Adnan BALO: Bošnjaci moraju da shvate da „suživot“ sa Srbima mora da bude pod budnim okom. Nakon gencoida i svega što se dogodilo svjesni smo da stvarnog suživota nikada ga nije bilo. Jer, suživot je za Srbe kada su Bošnjaci asimilirani, ne slijede islamske vrijednosti i ponašaju se kao Srbi sa bošnjačkim imenima. Sve drugo je za njih ekstremizam i fanatizam. Njihov kulturološki ugrađen islamofobični karakter ne dozvoljava njima, a ne nama, suživot sa Bošnjacima.

Kroz našu historiju postojao je "suživot". Svakako da je postojao. Od vremena kada su osmanlijske vlasti i naši begovi dopustili Vlasima i Srbima iz smederevskog Sandžaka, odnosno beogradskog pašaluka, da se nasele u bosanski ejalet. Samo, što svakom mogućom prilikom, ti isti Vlasi/Srbi "zaboravljaju" na suživot i čine što mogu da otmu zemlju, i živote, svojih "inovjernih" komšija. Ne može srpski mentalitet shvatit Islam niti bošnjačku kulturu, niti je uopće upoznat sa pojmom objektivne istine. Srbi, kao što njihov otac nacije Dobrica Čosić sam kaže: „Srbi lažu sviju pa i sami sebe“. Srbi su narod sa velikim problemima, i svakako im je potrebna kolektivna terapija da ih se riješe. Ali nije dužnost Bošnjaka da im tu pomoć pruže. Ipak, sudbina ih je dodijela Bošnjacima kao susjede pa svakih 30 godina "lijeće" svoje komplekse "uprljane"(čitaj: turske) krvi, mentalne zaostalosti i propalih, nikad preboljenih, snova o velikoj naciji.

Iako su ih Turci manje-više naučili kulturi, pa i svojim genima oblikovali, oni i dalje nastavljaju da uništavaju i kradu zemlju od svojih susjednih naroda sa kojima Turci nemaju ništa osim vjere. A uz sve to, Srbima njihova vlastita vjera to sve odobrava pa ih šejtani kojima se u svojim crkvama mole na to i navode. Što će reći, da Srbi i nisu nikakvi sljedbenici Isusa, već šejtana. Može se reći da svaki narod ima svoje tamne trenutke prošlosti, samo što u Srba nisu u pitanu trenutci, već trenutci predstavljaju svijetle iznimke u njihovoj izopačenoj historiji i identitetu.

Suživot sa kama nacijom

Ako neko još u ovo može da sumnja, neka baci pogled na sva zvjerstva što su ih Srbi počinili 1992-1995, 1941-1945, 1918-1919, 1912-1913....i u svim stoljećima njihovih hajdučkih i odmetničkih djelovanja sve do tad. Samo činjenica da su hajduci, pljačkaši i odmentici u njihovoj historiji heroji, kako nekadašnji tako moderni kao Radovan i Ratko, govori dovoljno o njima.

Bošnjaci moraju da shvate da „suživot“ sa Srbima mora da bude pod budnim okom. Nak
on gencoida i svega što se dogodilo svjesni smo da stvarnog suživota nikada ga nije bilo. Jer, suživot je za Srbe kada su Bošnjaci asimilirani, ne slijede islamske vrijednosti i ponašaju se kao Srbi sa bošnjačkim imenima. Sve drugo je za njih ekstremizam i fanatizam. Njihov kulturološki ugrađen islamofobični karakter ne dozvoljava njima, a ne nama, suživot sa Bošnjacima.

Najveća podvala je pak to da bez suživota nema ni Bosne. Kako će Bosna pripadati i onima što su je branili i onima što su se protiv nje borili? Bosna će biti bosanska, a Srbi će - sem onih koji su već 1992. godine izabrali bosansku stranu - kada se već ustanovi da nisu učestvovali u zločinima gencoida, imati izbor - Bosna i Hercegovina ili...!