Genocidni kerovi

Nakon najave da mr. Fatmir Alispahić sa omladinskim organizacijama iz Gradačca i Gračanice u nedjelju 8. januara organizira manifestacije pod naslovom „20 godina genocidnog projekta Republike Srpske“, banjalučki mediji nisu mogli sakriti bijes što se neko uopće usudio da „veliki jubilej“ oskrnavi istinom o genocidnom porijeklu Republike Srpske. Sljedbenici Radovana Karadžića su se taman ponadali kako će centralna svečanost u Banja Luci proći u duhu šminke i laži, kojom će Republiku Srpsku predstaviti kao tekovinu demokracije, kada se ispostavilo da će slika imati i svoje naličje u vidu manifestacija koje organiziraju bh. patrioti. Naime, događajima u Gračanici i Gradačcu pridružuju se i mnoge druge sredine, u domovini i dijaspori, gdje ćemo se na prigodan način prisjetiti da u Evropi egzistira tvorevina nastala na zločinu, i da je otpor protiv tog zla, zapravo temeljni antifašistički i humanistički osjećaj. Znaju to jako dobro u Republici Srpskoj, gdje se jedino uzdaju da će laž i korupcija prekriti istinu, što se evo ispostavlja kao ćoravo nadanje, jer bh. patrioti, konačno, istinu ne daju ni za šta na svijetu. Otud proističu ti nekontrolisani izljevi bijesa kojima se nastoje omalovažiti, oljagati, izvrijeđati organizatori manifestacije „20 godina genocidnog projekta Republike Srpske“.
Sociolog Slobodan Nagradić smatra da „najavljeni događaji pokazuju da je BiH nemoguća zajednica“, „da ova zemlja nema budućnost“, što po njemu znači da BiH može opstati samo na laži, jer ako bude istine, Srbi će se naći uvrijeđeni i neće htjeti živjeti u takvoj BiH. On predviđa da će ovakvih skupova biti još, što znači da velikosrbi strahuju da će se u Bošnjaka probuditi osjećaj za pravdu i istinu, i da će konačno zatražiti ukidanje entiteta koji su rezultat ratnog zločina, prisile, ucjene, pa i izdaje.

Glavni Karadžićev advokat genocida odavno je maglajska spodoba koji se krije iza tamnih naočara Dževad Galijašević, kojega velikosrbi za šaku čvaraka poput kera vodaju na lancu da laje na šta mu oni narede. Naravno ovaj slugan im služi, vjerno i ponizno, pri tom poganim jezikom napadajući Bosnu i Bošnjake. Podsjetimo se da jedan od ideologa genocida Jovan Rašković o Srbima je govorio kroz tzv. rektalni sindrom, koji se može pripisati i Galijaševiću, s obzirom na tu mazohističku potrebu da izviruje iz genocidnih srpskih stražnjica. Pošto su velikosrbi majstori laži i prevare, tako su i svog kera, nepismenog prostaka i seljobera Dževada Galijaševića odjenuli, prvo u funkciju tzv. eksperta za terorizam a evo sad i u funkciju „predsjednika Fonda za humanitarno pravo". Sad ova bošnjačka nakaza i veliko ništa govori kao „predsjednik“ nečega. Nešto nas čudi što se nije oglasio lažov i samoproglašeni ekspert za terorizam, ćosavi četnik, Darko Trifunović. Jer ova dva srbocidna kera obično laju u isto vrijeme. A još kad im se pridruži dežirni ker Vasić, čiji šef Milorad Dodik godinama laje po beogradskoj naružbi. Ove kerove sa lanca je izgleda pustio srbijanski predsjednik Tadić. Ako Tadić u skorije vrijeme ne poveže svoje kerove može mu se desiti da ga tako bolesnog rastrgaju. Jer tako biva, gazde koji ne svežu svoje bijesne kerove oni se obično okome na njih.

Istog dana kada je objavljeno da će se u Gradačcu i Gračanici govoriti o genocidnom projektu Republike Srpske, a u povodu „velikog jubileja“, uslijedile su momentalne reakcije u kojima je, praktično, Bošnjacima zaprijećeno da takav govor vodi uništenju bh. budućnosti. Ta prijetnja znači da će bh. budućnosti biti samo ako se prihvati laž o Republici Srpskoj, kao tekovini demokracije i humanizma. Ovaj prijetnja dramaturški posve odgovara situacijama iz 1992. kada su četnici od Bošnjaka tražili da im predaju lovačke puške kako ih ne bi pobili. Bošnjaci su predavali maloborojno oružje, u ime mira i povjerenja, i potom bivali likvidirani. Sada bi to značilo da Bošnjaci treba da zaborave kako je nastala genocidna tvorevina Republika Srpska, u ime mira i povjerenja, kako bi Republika Srpska u toj tišini izgurala razbijanje Bosne i Hercegovine. Radi se o providnoj podvali na koju Bošnjaci neće pristati.

Za manifestacije u Gračanici i Gradačcu je, ni kriv ni dužan, optužen reisu-l-ulema Cerić. Rečeno je da „odapinje otrovne i ratnohuškačke strijele prema Srpskoj“, da je „posljednji ozbiljniji ostatak svađalačkih predstavnika u regionu“ - iako ni u najavi, ni u realizaciji, nigdje nema reisa Cerića. Ovo samo govori o namjeri da se reis Cerić stigmatizira u svakom povodu, pa i tamo gdje ga nema, a da se svaki bošnjački progovor o svome stradanju, i o porijeklu Republike Srpske, proglasi „ratnohuškačkim“ i „svađalačkim“. Sad bi Bošnjaci trebali, u strahu da ih neko ne optuži za ekstremizam, zaboraviti svoje žrtve. A ta prijetnja, očito je, ne daje rezultata.

Dvadeset godina srpsko-crnogorskog genocidnog fašizma u BiH

Fatmir Alispahić odavno već služi kao primjer – kako prolazi Bošnjak koji drži do svog dostojanstva. Još je rahmetli Nedžad Ibrišimović kazivao da je Fatmir Alispahić najnapadaniji bošnjački intelektualac, koji uprkos tome ne posustaje i uspravno drži svoje pero. Evo, i sada, na Fatmira se sručila gomila laži i uvreda. Od onih koje je izrekao Galijašević citiramo sljedeće: „fašista“, „klasični ekstrem“, „brani radikalizam i ekstremizam“, „najobičnija štetočina“, „Bošnjaci nisu budale, a on jeste“, „Bošnjaci nisu vehabije, ali Alispahić jeste“, „on je mentalna podrška svakom radikalizmu“, „ekstremna budala“... Zar je nešto čudno da o Fatmiru Alispahiću tako razmišlja velikosrpski ispredak Dževad Galijašević, ali jeste čudno da Marko Vešović razmišlja na sličan način.

Sve ove uvrede izrečene su u kratkoj reakciji u povodu najave da će Fatmir Alispahić održati predavanja u povodu 20. godišnjice genocidnog projekta Republike Srpske. Prije će biti da velikosrbi nisu mogli sakriti bijes što u Bošnjaka ima uspravnih ljudi koji se ne mogu fascinirati srpstvom i ekavštinom, i koji su ponaviše fascinirani borbom za istinu. Zapravo, tolika količina uvreda i izmišljotina govori da su manifestacije u Gračanici i Gradačcu pun pogodak, jer su razbile očekivanja Milorada Dodika i ostalih sljedbenika Radovana Karadžića da je javnost spremna zaboraviti genocidno projeklo Republike Srpske. Ne samo da nema zaborava, već se afirmira ideja o ukidanju entiteta pod pravnim argumentima da je Dejton potpisan pod prisilom i ucjenom. O tome će govoriti Fatmir Alispahić.

Slobodan Nagradić je bio u pravu – ovo je početak javne, otvorene, poštene, antifašističke, civilizacijske, humanističke borbe za ukidanje neostvarenog Dejtonskog sporazuma i kriminalnog dejtonskog poretka i za povratak Republike Bosne i Hercegovine, kao jedinog legalnog i legitimnog okvira iza kojeg su 1992. godine stali svi Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Banjalučka proslava „velikog jubileja“ slobodno se može nazvati komemoracijom za Republiku Srpsku, kojoj je mjestu u mrtvačkom sanduku Radovana Karadžića. Ovo je proces koji se više ničim ne može zaustaviti, jer iza projekta povratka Republike Bosne i Hercegovine stoje i pravo i pravda, a iza Dejtonskog sporazuma i Republike Srpske stoje genocid, apartheid i prevara.

Na kraju, podržavajući incijativu Omladinskog kruga Medžlisa IZ Gračanica i Omladinskog kulturnog centra Gradačac kao i predavača književnika i publiciste mr. sc. Fatmira Alispahića pod motom „20 godina genocidnog projekta Republike Srpske“, Bošnjaci koji žive u New Yorku i okolici u subotu, 7. januara 2012. godine za Amerikance priređuju predavanje na istu temu.