Veče u znaku istine i pravde, prijatelja Bosne i Bošnjakinja: Selma i Pamela

Dr. Selma Leydensdorf Mirsada Čolaković U znaku zahvalnosti Eldin uručuje Selmi buket cvijeća Eldin, Rašid Mirsad u razgovoru sa Pamelom

U ponedjeljak 17.octobra t.g. na New York Univerzitetu, tačnije u “NYU Cantor Film Centru” na inicijativu odjela za Međunarodna istraživanja za humanistiške i prirodne znanosti, zatim centra za Mediteranske i Europske studije i Univerziteta iz Amsterdama održana je promocija knjige prof. dr. Selme Leyderdsorf. Knjiga pod naslovom “Preživljavajući bosanski genocid, Govore žene Srebrenice”. Takožer je prikazan i dokumentarni film pod naslovom “Došla sam svjedočiti”, izvršnog producenta Pamele Hogan. Film je prvi u nizu od pet serijala koje će se prikazati na američkoj PBS televiziji a koji govori o velikoj hrabrosti 16 Fočanskih žena koje se pretrpjele sve horore srpsko-crnogorske agresije na BiH, žrtve silovanja četničke gamadi u Foči, koje su ipak nakon svega smogle snage i
otišle u Hag da bi svjedočile protiv izvršitelja jednog od najgnusnijeg zločina od strane četnika nad Bosnjakinjama, majkama i sestrama, tijekom agresije na našu zemlju. Naraciju filma je uradio gospodin Matt Damon o kome je suvisno bilo sta kazati. Uvodnu riječ je imala autorica knjige, prof. dr. Selma Leydesdorf koja je između ostalog naglasila da je za vrijeme boravka u Bosni odnosno Srebrenici, u razgovorima sa majkama koje su preživjele genocid i ostali bez svih svojih najmilijih, naišla na bezkrajno razumijevanje. Također je naglasila da nijednog trenutka nije osjetila nagon niti potrebu za osvetom, ali je osjetila veliku želju za pravdom, i nadu da će pravda jednog dana stići sve one koji su im nanijeli najveće ljudsko zlo. Prof. Leysdersdof je također naglasila da je Holandija izbjegla svoj dio odgovornosti ne pružajući zaštitu žrtvama i dozvoljavajući srpsko-crnogorskoj četničkoj armadi da izvrše zločin na nedužnim bošnjačkim civilima. Ono što je još uvijek neoprostivo je to da pored svega i toliko godina je prošlo a još nema niti jednog spomen obilježja za žrtve silovanja i pored Haških presuda za taj zločin. Silovanje je bilo oružje rata sa čim su se služili agresori i domaći četnički ljudski odpad. Po riječima profesorice Leydersdorf najveći uspijeh majki, žrtava silovanja je da se taj zločin nije tretirao kao zločin na početku i tokom rata, a da je njihovom zaslugom sada i zvanično okarakteriziran kao “ Zločin protiv čovječnosti”. Također, treba naglasiti da se Mirsada Čolaković, zamjenik stalnog predstavnika Bosne i Hercegovine u Misiji pri Ujedinjenim narodima, obratila prisutnima i nagrađena aplauzom za nadahnute riječi o hrabrosti žrtava silovanja u borbi za istinu i pravdu.

Nakon prikazivanja dokumentarnog filma, održana je panel diskusija u kojoj su ućestvovali, prof. Kristof ispred NYU, Muhamed Šaćirbey, dr. Gregory H. Stanton – predsjednik organizacije “Geoncide Watch”, profesor na George Mason Universitetu i Peggy Kuo, bivši tužitelj na Međunarodnom kriminalnom sudu u Hagu za područje bivše Jugoslavije. Zaključak koji je autor ovih redova izveo iz diskusije je da je jedna velika nepravda nanesena svim žrtvama genocida u Bosni i Hercegovini, a da dejtonska Bosna nema snage zbog opstrukcije istih onih koji su izvršili isti taj genocid i najgnisnije masovne zločine, pronaći pravdu za sve žrtve. Kao što reče jedna hrabra majka na svijedočenju u Hagu, “Oni čekaju da mi umremo pa da zločince niko više ne optužuje”. Na kraju samo želimo napomenuti da je ovo bio još jedan u nizu događaja koji se ne dešavaju tako često a da pripadnici naše zajednice tako lahko propuštaju. Zašto je to tako?

Panelisti složno istinom do pravde