Goražde

U toku priprema Ravnogorskog četničkog pokreta u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, za obilježavanje u Dobrunu godišnjice hapšenja đenerala Draže Mihajlovića 13. marta 2011. godine. U «Glasu Srpske» i «Nezavisnim» u njihovim naporima logističku podršku pružala im je intelektualna elita iz: Banja Luke, Beograda i Sarajeva, preventivnim napadima na datu izjavu prof. dr. Smajila Čekića, od 08. februara 2011.godine. Čija je „izmišljena izjava“ ustvari poslužila samo kao povod, a cilj napada bio je Institut za istraživanje ratnih zločina i njegovi djelatnici koji u gornjem Podrinju istražuju i znanstveno dokumentiraju zločine genocida iz Drugog svjetskog rata, počinjene od srpske fašističke vojske, pod komandom đenerala Draže Mihajlovića nad oko 20.000 bošnjačkih civila. A čiji su djelatnici i suradnici u povodu prisjećanja na žrtve genocida organizirali i održali 26. januara 2011. godine u Goraždu znanstveni skup, koji je vrlo ozbiljno zabrinuo srbijanske vojne i civilne bezbjednosne agencije (BIA i BOA), kojima tada iz poznatih razloga nisu odgovarali ni mjesto ni povod, za pokretanje javnih napada na Institut, njegove djelatnike i suradnike.

Napadima na prof. dr. Smajila Čekića, akademik Rajko Kuzmanović, dr. Milan Bjelajac, dr. Slavko Terzić, dr. Nenad Antonijević, dr. Ugo Vlaijisavljević, dr. Vesna Vlaisavljević, glumac Josip Pejaković, Dragan Jerinić, Neđo Đević i Željka Domazet, pokušali su zamjenom znanstvenih historijskih teza, da revidiraju našu historijsku prošlost, kako bi dokazali da su u Drugom svjetskom ratu na Balkanu zločinci bili antifašisti, a ne fašisti. U čemu je u „Glasu srpske“ 22. februara 2011. godine najdalje otišao historičar dr. Mile Bjelajac, koji kaže: «Fašizam je izvorno italijanski, čiji izraz služi kao sinonim za nacizam (njemački). Njemački nacizam imao je kao sastavnicu rasističku komponentu, iz čega izvodi zaključak da su oba sistema u međuratno i ratnom vremenu paktirala s muslimanima, koji su u Drugom svjetskom ratu u paktu sa fašistima i nacistima formirali kvislinšku, rasističku, nezavisnu državu «muslimaniju». (Nedićevu Srbiju i Pavelićevu NDH, koje su uspostavile koncentracione logore na Banjici u Beogradu i Jasenovcu u Hrvatskoj, a u kojima su planski, sistematski i na organiziran način počinili masovne ratne zločine genocida nad Jevrejima, antifašistima i drugim narodima).

Nama koji 69 godina u gornjem Podrinju s gađenjem posmatramo iste scene, revidiranja iz Drugog svjetskog rata naše historijske prošlosti koju Ravnogorski četnički pokret, sistemski provodi nad bošnjačkim civilima žrtvama genocida, našim srodnicima, u čemu ga pomažu institucije, šutnje, opstrukcije Odlukama i Presudama, pojedini političari iz bošnjačkog naroda, koji i dan danas u Goraždu i Sarajevu rade za srbijanske vojne i civilne bezbjednosne agencije (BIA i BOA) i čiji je zadatak negirati i poniziti 20.000 bošnjačkih ratnih žrtava, njihove srodnike i bošnjački narod. Navešću samo neke primjere kako to srbijanske vojne i civilne bezbjednosne agencije u gornjem Podrinju rade sa bošnjačkim suradnicima, na revidiranju iz Drugog svjetskog rata naše historijske prošlosti: Nakon prošlog rata Ravnogorski četnički pokret u Dobrunu podigao je spomenik osuđenom ratnom zločincu đeneralu Draži Mihajloviću. Zatim, je srbijanske obavještajne agencije (BIA i BOA) iz arhiva bivše SFRJ izuzele podatke od 20.000 registriranih bošnjačkih ratnih žrtava, poslije čega se na sudu u Beogradu pokreće tužba za rehabilitaciju ratnog zločinsca đenerala Draže Mihajlovića. U tome im, pored navedenog u Goraždu konkretno, pomažu bošnjački suradnici, tako što na Drinski most na kojem je u Goraždu zaklano 1.400 bošnjačkih civila, od strane srpske fašističke vojske pod komandom Draže Mihajlovića, Općinsko vijeće Goražde svojom Odlukom postavlja natpis «Most Alije Izetbegovića». Dalje, nakon toga, općinske i kantonalne vlasti u Goraždu odbijaju Zahtjev Instituta da sufinansiraju istraživanje žrtava genocida počinjenog u gornjem Podrinju u Drugom svjetskom i prošlom ratu. Potom, Općinsko vijeće Goražde, na prijedlog načelnika Općine Goražde 12. novembra 2010.godine donosi Odluku kojom se 26. januar 1942.godine zvanično proglašava danom prvog oslobođenja Općine Goražde (što zaista to i jest), ali izostavlja i proglašavanje tog datuma i Danom sjećanja na oko 20.000 ubijenih bošnjačkih ratnih žrtava u gornjem Podrinju.

Nakon toga, općinski načelnik Goražda izbjegava da na dnevni red Općinskog vijeća stavi Prijedlog Udruženja sa 1.000 potpisa građana, da se na Drinskom mostu u Goraždu da naziv «Most žrtava srpskog fašizma» i da se donese Odluka o postavljanju spomen ploče, sjećanje na 1.400 ubijenih na jednom mjestu – mostu, bošnjačkih civila u decembru 1941. i januaru 1942. godine, kao i donošenje Odluke o podizanju spomenika u Goraždu za sve ratne žrtve iz Drugog svjetskog rata kao i prošlog rata ubijene u gornjem Podrinju. Kao konkretnu pomoć općinskim vlastima u navedenom njihovom ponašanju, policija, tužilaštvo i sudstvo po hitnom postupku pokreću krivični progon i kažnjavanje građanina Abdulaha Ćehovića koji je na Drinskom mostu u Goraždu, a na kojem su zaklani i bačeni u korito rijeke Drine njegov otac i amidža, i gdje se njihovi posmrtni ostaci i danas nalaze, bez civilizacijskog nadgrobnog obilježja, sprejom prešpricao, na stvarnom i jedninom nadgrobnom spomeniku svoga oca i amidže postavljenu ploču sa nazivom «Most Alije Izetbegovića». U svemu navedenom aktivnu ulogu imao je počasni građanin Goražda, nekadašnji načelnik Detašmana Službe državne bezbjednosti Goražde.

Kasim Sejfa Čeljo