Enver KORAĆ: Ako nije važno kako zovemo jezik kojim govorimo, zašto ste onda vaš jezik nazvali crnogorskim, zašto niste ostali kod srpsko-hrvatskog. Pa i u Bosni su jezik nazvali bosanskim, pa ni Srbi niti Hrvati u Bosni se ne izjašnjavaju da govore bosanski (...) Gospodine Miliću, ne možete vi nikada natjerati Bošnjake da govore crnogorskim jezikom!

Vlada Crne Gore ulaže velike napore da saradnju njene tzv. „dijaspore i matice“, podigne na jedan visoki nivo. U kontekstu toga organizovat će osnivanje takozvanih „Crnogorskih kuća“, gdje će naša, bošnjačka, djeca imati priliku da uče svoj „maternji“, to jest Crnogorski jezik!? - to reče u svom uvodnom izlaganju Ivan Milić, MVPEI – v.d. Generalni direktor Direktorata za konzularne poslove.

Potpisnik ovih redova je požurio da se javi prvi za riječ, da se slučajno ne desi ono što se uvjek dešavalo u sličnim prilikama, a posebno u vrijeme socijalrealizma, kada su naši sunarodnici znali da takvim i sličnim gostima, padnu na koljena i počnu se zahvaljivati za sve ono što su oni ko bajagi za nas uradili, čak i za ono što nisu uradili; i za sve što treba da urade; i za sve što bi trebalo da urade; a da ne govorim o tome koliko smo srećni i počastvovani njihovom posjetom.
No, eto ovaj put sam uspio da ih preduhitrim i da sebe, naravno i ostale, poštedim silnih hvalospjeva i nabuloza koje samo poljuljani i pokolebljeni bošnjački umovi mogu skrojiti i sastaviti.

Pošto sam od svog babe i majke dobro vaspitan, uljudno sam pozdravio naše goste, prije nego što sam postavio pitanje dao sam kratak komentar na izjavu gospodina Milića.

„U dvadeset godina od kako živim i radim u Luxemburgu, nisam nikada sreo Crnogorca, rekoh pomenutom gospodinu i ostalima, i nastavih: Što naravno potkrijepljuje činjenicu, da je dijaspora u Luxemburgu koju danas zovu crnogorskom, zapravo Bošnjačka dijaspora. S obzirom na taj podatak, kao i na činjenicu da je Crna Gora multinacionlana, multikulturna i multikonfesionalna država, i da su u Crnoj Gori priznati pored Crnogorskog, i Bosanski, i Srpski i drugi jezici; i da u Crnoj Gori ne postoji jedna monokultura, time otvoreno pitam, da li bi Vlada Crne Gora bila spremna da finansira dopunsku nastavu i na tim jezicima?

Nisam pitanje ni završio, dalo se primjetiti kako Milić maše glavom, lijevo-desno, u znak negiranja. Ipak, nastavio sam:
„Koristim priliku da uputim protest u ime dijaspore, zbog odluke Monstata da se dijaspori ne dozvoli izjašnjavanje dalje od tačke 6, to jest po pitanju, između ostalog, o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, kao i jeziku. Na taj način se narušavaju elementarna ljudska prava, kao i pravo na jednakost“... nisam ni završio Milić se ubaci sa pričom:

Ivan Milić „Nije važno kako nazivamo jezik kojim govorimo, važno je da se razumijemo, svi mi govorimo istim jezikom samo ga drugačije nazivamo“, reče gospodin Milić. Pomislih onako za sebe, ako nije važno kako nazivamo jezik, zašto se onda Milić ne izjasni da govori bosanskim jezikom.

„Nije važno kako nazivamo jezik kojim govorimo, važno je da se razumijemo, svi mi govorimo istim jezikom samo ga drugačije nazivamo“, reče gospodin Milić. Pomislih onako za sebe, ako nije važno kako nazivamo jezik, zašto se onda Milić ne izjasni da govori bosanskim jezikom.

Milić opet nastavi: „To pitanje jezika ne treba politizirati. A što se tiče popisa, to je samo statistika a ne politika“, i još dodade „da nije siguran da li će gospodin Korać (misli na potpisnika ovih redova), biti zadovoljan odgovorom“.

„Naravno da nisam zadovoljan“, rekao sam, i dodao: Ako nije važno kako zovemo jezik kojim govorimo, zašto ste onda vaš jezik nazvali crnogorskim, zašto niste ostali kod srpsko-hrvatskog. Pa i u Bosni su jezik nazvali bosanskim, pa ni Srbi niti Hrvati u Bosni se ne izjašnjavaju da govore bosanski (...) Gospodine Miliću, ne možete vi nikada natjerati Bošnjake da govore crnogorskim jezikom“!
Što se tiče popisa stanovništva, ako je to „statistika a ne politika“ kako kažete, zašto onda Monstat na uzoru kako su to uradili iseljenicima, ne stopira i one građane koji žive u CG, da se izjašnjavaju od tačke 6?! U tom slučaju bi to bila stvarno samo „statistika a ne politika“, u protivnom to je i te kako politika. Zar Crnu Goru ne zanima koliko ima građana? Zar Crnu Goru ne zanima gdje oni žive i koliko će dugo ostati itsl.? Na osnovu zakona o popisu, to su stavke koje se u dijaspori moraju popuniti, ali se one nalaze iza pitanja 6, što znači da je odluka Monstata nezakonita!!!

Sa jedne strane imate odluku Monstata, iza koje sigurno neko drugi stoji, neko mnogo jači; sa druge strane odluku Vlade Crne Gore koja navodno preko MIP-a i Centra za iseljenike hoće neku vrstu saradnje sa navodno „njenom“ dijasporom. A kao što se da zaključiti te dvije stvari su izuzetno kontradiktorne!

Rekao sam Miliću, da Bošnjaci u procesu povratka nezavisnosti Crne Gore odigrali značajnu ulogu, baš kao kad dijete hoće da prohoda pa mu je potreban samo mali ali presudni oslonac da krene, kao kada mu date mali prst. Crnoj Gori Bošnjaci su bili taj mali prst a vi sada hoćete da ga odsječete.
Pošto smo se dotakli i teme oko inscenirane podjele Bošnjaka, od strane Vlade Crne Gore, na dva korpusa: Bošnjake i Muslimane, u pokušaju negiranja takve teze, Milić između ostalog reče i to da ima jednog prijatelja koji se izjašnjava kao musliman (Kalomperović op. a.) i kako da on to njemu zabrani, zar bi to bilo demokratski.

Odgovorio sam mu na to: „Gospodine Miliću postoji u svijetu nešto što se naziva political correctness, po principima politikal korektnisa danas se Eskimo više ne zove Eskimo, već Inuit. Jer Eskimo je u neku ruku pogrdan naziv, koji su im dali bijelci, što bi u prijevodu značilo - oni koji žderu živu ribu. Po principima political correctness, danas se Cigani ne zovu Cigani, već Romi. Zar je onda politički korektno da nas u nacionalnom smislu nazivate muslimanima a ne Bošnjacima?!

Tačno je da nije demokratski da nekome zabranjujete da se izjašnjava kao Musliman, i ne treba da zabranjujete, treba samo da omogućite Crnogorcima i Srbima da se mogu izjašnjavati kao pravoslavci, i Hrvatima kao katolici, i onda će to biti demokratski.“

Kada već govorimo o korektnosti, moram ipak reći da je Milić bio vrlo ugodan sagovornik, spreman i voljan za otvorenu diskusuju, iako je i sam priznao, nije dovoljno moćan da mnogo šta od pomenutog promjeni. Priznavanje nemoći je zaista ljudska osobina, jer se otvoreno zna da ima onih koji nam u vrhu kroje crnogorske kape, na nama je da te podvale odbacimo. Zato oprezno moram priznati da se stiče dojam, da je Milić jedan veliki čovjek, i to ne samo zbog svojih, kako mi se učinilo, dva metra i pedeset visine.

Sa sastanka u Luxemburgu

Spomenuti skup koji je organizovalo Udruženje “Corespodenz Montenegro Luxembourg“, a propratila ga je i Televizija Crne Gore, ali samo djelimično. Ipak, iskoristio sam priliku da pred tv kamerama, uputim apel Vladi Crne Gore da preinači odluku Monstata, jer se time grubo zakidaju prava građana Crne Gore u emigarciji. Međutim pošto je skup snimio i jedan naš lokalni kamerman, Ervin Muratović, nadamo se da će te uskoro moći taj video da propratite na Bošnjaci.Net.