Avdo METJAHIĆ: Ono što je Srbija priredila Bosni, uz pomoć bosnaskih pravoslavaca (Srba), koji ovakvog lidera i zaslužuju, poznato je američkoj javnosti, koja nije ovoj posjeti pridavala nikakav značaj. Bosanski pravoslavci, za račun nekog srpstva, od uvijek su bili poltronski i špijunski naklonjeni Srbiji, koja ih je koristila u svoje ekspanzionističke svrhe. Ni danas nije drugačije, ali taj zalogaj za Srbe i njihove poltrone u Bosni, je prevelik, da će ih ugušit pri prvom pokušaju.

Vijesti koje nas zapljuskuju sa Balkana, skoro su uvijek sa istog izvora, uvijek mutne, tako da ni hajvani neće utuliti žeđ sa njega. Izvor o kojem bi želio malo više reći je Srbija, koja luta besciljno već nekoliko stoljeća. Nažalost nikako da se smiri i da nađe svoj istinski prostor, koji je namijenjen svakom čovjeku planete, da bi živio u miru i spokoju.

Na tim prostorima uže Srbije, nikad da se rodi čovjek, koji će bit u stanju da pokaže pravi put svom narodu. Da im utuli u glavi, da na tim prostorima žive i drugi narodi, koji Balkan smatraju isto svojim i od Boga datim. Gospodina Čedomira Jovanovića i njegovih istomišljenika nije odvoljno, jer njihovi pravični glasovi su ugušeni i izokrenuti, te nikad ne stižu na vrijeme među zbunjene mase Srba.

Izgleda da je Konfucije bio u pravu, što napisa: “Onom ko je jednom vladao nad drugima, nesnosna je vlast svakog drugog nad njime”.

Prekrajanja granica na Balkanu, bilo je samo u domenu Srba i Crnogoraca, koji tuđe prostore i babovine nazivaju njihovim svetim posjedima. Da nebismo bili samo mi ti, koji otvraju debeli dosije Srbije, koji je pun divljačke prošlosti, prenijeti ćemo nekioliko izjava poznatih ličnosti svijeta, koji će potvrdit naše navode.

Predsjednik Francuske Žak Širak, za ručkom juna 1995., na sastanku šefova vlada država članica EU, rekao je: "Srbi su narod bez zakona i bez vjere. To je narod razbojnika i terorista."
David Gompert, stariji direktor za Europu u Savjetu za nacionalnu sigurnost u vrijeme Bushove administracije, za časopis “Foreign Affairs”, jul-avgust 1994. godine izjavi je: "Mi bi smo trebali da Srbiju osudimo na karantin, sve dok se virus koji ona nosi ne izbriše."
Johan Fritz, direktor bečkog dnevnika “Die Presse” i direktor Međunarodnog Instituta za štampu takoder izjavi: ”Uostalom, bosanski Srbi su za nas uvijek bili i ostali samo banda razbojnika i ubica."

Također “Frankfurter Allgemeine Zeitung” je objavio: O približavanju Srbije EU "treba dvaput, pa i triput, razmisliti".

Za državu i narod, gdje se kriminalci predstavljaju kao patriote, sigurno onaj napredni dio svijeta, uvijek će misliti isto, i izjave će biti slične ovim nekoliko poznatih svjetskih ličnosti.

Kod Srba, i za Srbe, svi narodi u njihovom okruženju su srpskog porijekla, pa njihova historija čak doseže do Rimljana i začetka krišćanstva. Samo što još nisam nigdje pročitao da je i Isus Hrist Srbin. Ustvari prijatelj iz New Yorka mi je javio da postoji video zapis da jedan Srbin, vjerovatno član SANU, tvrdi da je čak govorio srpski jezik.

Posljednjih dana procurila je vijest, da je presjednik Republike Šumske Milorad Dodik u posjeti SAD. O tome je već detaljnije izvjestio web magazin Bošnjaci.Net. Namjere njegove posjete su toliko providne, da ozbiljni i svjesni nisu pridavali nikakav značaj. Jer nas podsjeća na davljenika, pa da bi se spasio hvata se i za slanku. U njegovom davljenju, ovaj put nije našao ni slanke spasa, jer demokratska Amerika nije imala vremena za gubljenje, i pridavanje ikakve važnosti, čovjeku koji guši dio Balkana, skoro jednu deceniju. Za sreću lažljivcu se ne vjeruje pa makar govorio na Klombiji univerzitetu, pa makar nagovirio čelništvo univerziteta i organizatora da spriječi preživjele žrtve genocida, akademske građane Bosne i Hercegovine, koji su bili uredno registrirani da prisustvuju tom njegovom obraćanju i baš tu “face to face” da ga upitaju zašto nastavlja sa Karadžićevom genocidnom retorikom mržnje, zašto mrzi BiH, zašto mrzi i negira bošnjačku naciju, zašto negira genocid nad Bošnjacima, zašto pljačka ono pola Bosne koju su nazvali genocidna tvorevina…? Ipak, uz mahom pedesetak Srba, uspjelo je da tom Dodikovom nacionalističkom naklapanju prisustvuje par mladih i odvažnih bh. intelektualca i da ga tu pred prisutnim upitaju. Odgovor su dobili onako kako može dati čovjek šimske! Doduše i oni pedesetak bh. građana koji su ostali ispred ulaza nisu ostali skrštenih ruku, dostojanstveno su prolaznicima i javnosti ukazali da u obrazovnoj instituciji Kolumbija univerzitetu gostuje fašista, negator gonocida, kriminalac, lupež i predsjednik Republike šumske, u čijoj pratnji su bili njegovi tajkuni, kriminalci, čak i golobradi četnik Darko, samoproglašeni ekspert za terorizam koji incijativom preko ovog web magazina ozbačen sa Kongresa Europske policije.

Ono što je Srbija priredila Bosni, uz pomoć bosnaskih pravoslavaca (Srba), koji ovakvog lidera i zaslužuju, poznato je američkoj javnosti, koja nije ovoj posjeti pridavala nikakav značaj. Bosanski pravoslavci, za račun nekog srpstva, od uvijek su bili poltronski i špijunski naklonjeni Srbiji, koja ih je koristila u svoje ekspanzionističke svrhe. Ni danas nije drugačije, ali taj zalogaj za Srbe i njihove poltrone u Bosni, je prevelik, da će ih ugušit pri prvom pokušaju. Srbi zaboravljaju sve seobe koje su ih vodile tu negdje na Balkanu i okolini, ali sljedeća seoba koja nije daleko, ako se taj narod ne opameti, bit će sudbine kao Bošnjaka koje protjeraše sa svojih topraka, ili će im možda Rusi ustupiti jedan dio Sibira, gdje će bit tek onda svoji na svome.

Događaji na sjeveru međunarodno priznate Republike Kosova govore nam, da je za očekivati odlazak koji Srbi sami sebi pripremaju. Narod koji je živio stoljećima na mitologiji, da će ostati samo mit o njima, kao o Hunima, Avarima, Vandalima i drugim. Naša narodna poslovica kaže: “Sam pao, sam se ubio”.

Izgleda da se uskoro i ova kineska poslovica biti bliska Srbiji, koja kaže: “Kad siromah kine, mora sam sebi da kaže: nazdravlje”!

Sad nešto o Crnogorcima “srpske vjere”, jer nebi bilo pravilno zaboravit čojstva i junaštva ovog naroda, koji guši svakojeg ko je drugačije vjere ili pak narodnosti. Da bi bolje oslikao današnju CG i Crnogorce, koji sebi predstavljaju kao demokratsko društvo, citirat ću nešto što tom drištvu naliježe, kao mehlem na ranu:
“Toleracija se shvata kao život iz nužde, a ne kao život sa drugima. Kojnfesionalnost kao sudbina, a ne kao slučajan izbor. Vjera koa pripadnost jednom a ne kao otvorenost prema drugim”.

Posljednji pokušaj crnogoskih vlasti da utiču na dijasporu, koja nije crnogorska po narodnosti, nije urodila plodom, te tzv. Crnogorska kuća u New Yorku, bit će ostvarena samo kriminalnim kapitalom Mila Đukanovića i njegovih tajkuna. U toj kući, ako se ostvari, zurlat će poluprazna, sem možda par bošnjačkih i albanskih marioneta. Također oni udžbenici koji su namijenjeni toj tzv. crnogorskoj dijaspori, najbolje će doći u jeku hladnih zima u CG, da bi podložili forune. Možda ovi udžbenici bi bilo najbolje, da se dostave Rafetu Husoviću, jer nije položio svoj ispit u prvoj misiji diplomatije. Kao Bošnjak, ako je to, zaboravio je da je praznoj vreći teško da stoji uspravno. Bili smo svjedoci da Husović, nije našao svoj prostor među toliko bošnjačkih emigranata u Njujorku, što nije za žaljenje.

Delegacija CG, na promociji i donatorskom skupu u Njujorku, jedno su naučili; da oni koji su se pojavili te večeri, Bošnjaci i Albanci, bili su samo neiskusni padobranci, te im desant nije uspio.
Organizatori, oni iz bošnjačkog naroda, trebali su znati da postoji specifičan duh bošnjačkog čovjeka, koji nikad ne jenjava i svojom opreznošću neprestano sebi nadgrađuje, tako da ga niko više ne može vući za nos kad mu prohtje. Također moramo im predeočit i ovo: “Ako se slučajno neki katolik ili musliman, izjasni da je Crnogorac ili da voli CG, pravoslavci se ljutnu i ne priznaju im”.

Svakako za kraj ove moje besjede završit ću, sa ovim istinitim događajem, koji namjenjujem organizatorima i promoterima tzv. Cnogorske kuće u NY:

Pošao Amir Kama (rahmetli Amir Šaljanin) u Gusinje na pazarni dan, pa kad je bilo vrijeme da ide kući, krenu preko Kruševa za Plav. Kad je došao u jednu od gusinjskih mahala vidi nekoliko momaka kopaju jamu u jednoj bašči, pa će im se obratit:
- O haerli rabota ljuđi!
- O haer imao da Bog da, no bujrum da popijemo kahvu i zapalimo cigar duhana, - pozva ga domaćin, koji ga je poznavao.
- Hoću valahi! - pa ode kod njih i sjede na nekoj klupi nedaleko od onih koji su radili. Pošto ga počastiše duhanom, on ih upita:
- A zašto ovo kopljete ljuđi? – ma da je znao da kopaju septičku jamu.
- Valahi kopljemo trap za krompire, - odgovori mu jedan od onih momaka.
Došla je i kahva, te pošto je popi uz cigar duhan, ustade da ide, pa će radnicima:
- O vazda imalji ljuđi, i ovaj trap u zdravlje punili i u zdravlje ga jeli.