Nedžad LATIĆ: Iako je Bošnjačka stranka CG nova stranka, nastala nakon potpunog rasula SDA na desetak stranaka, predsjednik Rafet Husović je imao susrete sa SDA-ovim liderima, Sulejmanom Tihićem i Bakirom Izetebegovićem. On je skupa sa Sulejmanom Ugljaninom, Šemsom Tankovićem i Numanom Balićem, prisustvovao činu proglašenja kandidature Bakira Izetbegovića za člana Predsjedništva BiH, u Travniku prošle godine na Dan Ajvatovice. Obećali su se sastajati svaka tri mjeseca "radi koordinacije nacionalne politike Bošnjaka na Balakanu". Do novog susreta SDA-ovih lidera iz susjednih država, sa liderima matične SDA u Sarajevu nikad nije došlo. Kad su trebali (bošnjački) glasovi Tihiću i Izetbegoviću, na prošlim izborima, onda se vodila i "koordinirala" nacionalna politika. Kad trebaju Bošnjaci pomoć za kampanju oko popisa u Crnoj Gori i Kosovu, Tihić i Izetbegović imaju preča posla.

Da nije obavještajnog podezmelja u Sarajevu, koje se najčešće oglašava kroz list SAN, sarajevski mediji bi, haman, prešutjeli popis stanovništva u Crnoj Gori i Kosovu. Jer su navedene novine objavile tekst kako "reis Cerić i muftija Zukorlić žele bošnjačku državu na Balkanu". U tekstu se spominje pismo kojeg su reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić i muftija Muamer ef. Zukorlić uputili Bošnjacima Kosova i Crne Gore sa preporukom da se na popisu koji je počeo s 1. aprilom izjasne kao "Bošnjaci, čija je vjera islam, a jezik bosanski". U uvodu pisma se, zaista konstatira, kako Bošnjaci nemaju svoju matičnu državu koja bi štitila njihova manjinska prava u drugim država na Balkanu. Taj uvod je bio dovoljan da SAN, a zatim i Dani dezavuiraju namjenu pisma. Kao da ga je pisao neko iz SAN(U)-a i to u duhu "Memoranduma 2", u kojem se Srbima nalaže, kao prvorazredan politički cilj, "slabljenje Islamske zajednice".

Proteklog vikenda sam bio slučajni prolaznik kroz Sandžak. Tako da sam bio zatečen aktivnostima Bošnjaka oko popisa stanovništva na Kosovu i Crnoj Gori. Osim spomenutog pisma nisam uočio niti jedan gest ili potez nekog pojedinca, ili institucije iz BiH koji bi govorio da nekoga ovdje uoće zanima popis stanovništva. Razgovarao sam sa četvero aktivista iz rukovodstava Nove demokratske stranke (NDS) iz Prizrena, na čelu sa Emilijom Redžepi, predsjednicom ove stranke i poslanikom u Parlamentu Kosova. Zatim sam u Rožaju imao susret sa Rafetom Husovićem, predsjednikom, te Osmanom Nurkovićem i Hasbijom Kalačem, potpredsjednicima Bošnjačke stranke Crne Gore. U džamiji u Rožajama preuzeo sam letak od nekoliko stranica, kojeg je štampalo Bošnjačko vijeće, odnosno Bošnjački savjet u Crnoj Gori. Na letku je slika dvoje tinejdžera u u bosanskoj narodnoj nošnji, fesić i mahrama, koji skupa sjede za kompjuterom. Pored uvodnika pod naslovom "Ko su Bošnjaci" izvađeni su citati nekih historičara, pa čak citata Njegoša, Garašanina i Đilasa.

Bolna i grosteskna priča
Priča o bošnjačkom identitetu, kako u Snadžaku, tako i na Kosovu, jednako je bolna i groteskna. Bošnjačko stanovništvo iz Bosne i Sandžaka, koje se usljed nemilosrdnih progona i pritisaka bilo zaputilo emigrirati za Tursku, pa nije uspjelo preći granicu Albanije, naselilo se u području Gore. Sa Alabncima ih je povezivala vjera, a sa Srbima jezik. Stiješnjeni između dva suprotstvaljena antagonizma, a zaboravljeni od svojih sunarodnjaka, opredjelili su svoj identitet preuzeti iz (geografskog) usuda Gore, pa su se nazvali Gorancima. Kao takvi, bili su poznati u cijelog bivšoj Jugoslaviji radeći kao poslastičari. Ti dobri ljudi, možda prvi put nakon jednog stoljeća borbe za opstanak, na vrletima Gore, mogu se slobodno izjasniti ko su i kakvi žele biti!

Možda ne postoji narod na svijetu da je, kao manjina, jednoj državi podario nazvisnot, i da su njegovi intelektulaci pisci historije i prvi jezikoslovci državotvornog naroda, kao što su to učinili Bošnjaci Crnoj Gori i Crnogorcima, a da je njihov položaj naroda "socijalnog slučaja". Jer, Bošnajci su bili onaj "jezičak na vagi" koji je donio prednost Crnogorcima na referendumu za nezavisnost, u odnosu na Srbe, koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore. Pisac moderne historije Crne Gore, posebno onog dijela aneksije Crne Gore od strane Kraljevine Jugoslavije, je Bošnjak, dr Šerbo Rastoder. Kao što je i mladi jezikoslovac dr Adnan Čirgić, pisac Gramatike crnogorskog jezika, objavljene 2010. godine, Bošnjak. Znakovito je da je njegova disertacija naslovljena Govor podgoričkih muslimana, a ne Bošnjaka. Jer u Crnoj Gori djeluje Matica Muslimana, čiji predsjednik dr Avdul Kurpejović negira Bošnjake kao nacionalnost, kao i Savjet Matice Muslimana, čiji je predsjednik Sabrija Vulić ocijenio pismo reisa Cerića i muftije Zukorlića kao "pritisak i mješanje u unutrašnje stvari druge države".



Čak i urednik najutjecajnijeg političkog magazina u Crnoj Gori, Monitor, je Bošnjak, Esad Kočan. Stoga je groteskno da Bošnjaci u Crnoj Gori, i pored takve inteligencije, imaju status naroda "socijalnog slučaja", te da su razdijeljeni po nacionalnom pitanju na Bošnjake, Muslimane, i Crnogorsce tzv. građanske provenijencije. Strahovanje Bošnjaka da upravo crnogorski režim kreira ovakvu unutar-nacionalnu podjelu Bošnjaka. Jer, u silnoj potrebi za natpolovičnom većinom nad Srbima, a kako bi zadržali status državotvornog naroda, najlakše nadomiruju brojke oduzimajući od Bošnjaka. Kad je u pitanju izjašnjavanje na sadašnjem popisu Crnogorci vode tešku bitku za status svog jezika. Vrlo bi im važno bilo, primjerice, pridobiti izjašnjavanje Bošnjaka, koji se izjašnjavaju kao Muslimani, sa veliko "M", a maternji jezik nazivaju crnogorskim, da se tako izjasne na sadašnjem popisu stanovništva.

Turska do Lovćena
Stoga je u najmanju ruku indikativno da na sajtu Islamske zajednice Crne Gore, nema slova o popisu stanovništva. Pa tako, naravno nema ni pisma reisa Cerića i muftije Zukorlića. Osim što to govori o odnosu reisa Rifata Fejzića, sa svojim kolegama, više govori o politici Islamske zajednice Crne Gore. Jer to pismo je objavljeno na više sajtova Islamske zejdnice u Snadžaku i dijapsori. Očito, reis Fejzić se osjeća reisom svih muslimana, ne samo Bošnjaka, te se ne želi miješati u (nacionalne) međumuslimanske poslove.

Ako bi se analizirali poslovi i aktivnosti crnogorskog reisa po osnovu infromacija sa sajta, onda su upadljive njegove relacije sa Turskom. Od "hatarname" koju je reis Fejzić uputio kao sućut zbog smrti Nedžmetina Erbakana, susreta sa turskim reisom, do posjete Abdulaha Gula medresi u Podgorici. Zašto nema niti jedne informacije o susretima i kontaktima sa BiH?!

Iako je Bošnjačka stranka CG nova stranka, nastala nakon potpunog rasula SDA na desetak stranaka, predsjednik Rafet Husović je imao susrete sa SDA-ovim liderima, Sulejmanom Tihićem i Bakirom Izetebegovićem. On je skupa sa Sulejmanom Ugljaninom, Šemsom Tankovićem i Numanom Balićem, prisustvovao činu proglašenja kandidature Bakira Izetbegovića za člana Predsjedništva BiH, u Travniku prošle godine na Dan Ajvatovice. Obećali su se sastajati svaka tri mjeseca "radi koordinacije nacionalne politike Bošnjaka na Balakanu". Do novog susreta SDA-ovih lidera iz susjednih država, sa liderima matične SDA u Sarajevu nikad nije došlo. Kad su trebali (bošnjački) glasovi Tihiću i Izetbegoviću, na prošlim izborima, onda se vodila i "koordinirala" nacionalna politika. Kad trebaju Bošnjaci pomoć za kampanju oko popisa u Crnoj Gori i Kosovu, Tihić i Izetbegović imaju preča posla. Ili se ne žele mješati u unutrašnje stvari drugih država, kako se uobičavaju pravdati. O drugim prograđanski orijetiranim bošnjačkim strankama izlišna je priča u ovom kontekstu. Kao i o kulturno-prosvjetnim institucijama, poput KDB "Preporod". A pitanje kulturnih veza, specijalnih odnosa, dvojnih državljanstava i sličnih pitanja iz korpe nacionalnih prava, koja svi narodi svijeta u demokratskim društvima stavljaju kao primarne nacionalne interese, za bošnjačke nacionalne lidere su nebitna. Stoga, od desetak miliona, koliko se vjeruje da postoji Bošnjaka u svijetu, možda se samo još dva miliona njih tako deklarira! Ako danas izgubimo, iako to nisu samo puki brojevi, stotinjak hiljada Bošnjaka u Crnoj Gori i Kosovu, pa i u Makedoniji, najesen ćemo još toliko izgubiti u Srbiji. Kad će se Bošnjaci prestati gubiti u brojkama?!