Jean-Marie Laclavetine: Hoćemo li ostati skrštenih ruku, i mjesecima ostaviti tog čovjeka u zatvoru? Hoćemo li dotle biti dvoličnjaci i kukavice? Divjak je čast Evrope. Godinama smo dopuštali da prolaze pravi ratni zločinci, katkada smo ih snabdijevali francuskim pasošem, kao Antu Gotovinu, zbog «učinjenih usluga». Evropske policije vrlo efikasno sarađuju u hajci na migrante, one su uspjele da uhapse Jovana Divjaka, ali ostaju nemoćne da postignu izručenje Ratka Mladića.

Jedna fotografija kruži internetom, fotografija koja izaziva revolt. Na njoj se vidi Jovan Divjak iza zatvorskih rešetki. Taj čovjek koga znaju i vole svi Bosanci zbog njegove herojske odbrane opsjednutog Sarajeva, taj Srbin koji je uprkos burama i olujama zadržao ideal koegzistencije između zajednica bivše Jugoslavije, taj general koji se pretvorio u humanitarca, osnivač vrlo aktivnog udruženja koje pomaže siročadima i žrtvama rata, taj junak koji je bio prvi građanin Bosne i Hercegovine što je primio francusku Legiju časti, naš prijatelj «Jovo» Divjak je uhapšen u Beču po tjeralici Interpola iz Srbije.

Srbija nije oslobođena od svojih demona. Ona ne prestaje da falsificira historiju, i da pretvara u ratne zločince žrtve svoje prošle politike. Ilija Jurišić, Tihomir Purda ili Ejup Ganić su već trpili takve napade, drugi će doći, zna im se lista. Oni su konačno bili oslobođeni, nakon nedjelja ili mjeseci zatvora, pred ništavnošću optužbi. Ali, cilj je svaki put postignut, da se u Srbiji ojačaju uvijek žive struje ultranacionalizma, a da se vani insinuira da su u ovome ratu odgovornosti bile podjednako raspoređene ― što predstavlja nedopustivu laž.

Ratni zločinac, Jovan Divjak? Tokom agresije na Bosnu koju je izvršila Miloševićeva armija, taj visoki oficir je odbio da služi interesima srpskih nacionalista, iako je i sam Srbin. On je prihvatio da komanduje u Armiji Bosne i Hercegovine u uvjetima izuzetne oskudice i opasnosti. Četiri je godine, dok su evropske vlade vladale, dok je takozvana međunarodna zajednica sramno zatvarala oči pred ubijanjem uživo i na tihoj vatri jedne populacije, Jovan Divjak ostao vjeran svojoj dužnosti i svojim idealima. Optužen je da je sudjelovao u napadu na vojnu kolonu 3. maja 1992. godine, u ulici Dobrovoljačka, tokom kojeg je poginulo više srpskih vojnika. Za to je vrijeme kiša granata padala na djecu Sarajeva. Dok su ga srpski nacionalisti mrzili, a bosanski ili

Jedna fotografija kruži internetom, fotografija koja izaziva revolt. Na njoj se vidi Jovan Divjak iza zatvorskih rešetki. Taj čovjek koga znaju i vole svi Bosanci zbog njegove herojske odbrane opsjednutog Sarajeva

hrvatski gledali s podozrenjem, on se dobro držao, kao što se i Sarajevo dobro držalo. U Srbiji, brojni demokrati danas izražavaju svoje negodovanje. U bosanskoj prijestolnici, stotine manifestanata su došle da oglase svoj gnjev i svoju zgađenost pred ambasadom Austrije.

Hoćemo li ostati skrštenih ruku, i mjesecima ostaviti tog čovjeka u zatvoru? Hoćemo li dotle biti dvoličnjaci i kukavice? Divjak je čast Evrope. Godinama smo dopuštali da prolaze pravi ratni zločinci, katkada smo ih snabdijevali francuskim pasošem, kao Antu Gotovinu, zbog «učinjenih usluga». Evropske policije vrlo efikasno sarađuju u hajci na migrante, one su uspjele da uhapse Jovana Divjaka, ali ostaju nemoćne da postignu izručenje Ratka Mladića. Eto veoma lošeg znaka za budućnost Evrope. Već dugo, znajući za prijetnju koja se nadnijela nad njim, Jovo Divjak je, smiješeći se, jamčio da ne vjeruje u mogućnost njegovog hapšenja po tjeralici koju je izdala Srbija: ipak postoje granice. Dodatni dokaz da je taj čovjek opasni idealista. Ostaje nam samo da kriknemo, kao prosvjednici u Sarajevu u subotu: «Jovane, mi smo s tobom!» Ko zna, možda će nas neko čuti.

Paris, 8. marta 2011.

(Autor je poznati francuski izdavač, romanopisac, polemičar i prevodilac sa italijanskog. Tekst je sa dozvolom autora sa francuskoga preveo Asaf Džanić)>/i>