Ferid Ferko ŠANTIĆ: Mojem ahbabu što se žalio da musliman ne može živjeti islamskim načinom življenja u neislamski uređenom društvu nisam dalje ništa otpisivao, ali sam onako za sebe, u sebi i u mojoj bašuni, u mojoj glavi, razmišljao baš u duhu ovoga da svi mi imamo slobodu izbora pa šta to onda i ja i on tražimo u neislamski uređenom društvu? Dum'o sam, razmišljao sam i tome kako na cijelu dunjaluku danas, hasli i nejma islamski uređenog društva. Tabirio sam, objašnjavao sam sebi samome da ni naša Bosna, ona etnička Bosna od Kladuše do Novog Pazara, nije islamski uređeno društvo ali se u njoj ipak lijepo može islamski živjeti.

U ovo ramazansko vrijeme kad islamski alimi, kao i mnogi drugi muslimani, toliko govore i pišu o ramazanskim blagodatima meni je nijet da nešto drugo utefterim, da nešto drugo napišem a sebetom, povodom Ramazana. Sebet ovom mojem pisanju su dvije poruke. Naime, jednog od mojih poznanika, koji živi tamo gdje tokom ljetnjih mjeseci cijelih dva mjeseca ne zalazi sunce, gdje je dva mjeseca neprekidno dan, dok je tokom zime dva mjeseca neprekidno noć, pitao sam kako oni organiziraju ramazanski post, odnosno da li se i kod njih posti. Napisao mi je: Posti se i kod nas, a od ovo malo muslimana koji ovdje žive jedni poste po vaktiji iz Mekke, jedni tokom Ramazana odu negdje drugo a jedni i ne poste govoreći da u ovakvim prilikama to nisu ni dužni. Mene samo zanima da li muslimani ovdje u opšte trebaju živjeti...?

Njegov suval, njegovo pitanje, da li muslimani trebaju ovdje živjeti potaknulo me je da mu pokušam na to odgovoriti pa sam mu napisao nešto o jednom velikom dunjalučkom, srednjevjekovnom istraživaču, učenjaku, putopiscu Ibn Batutti. Naime, Ibn Batutta, koji se rodio u Maroku 703. godine po Muhammedu a.s, odnosno 1304. god. po Issa a. s. tokom cijelih trideset godina putovao je skoro cijelim tada poznatim dunjalukom i o tome ostavio nebično opširan, dokumentiran, izuzetno vrijedan putopis. On bilježi i to kako je u jednom od svojih putovanja dospio u zemlju gdje su živjeli muslimani, navodeći: „Bio je Ramazan pa smo iftarili, klanjali akšam i teravih namaz, potom sehur činjeli i sabah namaz klanjali a sve to tokom dva sahata (u periodu od dva sahata)“

Prostor na koji se odnosi ova zabilješka Ibn Batutte bio je prostor središnjih i sjevernih dijelova Rusije gdje noć u ljetnjim mjesecima, kao u dijelovima Skandinavije, traje samo 2-3 sahata. Zbog toga sam mojem poznaniku, koji me je pitao da li je muslimanima dozvoljeno da žive tamo gdje je on danas, prenio riječi jednoj našeg bošnjačkog alima: „Sva je Zemlja Allahova pa je muslimanima džaiz, dozvoljeno da žive, da rade, da umru i sahrane se u bilo kojem dijelu dunjaluka...“

U drugoj e-mail poruci jedan od mojih ahbaba, koji živi u jednoj od zapadjačkih metropola, na moje pitanje da li je Ramazan i do njih dospio odgovorio mi je: Jeste, Ramazan je zakoračio i ovdje pa evo kako izgleda jedan moj postački dan. Ustanem i jedem sam, jer mi hanuma, zbog narušenog zdravlja, već nekoliko godina ne može postiti. Jutros sam u vrijeme sehura stajao na balkonu, gledao okolo i pitao se kakvo je ovo Božije određenje da pored hiljada zgrada, stanova... koje vidim nigdje ni jedan prozor ne svijetli, nigdje niko ne zna ni za Ramazan, ni za post, ni... Krećući na posao, čim sam izašao iz svojeg stana zapljusnulo me toliko toga što je nespojivo ne samo sa Ramazanom, postom i islamom nego sa kompletnim ljudskim moralom. Ja postač a u metrou, u ovim ljetnjim danima, svukud oko mene polugole ženskinje, oni koji nešto jedu, žvaću, ližu, piju... a o smrdljivim pjancima da i ne govorim. Razvrat i nemoral svake vrste napadaju čovjeka putem svih mogućih audio, tv, pisanih medija. Uglavnom ja ovdje, koliko toliko mogu biti musliman, ali samo u svojoj sobi, u svojem stanu, pa se zbog toga pitam da li musliman, u opšte može živjeti islamskim životom u neislamski uređenom društvu.....?

I ovome mojeme ahbabu sam, u najkraćem, napisao da je i kod mene, kao i u ogromnom dijelu današnjeg dunjaluka isto tako kao i kod njega, odnosno da je to realnost u kojoj živimo.
Ali kad sam mu, k'o nekakav pametar, napisao da je naša islamska duhovnost data za sve svjetove, za sve prostore i za sva vremena pa da nam onda valja živjeti i biti muslimanom ovdje gdje jesmo, ovdje i u neislamski uređenim društvima, on me je kratko upitao: Dobro, a što je onda Muhammed a. s. napuštio svoju rodnu Mekku gdje je tada bilo neislamski uređeno društvo i preselio se u Medinu.....?

Pitanje ovog mojeg ahbaba podsjetilo me na nešto što me je, prije desetak godina, pitao jedan đak u ovoj švedskoj školi u kojoj radim. Naime, u okviru predmeta „Religija i život“ nastavnica je na jednom od časova govorila đacima o Kur'anu, o islamskim normama, o islamskom načinnu življenja... Jedan od đaka tada je nastavnicu upitao nešto na šta ona nije znala odgovor nego mu je preporučila da to pita nekog od muslimana. Pošto sam ja jedini musliman a uz to i jedini stranac u ovoj školi, taj momak je došao kod mene i upitao me: Ferko, što Bog kao svemoguć, nije naređivao svim ljudima nego samo Muhammedu a.s? Što Bog svoje odredbe nije prenio svim ljudima nego je to prenešeno samo Muhammedu a.s? Što Bog nije govorio sa svim ljudima nego samo sa Muhammedom a.s.? U cijelosti sam bio zatečen ovim pitanjem, bolje kazati strhnula mi je kosa na glavi. Jer na ovo pitanje mogu odgovoriti samo islamski učenjaci, samo alimi a ne neko od nas običnih, dobrih Bošnja. S druge strane morao sam nešto odgovoriti, jer je predamnom stajala mlada, nemuslimanska osoba koja je očekivala da ja kao musliman trebam odgovoriti na sve što se tiče moje duhovnosti. U tom mojem grču, u toj mojoj začuđenošću izazvanoj ovakvim pitanjem, pritekao mi je u pomoć moj dobri melek. Naime, samo mi je melek mogao došapnuti to što sam ja u nekoliko dekika, u nekoliko minuta izgovorio. „Bog nikad nikome ništa ne naređuje, ne kaže „moraš to“. On je svakome od nas ostavio mogućnost da sami biramo, da sami izaberemo kako će mo živjeti...Zbog toga je Bog izabrao samo jednoga od ljudi, samo Muhammeda a.s. koji je ostalima samo prenio.....To je najveća moguća demokratija zar ne.....?

U očima ovog momka koji me je slušao vidio sam da je zadovoljan mojim odgovorom. Bio je zadovoljan hasli zbog samog s pominjanja demokratije sa kojom se, u svijesti zapadnjaka, objašnjava puno, puno toga.

Gore spomenutom mojem ahbabu što se žalio da musliman ne može živjeti islamskim načinom življenja u neislamski uređenom društvu nisam dalje ništa otpisivao, ali sam onako za sebe, u sebi i u mojoj bašuni, u mojoj glavi, razmišljao baš u duhu ovoga da svi mi imamo slobodu izbora pa šta to onda i ja i on tražimo u neislamski uređenom društvu? Dum'o sam, razmišljao sam i tome kako na cijelu dunjaluku danas, hasli i nejma islamski uređenog društva. Tabirio sam, objašnjavao sam sebi samome da ni naša Bosna, ona etnička Bosna od Kladuše do Novog Pazara, nije islamski uređeno društvo ali se u njoj ipak lijepo može islamski živjeti. Prema tome, do nas je, ahbabu moj, gdje će mo i kako živjeti.