Naida KOVAČEVIĆ: U Bosni i Hercegovini žive tri konstituivna naroda - Bošnjaci, Srbi i Hrvati koji pripadaju bošnjačkoj, srpskoj ili hrvatskoj naciji. Dakle, opet ističem, termin Bosanac znači regionalnu pripadnost i nema vezu sa nacionalnom. Bosanac i Hercegovac može biti i Bošnjak i Srbin i Hrvat... naravno i Rom, Jevrej...

Ideologija porođena pred svitanje 20. stoljeća
Pred svitanje 20. stoljeća Bosna i Hercegovina se je našla u novom ruhu čije je stanovništvo postalo žrtva proizvedenog zla sa drugih strana njenih zidova. Tamo, sa druge strane, tuđi sinovi, osporavali su njenu cjelovitost i zasebnost. Postala je ona za Srbe etnički a za Hrvate povijesni prostor. I jedni i drugi krenuli su na razbijanje njene cjelovitosti i uzeli su sebi za cilj, nacionalnom ideologijom, pretvoriti je u svoju zemlju i u svoj životni prostor. Njihove oči ispred sebe su gledale buduću "Veliku Hrvatsku" i "Veliku Srbiju", Bošnjake kao "Hrvate islamske vjeroispovijesti" a "Bosnu hrvatskim povijesnim prostorom", "Srbima muhamedanskog vjerozakona" a "Bosnu srpskom zemljom".

U zemlju je ubačena hrvatska i srpska nacija, "srpstvo" i "hrvatstvo" koje je primilo plod, proklijalo i razvilo se među bosanskim religijskim društvom. Primivši plod, katoličko stanovništvo nacionalizirano je u hrvatsko a pravoslavno u srpsko dok muslimanko stanovništvo ostaje samo i u očuvanju SAMO vjerskog muslimanskog obilježja.

Čitav ovaj fenomen, u svojoj čuvenoj pjesmi "Pjesma Bošnjaku", koju je objavio list Bošnjak 2. VII. 1891 godine, opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:
Znaš Bošnjače, nije davno bilo,
Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire.
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drag

Razlike u regionalnoj, vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti
Poslije Crne Gore i Srbije, uslijedit će popis stanovništva i u Bosni i Hercegovini. Činjenica je da veliki broj bošnjačkog naroda NE ZNA da je Bošnjak u nacionalnom značenju ove riječi, pa često u komentarima NA INTERNET STRANICAMA i JAVNOM GOVORU susrećemo tzv. termin "Bosanac". Ističem da termin BOSANAC je ispravno koristiti ukoliko se njome označava REGIONALNA pripadnost, kao što je to ispravno koristiti i u terminima Hercegovac, Krajišnjik, Posavac ili Sandžaklija. Ali, kad govorimo o narodnoj i nacionalnoj pripadnosti tada su i Bosanci, i Hercegovci, i Krajišnjici i Posavci i Sandžaklije jednom riječju - BOŠNJACI, uz napomenu da je bošnjaštvo ostalo na pripadnicima islamske vjeroispovjesti i manjem broju populacije bez religijskog obilježja (ateisti). Dakle, dijeleći Bošnjake na Bosance, Hercegovce, Krajišnjike, Posavce, Sandžaklije, prilikom upotrebe termina "Bosanac" proizvedena je zamračena slika narodu koji, izgleda, još uvjek nema izgrađene nacionalne svijesti, da kad bih ga u pola noći probudi znao bi reči "ja sam Bošnjak", kao što to znaju naši susjedi koji nemaju problema u dokazivanju ili osporavanju svog nacionalnog imena.

Nacionalna izjašnjavanja i popisi stanovništva u Bosni i Hecegovini od 1945. do 1991.
Iznijet ćemo ovdje glavne činjenice o igrama sa bošnjačkim nacionalnim imenom u periodu od 1945. do 1991.: Na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a 01. jula 1944. u Sanskom Mostu Bošnjaci su priznati kao narod ali pod nazivom "Musliman" (sa velikim "M"). Od 01. jula 1944. do januara 1946. godine Muslimani (Bošnjaci) su jedan od ravnopravnih jugoslovenskih naroda a Bosna i Hercegovina je ravnopravna federalna jedinica u FNRJ kao i ostale federalne jedinice. 05. septembra 1945. Husaga Čišić podnio je pismenu predstavku Ministru za konstituantu. Izjasnio se protiv prijedloga Ustava te tražio da se muslimanima vrati status nacije pod nazivom "Bošnjak" te da se u grb unese šesta buktinja. Milovan Đilas dopuštao je mogućnost da se unese šesta buktinja u grb ali kao simbol šest federalnih jedinica. Ali, pošto se ostalo da svaka nacija ima da dobije svoju buktinju, onda u svakom slučaju mora biti samo pet buktinja. "Time se ne misle negirati posebne crte kod muslimana" - rekao je Đilas. Husaga Čišić osjetio je da Srbi komunisti osporavaju nacionalnost bosanskim muslimanima. On 16. januara 1946. šalje drugu predstavku. Bio je svjestan da se Bošnjacima daje pravo da se zovu Muslimanima (sa velikim "M") kako bi im u zgodnim trenucima osporili i to ime u nacionalnom značenju riječi. Tako je i bilo. Komunisti su "bošnjaštvo" oštro napadali dok je "muslimanstvo" bilo samo zamka. Husaga Čišić tom prilikom naveo je da je "muslimanstvo" kolektivni naziv 300 miliona ljudi rasutih na pet kontinenata.

U januaru 1946. donešen je Ustav FNRJ. Muslimani su "ukinuti" kao narod i u takvom statusu će ostati do aprila 1963. godine. Bošnjaštvo je tada pokopano za narednih 50 godina a Muslimani (čitaj Bošnjaci) će do 1963. godine ostati kao vjerska skupina za koju se predvidilo opredjeljenje između Srba ili Hrvata. U decembru 1946. donešen je i Ustav FNR BiH koji je, također, izbrisao Muslimane (Bošnjake) kao jedan od postojećih naroda te mu dao samo vjersku oznaku. Tada Ustav nije poimenično navodio narode FNR BiH. U Ustavu stoji. "Nacionalne manjine uživaju pravo zaštite svoga kulturnog razvitka i slobodne upotrebe jezika."

Godine 1948. dolazi do popisa stanovništva. Popis stanovništva predviđao je sljedeći alternativni odgovor za muslimane: Srbin - musliman, Hrvat - musliman i musliman neopredjeljen. Od 885 689 muslimana u NRBiH (34,53 % od ukupnog br. stan.) njih 71 991 muslimana izjasnio se da je "Srbin - musliman", 23 295 muslimana izjasnilo se da je "Hrvat - musliman" i 778 403 muslimana ostala su neopredjeljena.

U pipisu stanovništva 1953. godine ovaj put mjesto kategorije "musliman neopredjeljen" unesena je kategorija "Jugosloven neopredjeljen. Od ukupnog broja stanovnika u NR BiH (2 847 790), njih 891 800 izjasnilo se kao "Jugosloven neopredjeljen". Pretpostavlja se da su to u većini bili muslimani. Godine 1958. Tito ističe da treba prestati s' nacionalnim igrama oko Muslimana, da im treba dozvoliti da se izjašnjavaju onako kako osjećaju. Godine 1962. Tito pojam "jugoslavenstva" označava građanskim (biti Jugosloven znači biti građanin socijalističke Jugoslavije). Time se Muslimani (Bošnjaci) više nisu mogli u popisima izjašnjavati "Jugoslavenima" nego im se morala tražiti nova nacionalna nominacija. U popisu stanovništva 1961. godine ovaj put uvedena je kategorija "musliman u etničkom smislu". Od ukupnog broja stanovnika u NR BiH (3 277 735) njih 1 406 053 izjasnilo se Srbima, 711 660 izjasnilo se Hrvatima, 275 883 izjasnilo se Jugoslavenima a 842 247 izjasnilo se muslimanima u etničkom smislu. Treba pretpostaviti da se i ovaj put najviše muslimana izjasnilo Jugoslavenima.

Godine 1963. uslijedilo je priznanje bosanskih muslimana kao šestog jugoslavenskog naroda u državnom Ustavu i Ustavu BiH. U bh. Ustavu "Srbi, Muslimani i Hrvati" su označeni kao ravnopravni. Državnim Ustavom, mjesto 5 buktinja unesena je i 6. (po Ustavu iz 1946. 5 baklji simboliziralo je 5 jugoslavenskih naroda).

Godine 1966. komunisti su izvukli iz zaborava "muslimansko pitanje". Raspravljalo se o imenu Musliman (sa velikim "M") i imenu Bošnjak. Ni ovaj put nisu se mogli probiti zastupnici bošnjaštva (Adil Zulfikarpašić i Enver Redžić) ne samo što su se srpski kadrovi protivili već što je i među Muslimanima vladalo nejedinstvo. Za vrijeme komunizma u BiH bilo ko i bilo kada da je tražio neko pravo za Muslimane (Bošnjake) dolazio je u sukob sa partijom, bio je politički izopčavan iz društva, proglašavan "muslimanskim nacionalistom" i "islamskim fundamentalistom". Na udaru su bili intelektualci a obični svijet, kao i uvjek, mirio se sa nametnutom voljom. Ali je zato svaki intelektualac pomno pračen; oni koji su pokazali zanimanje za bh. muslimanske teme bili su pod pismotrom tajne policije a oni koji su o Muslimanima (Bošnjacima) pisali i zalagali se za njhova prava bili su društveno odbacivani i profesionalno onemogućavani. Svako ko se dotakao "pitanja Muslimana" na način kako to Partiji nije odgovaralo dolazili su u sukob sa njom a od njegovog imena priređivan je "slučaj" ili "afera".

Godine 1963. Ustavom SR BiH etnička posebnost bos. muslimana izražavala se tako da se on piše velikim početnim slovom "M" kao "Musliman" a ne "musliman" Imenom Musliman (sa velikim "M") tretirani su ovoga puta kao narod a ne vjerska skupina. Dakle, veliko M-Musliman pisano je kad se označavala nacionalna pripadnost a malo m- musliman pisano je kad se označavala vjerska pripadnost.

U popisu stanovništva 1971.godine, od ukupnog broja (3 746 111), njih 1 482 430 izjasnilo se Muslimanima, 1 393 148 Srbima, 772 491 Hrvatima i 43 796 Jugoslavenima.
U popisu stanovništva 1981. od ukupnog broja (4 102 783) njih 1 629 924 izjasnilo se Muslimanima, 1 320 644 Srbima, 758 136 Hrvatima i 326 289 Jugoslavenima.
U popisu stanovništva 1991. od ukupnog broja (4 364 574) njih 1 905 829 izjasnilo se Muslimanima, 1 369 258 Srbima, 755 892 Hrvatima i 239 845 Jugoslavenima.
Vraćanje imena Bošnjak (označavajući njome narodnu/ nacionalnu pripadnost) usvojeno je na Drugom bošnjackom saboru održanom u Sarajevu 28. septembra 1993. godine. To je potvrđeno Dejtonskim sorazumom i Ustavom Bosne i Hercegovime od 21. novembra 1995. godine.

Bošnjak u popisu koji slijedi
VJERA: Čovjek sam bira da li će biti sa ili bez religijskog obilježja; ima pravo da se izjasni kako se i osjeća i niko mu ne smije osporavati pravo na njegovo vjerovanje iIi religijsko ubjeđenje; pravo da bira hoće li biti musliman ili ne. U vjeri nema prisile.

JEZIK: Bosanski jezik jeste jezik Bošnjaka i svih onih koji ga pod tim imenom osjećaju svojim. Korištenjem naziva bosanski jezik Bošnjaci slijede nominaciju svoga jezika čiji se kontinuitet može pratiti od bosanskog srednjovjekovlja do danas, a koji je bezbroj puta potvrđen u upravno-pravnim spisima, narodnim govorima, bošnjačkoj usmenoj i pisanoj književnosti te u različitoj literaturi na slavenskim i drugim jezicima. Bez obzira na slična ili različita mišljenja o zajedničkom i posebnom u standardnim jezicima nastalim na temelju srednjojužnoslavenskog dijasistema - a koji čini glavninu južnoslavenske jezičke zajednice - smatramo da je u svakom od narodnosnih tokova riječ o jeziku koji Srbi odvajkada nazivaju srpskim, Hrvati hrvatskim, a Bošnjaci bosanskim. Manipuliranja nazivom bosanski jezik u političke svrhe - kojih je u pojedinim razdobljima prošlosti Bosne bilo; uporedo s manipulacijama imenom bošnjačkog naroda - kao ni upotreba ove sintagme u regionalnom značenju, ne dovode u pitanje vjerodostojnost korišćenja ovog naziva kod Bošnjaka u narodnosnom smislu. Istrajavajući na upotrebi historijskog imena za svoj jezik, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini i šire ne ugrožavaju ničija prava niti prisvajaju nešto što im ne pripada. U tom smislu, korišćenje naziva bosanski jezik ne uključuje nikakvu težnju ka unifikaciji i unitarizaciji na prostoru Bosne i Hercegovine. Pokušaji da se Bošnjacima umjesto historijski potvrđenog te u praksi usvojenog naziva bosanski jezik nametne bošnjačka nominacija jezika, predstavljaju politiziranje koje je posljedica preživjelog a neprevladanog srpskog i hrvatskog paternalizma i negiranja bošnjačke nacionalne samosvojnosti. Ističući legitimno pravo da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim i u narodu ukorijenjenim imenom, Bošnjaci podržavaju jednaka prava drugih naroda u Bosni i Hercegovini i šire, a smatraju dobrodošlim lingvistička istraživanja i zalaganja u kulturi koja će omogućiti naše bolje upoznavanje i međusobno uvažavanje. (Vidi: Povelja o bosanskom jeziku)

NACIONALNOST: U Bosni i Hercegovini žive tri konstituivna naroda - Bošnjaci, Srbi i Hrvati koji pripadaju bošnjačkoj, srpskoj ili hrvatskoj naciji. Dakle, opet ističem, termin Bosanac znači regionalnu pripadnost i nema vezu sa nacionalnom. Bosanac i Hercegovac može biti i Bošnjak i Srbin i Hrvat... naravno i Rom, Jevrej...