


Zločinci i žrtve genocida

Posle tog noćnog viđenja u predsedništvu još mi je rečeno, bolje da imamo jednog kompromitovanog Kačavendu nego poštenog Grigorija čiju krivicu treba da dokazujemo sledećih dvadeset godina.
Čime je Vasilije otkupio svoju glavu, šta je dao u zamenu za slobodu i ćutanje više je nego jasno.
Prvo što sam ispričao policiji i kabinetu osim pedofilije jeste saznanje gde se kriju novac i zlato pokradeni za vreme rata u BiH, o nelegalnoj trgovini o kojoj mi je pričao sam Vasilije a koju su radili on i Biljana Plavšić, o masovnim grobnicama ljudi koji su se povlačili iz Srebrenice. A na prvoj liniji je bio Vasilije Kačavenda. Ponudio sam adrese i brojeve telefona ljudi koji su spremni to da potvrde i koji su bili spremni da otkriju imena oficira koji su vršili egzekucije za Vasilija Kačavendu, bilo je priče o preprodaji humanitarne pomoći o stradanju sveštenika Jeremije Starovlaha na Palama, koji je stradao - ne zato što nije hteo da govori, nego zato što je hteo da govori.

Mudro je srpski vrh iskoristio te informacije da ojača svoje pozicije, ali snimci Tadićevog savetnika koji mi je nudio sve i svašta za prisluškivanje Kačevende dobro će ih zakopati kao i telefonske poruke koje sam sačuvao.

Ubistvo bogoslova o kome sam govorio je posebna tema. Odvešću novinare na mesto gde su pokopani delovi zemnih ostataka. Vasilije je mislio da će crna zemlja sakriti njegove tajne, ali se grdno prevario. Javljaju se ljudi koji su učestvovali u prikrivanju tog događaja sa konstatacijom da je tu bilo mnogo mutnih radnji i da se ne radi o ubistvu nego o svirepom i fanatičnom ubistvu jednog deteta, koje nije htelo da pristane na seks sa Vasilijem i što je o tome počeo da priča.

Neke aktere sam ranije pomenuo i izazvao baš onakvu reakciju kakvu sam i očekivao da sve u paničnom strahu negiraju. To su sve najbliži Vasilijevi saradnici i neki su otišli tako daleko da su negirali da sam ja ikada bio u manastiru Paparaci. Inače to je kažnjeničko mesto, gde neistomišljenici idu na prevaspitavanje ili bolje rečeno to je Vasilijev Goli otok. To mesto ima dugu tradiciju pedofilije, homoseksualizma, a kada sam ja došao tu, Vasilije me je zadužio da manastir obnovim ali ne za službu Bogu nego da ima gde da dođe ako se ipak predomislim da možemo da budemo sami, da možemo da zanoćimo i da budemo intimni. Kaže: to ću uraditi tebi za ljubav.

Najgluplji je bio sveštenik iz Brčkog koji je negirao da me je prijavio na svojoj adresi u Brčkom gde sam inače krajnje nelegalno dobio ličnu kartu i bio mi je u izradi i pasoš. Inače se i njemu sudilo za pedofiliju i njegova ćerka je supruga Vasilijevog prvog đakona.

Za moje ućutkivanje osim Dodika i Tadića koji su trebali da uhapse mene i mog advokata, a Vasilije je angažovao i policijskog inspektora Nebojšu Lazića Zengu, koji se pominje kao ubica Ljubiše Savića Mauzera, a i on je u Srbiju preko Republike Srpske prebacio ubicu vlasnika hrvatskog Nacionala Ive Pukanića, Željka Milovanovića.

Zašto se Zenga tajno sastao sa Vasilijem u Derventi i zašto je baš on pomogao ubici Željku Milovanoviću, i to će se uskoro saznati.

Inače Zengu u policiju vraća Dodik, Kačavendin zaštitnik. Još će interesantnije da bude kada budemo saznali šta su od Ive Pukanića tražili Dodik, Milo Đukanović i još neki, kada su mu u jednom hotelu nudili 300,000 eura.

Vasilije nam je sada na svetosavskom balu pokazao kako se lako troše tuđe pare, ali nadam se da će knjiga dosta pomoći i da se deo pokradenog vrati građanima Bosne i Hercegovine.