KUD NESTAŠE BAJRAM I DŽEMA UJKIĆ?
Autor: Rama Novović
Objavljeno: 01. Dec 2006. 20:12:11
 Ja odlučih u ime Allaha, samovoljno bez imalo straha, iako mi malo drhte ruke, što od žalosti, a što i od muke. Stalno se pitam, a odgovora nema, gdje nestaše Bajram i Ujkić Džema, kad će kući svojoj da se vrate, jesul’ živi, da li nešto znate? Kad će doći kući iz daleka, ne može više familija da čeka, mora neko o njima nešto znati, ne mogu jednostavno sa dunjaluka nestati. Jesul’ živi, da li ima nade, šta li ovi iz zakona rade? Da li za nas ima Božije pravde? ili za nas u Crnoj Gori treba znati, kada dođe vrijeme za glasati. Tu je opet srbo-crnogorska pamet plitka, dugogodišnja genocidna politika, umiješala svoje prljave prste, ubijati s reda one koji se ne krste. Da su u pitanje Srbo-Crnogorci bili, bi se digla kuka i motika, i pronašla prokletog krvnika. Nije Bajram nikom’ loše učinio, da bi poštenog čovjeka ubio, nikom’ nije ni vodu natrunio, al’ opet je glavu izgubio. Nikome se nije zamjerio, niti se od ikuda tu do selio, tu je starinom i od pamti vijeka, najstarija u kraju kolijevka. Neg’ su to veliko-srpski fanatici, doseljenici u našoj Ržanici. To su ljudi niskoga soja, izuzetak maloga broja. Koji su brzo zaboravili, kako smo im glave spašavali, da ih drugi ne bi proganjali. Zar su za vrijeme ‘bratstva i jedinstva’, razmišljali za naš progon i ubistva? Naš ih hljeb i so ukrljila, imena se njihova izgubila. Ništa živo u kući neimali nit’ se malom više radovali. Moje tijelo obuzima jeza, od ubistva Ujkić Eljeza, na livadi u Gruništa, nedaleko od zaseoka Firišta. Dušmanski, i to baš s leđa, kao razlog bješe prkosena međa. Na njega Gojko uputi rafale, u prisustvu žene i dječice male. Gledala su djeca kad im babo pade, i kotrljanje niz strme livade. Ubila ga mržnja vlaška stara, i trijebljenje sela od Šiptara. Sudske sprdnje, dragi moj sine, za gnusni zločin Gojko odgovara samo dvije godine. On je nagradu sigurno dobio, jer je jednog ‘Turčina’ ubio, kako nagradu tako i pare, i još ljepše prima socijale. Od tih rana Elez dušu dade, to Bajramu vrlo teško pade, nije lahko brata izgubiti, a još gore ubistvo neosvetiti. Jedna rana u srcu mu osta, koja ga sigurno i života košta, što ne ode negdje u tuđinu, nego posta meta kaurinu (…) |