Holandski mirovnjak Bodevijn Kok, koji je bio u Srebrenici za vrijeme genocida
ZNALI SMO DA ĆE MUSLIMANI ISPAŠTATI, ALI NISMO IMALI POJMA DA ĆE BITI TOLIKO UBIJANJA
Objavljeno: 06. Jun 2011. 08:06:32

Holandski vojnici civile u UN zaštićenoj zoni prepustili srpsko-crnogorskim genocidnim krvolocima

Bodevijn Kok, koji je u vrijeme genocida u Srebrenici bio 20-godišnji kaplar i jedan od 400 „plavih šljemova“ holandske armije čiji je konvoj otišao napustivši 50.000 muslimanskih civila koje je trebalo da štitite, zauvijek će pamtiti kako je u tom trenutku ratni zločinac Ratko Mladić stajao pored puta i podrugljivo mu salutirao.

Umjesto da se suprotstavi srpskim snagama, mladi Holanđanin se predao, kao i njegovi drugovi, a zatim su, što je predstavljalo krajne poniženje, još i pomagali Srbima da muslimanske izbjeglice utovare u autobuse koji će ih odvesti u skladu sa naređenjima generala Mladića.

- Kada sam ga u tom trenutku vidio, poželio sam da imam pušku i da pucam u njega, ali on nas je razoružao - priča Kok u intervjuu za “Sunday Times”.

U petak je ovaj nekadašnji pripadnik „plavih šljemova“ na televiziji gledao Mladićev izlazak pred sud u Hagu. Kaže da mu general, koga naziva “monstrumom”, nije djelovao suviše slab i bolestan da bi mu se sudilo. Naprotiv, tvrdi da je u njegovom oku ponovo prepoznao stari sjaj po kome pamti generala iz Bosne koji je naredio genocid.

- Znali smo da će muslimani ispaštati, ali nismo imali pojma da će biti toliko ubijanja. Mladić ih je uvjeravao da će se s njima lijepo postupati. Ali nije - priča Kok.

Najgoru Kokovu uspomenu iz tih dana 1995, koja ga gotovo svih ovih godina progoni, predstavljalo je osjećanje bespomoćnosti kada su odvedeni bosanski muslimani koje je lično imao prilike da upozna. Među opkoljenima su se, naime, našli tinejdžeri koji su sa vojnicima igrali fudbal, kao i muškarci koji su radili u holandskom vojnom logoru.

- Naš prevodilac je bio jedan od njih - priča Kok. - Tražio je da povedemo i njegovog brata i oca, ali oficiri su odbili. Da smo i poveli tu dvojicu, ipak bismo ostavili stotine drugih, a Srbi su nam zabranili da povedemo više.

On kaže da je prevodilac kasnije svoje najbliže pronašao u masovnoj grobnici, da je bio ljut na Holanđane i da može da ga razumije.

- Da sam znao da će biti ubijeni, možda bih pokušao da nekog od tih mladića prokrijumčarim ili da ih sakrijem u našem logoru. Ali oni nisu ni tražili da ih povedemo jer nisu imali pojma da će ih ubiti - priča Kok.

Nije lično bio svjedok ubijanja, ali je prilikom odlaska konvoja vidio jednu traktorsku prikolicu punu ubijenih Bošnjaka.

- Pomagao sam ženama i starcima da uđu u autobuse - oni su deportovani u muslimanske oblasti, ali nisu ubijeni, a kad sam došao kući u Holandiju, kazali su mi da sam pomagao u etničkom čišćenju - priča bivši mirovnjak.