Dok policija ulaže maksimalne napore kako bi pronašla Antoniju Bilić, u Novoj Pazovi, gradiću u kojem je odrastao Paravinja, vlada pravi zavjet šutnje. Ipak, upornost se na kraju isplatila te smo zazvonili na kućni broj 12 lijepo uređene kuće, s cvijećem na balkonu, u kojoj žive Draganova majka Ružica, supruga Milijana i dva sina. Otac Obrad također je vozač kamiona i trenutačno je negdje u Italiji.

Nakon što smo pozvonili nekoliko puta, iza vrata se promolila glava ženske osobe crne kose.

– Nemam ja ništa da kažem. Zašto mene bilo što pitate? Ostavite me, molim vas, na miru – prvo je što je rekla. Nismo odustajali.

– Odlazite i nemojte se vraćati. Nemam ja što da kažem. Idite u Hrvatsku i bavite se vašim problemima, a nas ostavite na miru – poručila je iza vrata.

Naši uporni pokušaji nisu ostali nezamijećeni te nam je prišao muškarac od 40-ak godina i zaprijetio nam da što prije napustimo ulicu i Pazovu. Ipak, nekoliko susjeda progovorilo je o Draganu i njegovu djetinjstvu. Imali su samo riječi hvale.

– Dragana poznajem kao normalnu osobu koja ovakvo što nikad ne bi mogla napraviti. Što mu se dogodilo, ne znam. Bili smo dobri, družili se, izlazili i živeli kao i svi drugi mladi. Prekinuo je sve to rat koji je možda i uzrok ovog kasnijeg zla. Dragan je bio normalna osoba, nije bio ni kavgadžija ni nasilnik da bih sada mogao reći da se takvo što moglo očekivati. Strašno je sve to, a najgore je obiteljima, koje iskreno žalim – rekao je Svetozar. Za Dragana smo doznali da je otac dvojice sinova od kojih stariji ima navodno problema sa sluhom i govorom. Starijem je sinu 17 godina i otprilike je po godinama Antonijine generacije.

– Dragan je bio kao i svako drugo dete. Nikada s njim nije bilo problema. Ne možemo verovati da je napravio ovakvo što. Ako je bio ratu, kao što se kaže, možda mu se tamo nešto dogodilo pa je krenuo ovim putem. Znam samo da ga ovde nisam vidio već sigurno dvadesetak godina – kažu susjedi. Nisu se, napominju, kod njegovih roditelja interesirali gdje je i čime se bavi, javlja Večernji.hr.