Ispovjest Beograđanina Bojana Jovanovića o pedofiliji, kriminalu i zločinima u SPC-a
PEDOFILI I KRIMINALCI POD KROVOM SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE NEOMETANO NASTAVLJAJU SVOJ KRVAVI PIR
Autor: Bojan Jovanović
Objavljeno: 29. Jan 2012. 20:01:30

Bojan Jovanović


Kada sam uspeo da se izvučem iz pakla pedofilije, homoseksualizma i kriminala koji vlada u Srpskoj crkvi a čiji su predvodnici Vasilije Kačavenda i njegovi kompanjoni obratio sam se baš tim glasnogovornicima koji su kunu u moral, pravdu, pravoslavlje, a naišao sam na nešto sasvim drugo.
U kabinet predsednika Tadića obratio sam se po preporuci srbijanske tajne službe i policije. Bez obzira na sve dokaze koje srpska policija ima protiv ljudi iz crkve ništa ne mogu da urade bez političkog odobrenja. Svi dobro znaju za slučaj Pahomije. Razgovarao sam sa policajcima, koji su iz Beograda bili poslani u Vranje, koji su mi rekli da su bili spremni da uhapse Pahomija ali da je samo stigla depeša, STOJ!
Prije nekoliko mjeseci 36-godišnji Beograđanin Bojan Jovanović, dao je medijima šokantnu ispovijest o pedofiliji, kriminalu i zločinima pod krovom Srpske pravoslavne crkve. Tada je posebno naglasio da je u Bijeljini bio đakon Vasilija Kačavende od kojeg je svašta doživio i proživio. Te kako je tada izjavio da mu je Kačavenda mučio tijelo i dušu i o tome da je morao progovoriti. Ovim povodom objavljujemo tekst / ispovjest Bojana Jovanovića koji je ekskluzivno napisao za Bošnjaci.Net. Nadamo se da Tužilaštvo i parvosudni organi u BiH neće zatvarati oči pred onim što je ovaj mladić doživio od zlotvora Kačavende pod krovom Srpske pravoslavne crkve, kao i srpskog političkog i policijskog rukovodstva.



Srpski narod nema političare koji treba da nas vode. Političari su ljudi koji treba da putuju da usavršavaju sebe gledajući na razvijeni svet i na taj način nam obezbede bolju budućnost. Mi imamo birokrate koji šetaju gore dole, koji se sele iz kancelarije u kancelariju, pričaju ono što hoće da čuju i oni gore i oni dole čime su nas doveli na ivicu anbisa. Svaki dan slušamo velike mudrosti i gledamo heroje ali bez prave iskrenosti i bez herojstva.

Takva politika nas je strogo podelila na nas koji smo naterani i naučeni da trpimo i na njih koji misle da su Bogom dani da potroše sve naše vreme verujući da je baš njima data neka uzvišena misija ne obazirući se šta će iza njih ostati i da li je to što rade zaista ispravno.

Produkt takve politike jeste jedna vrsta izolacije od ostatka sveta koji nas gleda sa čuđenjem, dokle ćemo da teramo na svoju štetu umesto da se okrenemo budućnosti i da vidimo da život nudi mnogo opcija.

Za to vreme srpske birokrate traže ljude na koje se može izvršiti pritisak da ih ništa ne može iznenaditi kako bi projektovali budućnost, naravno sa njima kao doživotnim vođama na čelu.

Kada sam uspeo da se izvučem iz pakla pedofilije, homoseksualizma i kriminala koji vlada u Srpskoj crkvi a čiji su predvodnici Vasilije Kačavenda i njegovi kompanjoni obratio sam se baš tim glasnogovornicima koji su kunu u moral, pravdu, pravoslavlje, a naišao sam na nešto sasvim drugo.

U kabinet predsednika Tadića obratio sam se po preporuci srbijanske tajne službe i policije. Bez obzira na sve dokaze koje srpska policija ima protiv ljudi iz crkve ništa ne mogu da urade bez političkog odobrenja. Svi dobro znaju za slučaj Pahomije. Razgovarao sam sa policajcima, koji su iz Beograda bili poslani u Vranje, koji su mi rekli da su bili spremni da uhapse Pahomija ali da je samo stigla depeša, STOJ!





I u mom slučaju policija je bila više nego zadovoljna, čak mi je bivši direktor policije rekao hvala vam što ste došli odavno se spremamo da se obračunamo sa tim šljamom, ali morate da znate ako nas neko iz politike stopira mi smo nemoćni i najbolje bi bilo da se obratite vrhu vlasti.

Ljudi iz kabineta su me dočekali sa velikim oduševljenjem. Stav je bio da Srbija mora postati evropska i da mora da raskrsti sa ljudima kao sto je i Vasilije Kačavenda, jer ne možemo u Evropu sa ljudima koji su pedofili i koji imaju debele kriminalne dosijee.

Sastancili smo dobrih četiri godine gde sam ja za njih prikupljao informacije čekajući pravi trenutak gde će država da stane na put toj pošasti. Prvi dogovor je bio da će sve da se resi dogovorom za stolom kako se sramota ne bi iznosila u javnost.

Kada sam im rekao da posedujem kompromitujuće snimke ponuđeno mi je šta god želim za njih. Ponuđeno mi je da me kabinet ozvuči da mi daju pitanja koja treba da postavim određenim ljudima iz crkve i naravno Vasiliju Kačavendi. Onda te snimke treba da donesem njima. A onda sledi nagli preokret, da je bolje da imaju jednog kompromitovanog Kačavendu nego jednog navodno poštenog Grigorija čiju krivicu treba da dokazuju sledećih dvadeset godina, da treba da sačekamo da patrijarh umre. Na dan patrijarhove smrti zaista sam dobio poziv kada mi je rečeno Jovanoviću sada je vaš trenutak.

Nažalost ipak je preovladala ona stara kada se dva velika susretnu oni se dogovore.
Ista stvar je i u samoj crkvi. Patrijarh Pavle me je primio tek kada sam zapretio da ću sve izneti u javnost. Na pređašnje molbe se nije obazirao. Kada je čuo temu, rekao je da to ne želi da sluša jer on ne može sa time da se bori i ako ne čuje i ne zna. Tako je on omogućio da pedofili i kriminalci u okviru crkve neometano nastave svoj pir. Drugi crkveni velikodostojnici sa kojima sam se viđao hteli su takođe da se domognu snimaka. Na jednom saboru vladika Grigorije se pozvao na emisije “60 minuta” sa televizije federacije gde se govorilo o stradalom bogoslovu i direktno za njegovu smrt optužio Vasilija Kačavendu.

Sutradan me je taj crkveni velikodostojnik zvao i rekao kako smem da sarađujem sa Grigorijem i da smo sinoć umalo ubili Kačavendu. Tako je te noći Kačavenda završio u bolnici “Dragiša Mišović” u Beogradu. Zbog čega mu je pozlilo kada nema ništa sa tim ostavljamo svima da sami zaključe.
Prvo pismo koje je po zahtevu patrijarha Irineja doneseno na prijavnicu Patrijaršije i gde je pisalo direktno patrijarhu na ruke, iz kabineta kažu da do njih to pismo nikada nije došlo. Kako je koverat nestao između prizemlja i prvog sprata i ko je to dobio na ruke više je nego jasno.

Drugi zahtev za prijem kod patrijarha Irineja odneo sam direktno u kabinet gde sam dobio potvrdu prijema. Ali dokazi za pedofiliju, ubistvo mladića u manastiru Papraci, koje smo trebali da predočimo majka bogoslova, moj advokat i ja ili nisu toliko zanimljivi ili se nadaju nekom čudu da će pokušati ovo da zataškaju. Samim tim crkva je sebe dovela u bezizlaznu situaciju da brani neodbranjivo.

Sve ovo je samo deo onoga što će svi ljudi moći da čitaju u knjizi koja će uskoro izaći. Moj advokat g. Duško Tomić je savetovao da knjigu ne izdajemo dok Sud BiH ne da svoje mišljenje, ali pošto je i to završeno i pored svih pritisaka i pretnji uspeli smo da završimo sve i uskoro će knjiga ugledati svetlost dana.



Tada ću javnosti dati snimak da čuju gde mi predsednikov savetnik za prisluškivanje Kačavende i drugih ljudi iz crkve nudi šta god hoću.

Knjiga će kako je rečeno rasvetliti pre svega misterioznu smrt bogoslova koji je seksualno zlostavljan, političko crkvene odnose. Po objavljivanju knjige odvešću sve novinare u manastir Papracu da im pokažem gde smo sahranili deo zemnih ostataka ubijenog bogoslova koji je svoj život položio sačuvavši čast i čist obraz.

Zahvaljujući sve većoj podršci, naročito ljudima iz EU, uskoro će pokazati da su se džabe kitili lentama i raznim ordenjem, jer je istina ipak jača od nestine u koju nas konstantno vode.

Ovom prilikom još jednom javnosti dajem snimak iz patrijaršije gde mi Kačavenda nudi put u Rusiju pod lažnim imenom da javnost još jednom čuje o kakvom je čoveku reč i šta se sve radi u ustanovi koja bi trebala da bude stožer morala.

Dajem vam o obraćanje patrijarhu sa potvrdom prijema da vidite od čega se okreće glava.

Krvoločni psi genocidnog vakta u BiH